Peter and the Test Tube Babies (PTTB), jedan od najdugovječnijih (i najaktivnijih) pank bendova, u Srbiju, tačnije u Novi Sad, dolazio je već nekoliko puta. Prvi put su gostovali prije sedamnaest godina, za Dan pobjede nad fašizmom, 9. maja 2007. godine. U SKCNS Fabrika su svirali prije više od deset godina, a na festivalu Exit pojavili su se 2019. godine. Radi nedostatka novca kao student i kasnije radi nedostatka vremena, nisam uspio ranije uživo vidjeti ovaj bend. Ne znajući da li će, uzimajući u obzir to da sviraju preko 40 godina, više biti prilike čuti PTTB, kada sam saznao da se vraćaju u Fabriku, odlazak na koncert morao je biti realizovan. Još više jer i prema nekim izvorima od kojih sam dobio informaciju, Fiskalni Račun zbog obaveza članova benda – život! – ide na pauzu.
Tako se tročlana ekipa iz Sarajeva za Novi Sad uputila u petak nakon radnog dana, stigavši u NS nekad oko ponoći. U subotu prije koncerta dan se iskoristio sad već tradicionalno: u Crni Ovan na kafu i pivo, a pošto nas je poslužilo i lijepo vrijeme, iz Ovna se prošetalo do Petrovaradinske trđave. Onda je uslijedio ručak i odmor pred koncert.
Iako u toku dana nismo, barem ne očito, po gradu vidjeli i sreli pankse, poslije 20 h pred Fabrikom već zatičemo znatan broj ljudi. Oko 21 h ulazimo u koncertnu dvoranu, i s obzirom da je početak koncerta zakazan u 21:15, negativno smo iznenađeni malim brojem ljudi koji se nalaze unutra.
Moja predodžba, pa možda i želja, je bila da dvorana već bude ispunjena ljudima, ali nije bilo tako. Srećom, ovo će se ubrzo promijeniti. Fiskalni Račun koncert otvara na vrijeme sa pjesmom “Panika” i nastavlja sa setom koji sam samo mogao poželiti: “Bol”, “Betonska nostalgija”, “Drugačiji”, “1999”, “Bićemo pitani”, “To smo mi”, “Još jedan preguran dan”, “Nikad sam”, “Deluješ mi srećno”, “Bez povoda”, “Naša stvar”…
Kada je najavljena posljednja stvar (po meni) kratkog seta od 45 minuta, pjesma “Ženski pogled prezira”, desilo se ono što sam pomišljao da bi se moglo desiti, iako nisam bio siguran, s obzirom da se radi o zatvorenom prostoru. U publici je zapaljena baklja, pa je ekipa iz Bečeja svoj nastup završila sa stilom. Iako je Fiskalni Račun uvježban i usviran i svoj dio su, kao i na Exit festivalu, odradili vrhunski, na pitanje prijatelja da li su ukrali show, morao sam odgovoriti da im je show ukraden. I to ne toliko zbog činjenice da je u početku bilo problema sa zvukom i mikrofonijom (neke gitarske dionice uopšte nisam čuo), već više zbog prijatelja benda, one “poznate njuške” opjevane u pjesmi Betonska nostalgija. Mišićav i nabildan, bez majice na sebi, on se neprestano penjao na binu, ometajući vokala i ostale članove benda, uzimajući mikrofon, grleći ih, jednostavno smetajući. Ova možda dobra duša, ali sigurno nezgodna narav, napravila je horor film kako nama s ove strane bine, a vidljivo je bilo da je neprijatno i samim članovima benda.
PTTB na binu također izlaze na vrijeme kako su i najavljeni, 15 minuta nakon što su FR završili svoj set. Peter izlazi nasmijan i ovaj veseli osmijeh će se na njegovom licu zadržati sve vrijeme nastupa. Očigledno je uživljen u to što radi i vidi se da svaku otpjevanu pjesmu živi. Zadaje se na bini, komunicira s publikom, svako malo se zahvaljujući krcatoj dvorani novosadske Fabrike, u kojoj je prosjek godina publike 35.
Redaju se “Run Like Hell”, “The Jinx”, “Never Made It”, “In Yer Face”, “Up Yer Bum”, “Spirit Of Keith Moon”.
Publika to osjeća i uzvraća istom mjerom. Atmosfera, koja je, prema mojim standardima, bila dobra za vrijeme nastupa predgrupe, sada je odlična. Pjeva se svaka pjesma, svako malo lete čaše pive, od kojih mnoge završe i na plafonu.
Ni od Petera ni od njegovih beba nije bilo fule. Radi se o ozbiljnim muzičarima, a pažnju mi je naročito privukao gitarist Andy Aggro koji ne samo da je vrhunski gitarist, već je i odličan back vokal.
Zvuk je generalno bio dobar, ali se na trenutak pokvario na posljednjoj četvrtini seta, tokom pjesme “None of Your Fucking Business”. Nažalost, zvuk se totalno raspao na 45. minuti seta, negdje oko 23h. Ovo također vjerujem da nije do benda, već do tonca i/ili nekog dijela opreme.
Odsvirali su još “Moped Lads”, “Maniac” “Banned” i “Blown out” i nekih 10 minuta kasnije, što znači ni nepun sat aktivne svirke, Peteri su završili svoj nastup. Osjetilo se, i čulo nezadovoljstvo u publici, pa nakon par minuta, PTTB izlaze na bis i sviraju “Elvis Is Dead”. Publika opet reaguje i nakon kratkog prizivanja, Peteri izlaze na drugi bis, sviraju još jednu ili dvije pjesme i onda, nekih pola sata prije ponoći, završavaju svoj set.
Neke manjkavosti i nedostatke sam već nabrojao: na trenutke loš zvuk i mikrofonija, naporni prijatelj Fiskalnog Računa koji im je ukrao show, po meni kratak set oba benda i nedostatak mercha Fiskalnog Računa. Ipak, zbog popunjene dvorane Fabrike, cjelokupne atmosfere tokom trajanja koncerta, u vazduhu dobre energije, mogu samo zaključiti da bilo je odlično veče!
KO: Peter and The Test Tube Babies, Fiskalni račun | KAD: 17.2.2024. | GDJE: Fabrika, Novi Sad
Napomena: Originalni članak naknadno je nadopunjen informacijom o gostovanju Peter and The Test Tube Babiesa na Exitu 2019. godine, te je promijenjena pogrešna informacija – na novosadskom koncertu gitarista je bio Andy Aggro, a ne Derek “Strangefish” Greening, kako smo originalno naveli. Hvala Igoru Todoroviću Zgrou na ispravci.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!