Tjelesna temperatura od preko 38 stepeni na novogodišnjoj noći u Sofiji nije obećavala da će 2024. godina biti dobra. I moram priznati, bila je teška, u mnogim momentima zamorna i izazovna, kako na ličnom, tako i na poslovnom planu. Ali neću ovdje da se žalim, svako proživljeno iskustvo nova je naučena stvar. Uostalom, uspio sam i u prethodnoj godini putovati, odgledati nekoliko svirki i koncerata, kako manjih tako i onih velikih.
Počelo je sa odličnom svirkom bendova Moca i Biznismeni i Smrt razuma krajem januara, a ni mjesec dana poslije sam u Novom Sadu gledao Fiskalni Račun i Peter and the Test Tube Babies. U martu se posjetila Tuzla i festival Bazni metali, kao i Beograd gdje sam gledao odlični Therapy?. U aprilu je u Sarajevu održan Eternal Flame Festival, čijem prvom danu sam prisustvovao skupa sa ostatkom ISK ekipe, a par dana poslije uživo opet gledao odlični Kanda, Kodža i Nebojša.
I ove godine sam posjetio Trnjanske kresove i Antifa night u Zagrebu, zatim Bad Religion po treći put, a konačno i prejaki Suicidal Tendencies. Skoro kompletna ISK ekipa posjetila je i SAWA fest u Županji koji se, nakon što je zbog oluje otkazan 2023. godine, vratio jači nego ikad, što smo se uvjerili u sva tri dana trajanja (1, 2, 3).
Krajem jula Sarajevo je posjetio italijanski hardcore bend MuD koji su odsvirali žestoku svirku, kakva je bila i Raging night, hardcore svirka koju sam slušao u Marseju. Poslije hardcorea, gledao sam brzi ska punk sastav Talco, a u Sarajevu tuzlanski bend sa prebivalištem prijavljenim u Leipzigu, [machinu].
Kolega Vedad organizovao je benefit svirku za Palestinu, a nekoliko dana kasnije sam po ne znam koji put opet gledao ska veterane The Toasters. Svirka finskih pankera Flags of Unity, iako je padala na radni dan, odlično je prošla, kao i 17. izdanje novosadskog To Be Punk. festivala (1, 2) koji je ubjedljivo jedan od najboljih festivala postjugoslavenskog prostora.
Iako sam se u toku godine vraćao provjerenim i dragim bendovima i albumima, s druge strane 2024. je bila prepuna novih, odličnih bendova i albuma koji će se naći na ovoj listi.
The Good The Bad and The Zugly – Decade of Regression
Navodno je ovaj album kolekcija pjesama koje nikada nisu dospjele na neka od prethodnih izdanja i riječima članova benda, njihov najgori album. Ni blizu! Turbonegrovski rokenrol kombinovan sa punk/hardcore stavom dao je jedan od ubjedljivo najboljih albuma prethodne godine. Bijes, zabava, satira, sve je tu. Žalim što nisam ovaj bend otkrio ranije. Obavezno poslušajte i prethodni album “Research and Destroy”.
Urlik – Urlik
Sharan je već napisao u recenziji, stoga nema razloga išta dodavati i izmišljati toplu vodu. Album beogradskih veterana, iako mračan i tegoban – ili baš zbog toga – fantastičan je. Meni, koji nisam dobar poznavatelj rock’n’roll zvuka, ovakvom punk’n’roll očaju sam se bez problema prepustio. I u njemu utopio.
Cuir – Album Album
Novi album, kao i onaj iz 2021. godine, sadrži catchy refrene, uz generalno veoma plesnu muziku. Volite žestoku zabavu i (totalnu) destrukciju? Evo odličnog synthpunk albuma za to.
Okov – Svakodnevno izumiranje
Ugodno hardcore/punk iznenađenje iz Zagreba. Nekako sam mislio da će me dočekati d-beat punk sa vrištećim vokalima, ali sam dobio spoj Black Flaga, Dischargea, kratkih solaža i odličnih tekstova. Demonstrirali su nam ovo, kako reče kolega Vedad, udarnički, žestoko i glasno na trećem danu županjskog SAWA festa.
Bloodstains – Bloodstains
Odličan kalifornijski zvuk koji će vas vratiti u zlatne dane punka 80-ih iz ovog kraja svijeta. Moderni, melanholični hommage iznad navedenom zvuku.
Kriva Istina – Mural Kolapsa
Drag bend, dragi ljudi i još jedan odličan album veterana punk/hc scene. Da je punk političan ili nije punk, najbolje će vam demonstrirati upravo “Mural kolapsa” i intervju koji smo za ISK obavili sa Tomasom, vokalom i gitaristom Krive Istine. Nije nažalost bilo prilike vidjeti ih uživo u 2024. godini, ali se nadam se da će se to promijeniti već ove godine.
Neven – U svakom srcu gore svetla
Vjerujem da sam nekima već i dosadio sa ovim bendom, ali su i dalje stalno na mojoj playlisti jer su jednostavno – odlični. Svježina i energija koju su sa sobom donijeli na naše prostore bila je dovoljna da ih u godini dana uživo pogledam tri puta, u tri različita grada, u dvije države. I dalje stojim pri onome od prošle godine: mijenjao bih sve aktivne, tzv. mlade sarajevske bendove za jedan Neven.
V/A – “Preko zidina” (Out Of The Darkness (OOTD) kompilacija)
Out of The Darkness fanzin je uz 16. izdanje, objavljeno u martu 2024. godine publici poklonio CD kompilaciju “Preko zidina”, sa imenom koje služi kao omaž kompilaciji “Preko zidova nacionalizama i rata”. Ova kompilacija okupila je 12 bendova i projekata koji su se predstavili sa 25 novih traka među kojima su i bh. bendovi, mostarski Lopoč i Crustalno Jasno.
Short Days – Direction Nowhere
Sjajna mješavina punka i post-punka. Brzo, a opet melanholično. Odlični tekstovi i rifovi. Francuska kuhinja raznih punk podžanrova veoma je uspješna, pa tako i ovo izdanje.
Kpax – Bolesno društvo
Kpax-ov S/T završio je na mojoj top listi 2022. godine, tako da su očekivanja bila velika od narednog albuma. Očekivanja ispunjena! Još jedno sjajno izdanje jednog od najaktivnijih bendova iz Srbije. Kako je navela Duška iz benda Peripetija, “Bolesno društvo” od početka do kraja zvuči fenomenalno. Tu je i omot drugog albuma koji se odlično naslanja na onaj od prije dvije godine.
Kijamet – Dok je daha
Kao što je Dušku pomeo prethodno spomenuti album “Bolesno društvo”, tako je mene oduvao “Dok je daha” zagrebačkog Kijameta. Ultrapolitični punk/hardcore? Naravno, kako drugačije! Srećom, samo mjesec nakon objavljivanja albuma, Kijamet nam je uživo na SAWA festu demonstrirao silu i muzičko umijeće koje mi je samo potvrdilo zašto će ovaj album definitivno završiti na top listi.
High Vis – Guided Tour
Iako ukorijenjeni u britanskoj hardcore sceni, londonski High Vis novim albumom, i bez raskida sa hardcoreom, predstavlja uzbudljiv britpop manifest kojim progovara o klasnim odnosima (da ne kažem o klasnoj borbi ili klasnom ratu), problemima radništva, te birokratskim i drugim problemima običnog puka/građanstva. Želite shvatiti i spoznati realnost post-Brexit UK-a? Slušaj “Guided Tour”!
Chain Cult – Harm Reduction
Chain Cult, vjerujem jedan od najaktivnih DIY/underground bendova, isporučili su još jedan odličan post-punk album. “Harm Reduction” nastavlja gdje je prethodni stao, na mnogo promišljeniji način. Iako mi je prvi možda lično bolji, na ovom je produkcija bolja i podjednako je slušljiv, što su demonstrirali i uživo na TBP festivalu u Novom Sadu. Prikladan soundtrack svijetu koji gori, sluša se iznova i iznova.
Lambrini Girls – God’s Country / Body of Mine
Jedno od najboljih otkrića u skorije vrijeme i, vjerujem, bend koji se kao takav mogao formirati samo u UK-u. Punk, političnost ali i zajebancija odlika je ženskog dua iz Brightona. U slučaju ovog singla sa samo dvije pjesme, objekt njihovog bijesa su vlada UK-a i ekstremna desnica, a pitanje roda povučeno je na pjesmi “Body of Mine”.
No, političke himne djevojaka širokog su dijapazona, za šta se moraju preslušati i druge stvari, a pokazale su to i povlačenjem sa festivala Great Escape zbog povezanosti sa Barclaysom, koji je povezan sa izraelskim kompanijama. Album “Who Let The Dogs Out” izlazi 10. januara. Radujemo se!
Sa 14 albuma nabrojanih iznad završio bih top listu za 2024. godinu koja je donijela mnoštvo odlične muzike, unatoč svom haosu u kojem se svijet nalazi. Možda baš zbog toga.
Pored ovih koji su se našli na top listi, preporučujem slušanje izdanja III (Enemic Interior), Visions of Terror (Pressure Pact), Demonstration cassette #1 (Moral End), Dark Matters (Pearl Jam), Teen Mortgage (Teen Mortgage), EP (Marinaleda), Fine Art (Kneecap), Tony Slug Experience, Moral D’Acier (Fine Équipe), Pijesak u oči (Dezinformacije), Distant Sound (Citizen X).
Primijetili ste da na mojoj top listi nema albuma sarajevskih bendova. Razlog je jednostavan: većina sarajevskih aktivnih bendova nisu i neće biti moji jer muzika koju prave uveliko je dosadna i nekvalitetna, a sarajevski bendovi i muzičari (čast rijetkim izuzecima) bezidejni su i u velikoj mjeri “apolitični”.
Demonstrirano mi je ovo još jednom nakon moje kritike poteza benda Paraliza Buđenja. Mišljenje koje nešto i nekamo probija, koje se približava istini, nužno je iritantno i kod publike izaziva anksioznost i bijes. Istina koju izričem u tekstovima suprotna je ugodnom.
Komentari na moju kritiku, u obliku gifova i/ili memeova, pokazali su mi ne samo da njihovi autori imaju ograničen raspon misli i da nisu sposobni sastaviti smislen komentar (kamoli dobar tekst), već i da su, koliko god autori za sebe mislili da su opasni i avangarda, ništa drugo do tigrovi od papira.
Ovo mi je pomoglo i da shvatim da je osnovna razlika između mene i njih ta da je moje iskustvo svjetsko, kozmopolitsko a njihovo lokalno, palanačko. Oni su svjesni toga, kao i činjenice da se ne uklapam u njihove obrasce sviranja kurcu, egoizma i mediokritetstva kojem se plješće, nekritičkog sagledavanja stvari i titranja muda.
Tim obrascima ja ne pripadam niti ih podržavam, već ih kritikujem i borim se protiv njih. I valjda me zato ne vole. No, što bi rekao Andrej Nikolaidis, to je okej, osjećaji su obostrani.
Možda se i nekad pojavi neko dobro i kvalitetno izdanje lokalnog benda koje će me oduvati s nogu i koje će možda završiti na top listi. Dotad, moj je cijeli svijet. Čitamo se i u 2025. godini.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
