Bend Vipera je sredinom maja 2026. odsvirao mikro turneju u Bosni i Hercegovini. Petak, 15. maj u Novom Travniku i subota, 16. maj u Mostaru su bile savršene prilike da publici nanesu teške povrede sluha do kraja odvrnutim Marshallima. Prateći bend ova dva dana bilo je dovoljno vremena da se na cesti u kombiju, između i nakon koncerata popriča o milion i jednoj temi.
Upravo sam tog vikenda načeo toliko priča sa bubnjarom benda Vipera Denisom Šmidom. Pored bubnjeva, Denis briljira kao majstor tetoviranja i ilustrator koji objavljuje radove pod pseudonimom Culture (Art) Vulture, te je dio organizacijskog tima jednog od najdugovječnijih regionalnih hardcore punk festivala, Kramp Festa. Ova dva razloga bila su dovoljno dobra da ga maltretiram pričom i nakon rastanka u tužno nedjeljno jutro u Mostaru.
Denis je na pitanja odgovarao na našem u izvedbi Slovenca, tako da su na njegovu inicijativu i zbog lakšeg razumijevanja, odgovori lektorisani i uređeni zbog jasnoće.
Taman što si nekoliko dana odmorio od mene, ide maltretiranje intervjuom. Što bi u Bosni rekli, tako ti grah pao kad si odlučio da sviraš u meni predragoj Viperi! Toliko tema kojih se možemo dotaći, i vjerujem da ćemo mnogo toga ostaviti i za neki drugi put… Jedan od glavnih povoda za razgovor ovaj put je taj što se u Godoviču u Sloveniji 12. i 13. juna održava Kramp Fest. 15 bendova, osjećaj se slobodnim da podijeliš sa nama osnovne informacije o ovogodišnjem izdanju festa odmah na samom početku (bendovi, ulaznice, lokacija…)
Festival će se ove godine održati 12. i 13. juna. Na njemu će svirat 15 bendova, većinom lokalnih slovenskih, te nešto njih pozvanih iz okolnih zemalja. Svake godine dovedemo i neki bend koji je na turneji u isto vrijeme ako se tako poklopi. Više o bendovima možete saznati iz flajera ili na Facebook stranici Kramp festa.
Festival će se, kao svake godine do sada, održati u Godoviču. To je selo pored Idrije, uz mali Bajer (jezero) na rubu sela. Ulaz je besplatan, a skupljamo donacije koje direktno pokrivaju troškove festivala. Pozivam sve ljude dobre volje koji razumiju DIY pank scenu.
Historijat Krampa mi je poprilično zanimljiv. Jedan je od onih festivala za koje znam dugo, ali dok se nismo lično upoznali,
nisam ni obraćao previše pažnje. Legenda kaže: osnovan 2008. godine kao “ad hoc festival”, pank piknik, da razdrma učmalu idrijsku regiju. Takav stav je zadržan i dan-danas. Šta je to što Kramp razlikuje od sličnih festivala na postjugoslavenskom području (a nije da nemate konkurencije!)?
Da, prvi festival je organizovan jedan vikend u maju 2008. godine. Ima tome 18 godina, s tim što u koroni nije održan. Kao što si rekao, festival smo počeli organizovati da bi malo digli scenu u našoj regiji, pošto je u to vrijeme malo ohladilo sa svirkama i nama je to nedostajalo. Tako smo odlučili da napravimo nešto.
Trebam napomenuti da je glavni inicijator bio naš drug Blaž Jasenko – Jessica, koji je nažalost doživio samo prvo izdanje festivala. Poslije toga smo u znak sjećanja na njega i po njegovim željama nastavili onako kako bi on htio – sa direktnom akcijom, no bullshit stavom i DIY punk pričom. Tako je i danas.
Sad, ne bih rekao da se [Kramp Fest] nešto razlikuje od ostalih sličnih festivala u širem regionu; mislim da je samo jedan od njih i tako treba da bude. Bitno je da se svi ljudi sa tih festivala povezuju i razmišljaju u istom pravcu. Tako možemo sagradit čvrstu mrežu koja neće pući. Ovo nije utakmica, tako da konkurencija ipak ne postoji. (smijeh)
S kim god sam razgovarao, od Lopoča do Pasmatersa, svi vezuju tvoje ime za Kramp. Koliko ljudi zapravo radi u realizaciji festa? Pomlađuje li se ekipa godinama ili starci guraju entuzijazmom i dušom?
10 ljudi aktivno radi u ekipi, a prilikom realizacije se pridruži još nekoliko njih, zavisno od volje da pomognu i spremnosti na volonterski rad. Nažalost, nemamo mlađih koji bi stvar uzeli u svoje ruke ili samo pojačali stvar. To je naša jedina prepreka, naše godine! Svake godine smo stariji, ljudi osnivaju familije i nema se toliko vremena za zabavu i slične gluposti. Vidjet ćemo dokad će nas to vući.
Mene naprosto fascinira broj bendova iz Slovenije koji sviraju na festivalu. Nisam ni znao da je scena ovako zdrava po pitanju krlje. Može li se reći da je Kramp namjerno pozicioniran kao neka vrsta demonstracije vaše scene ili je u pitanju balans između isplativosti i kvaliteta, s obzirom da festival ne naplaćuje karte, već traži donacije?
Fest je zapravo počeo sa stavom da bude što više lokalnih bendova, pogotovo mlađih, nepoznatih bendova sa pank scene u Sloveniji, pošto je oduvijek slovenska scena bila jako zdrava, sa puno bendova. Pogotovo kad ljudi imaju šansu svirat negdje, onda nastaje još novih bendova.
Poslije smo počeli zvat i bendove koji nam se sviđaju iz bližih krajeva preko granice, iz Italije i Hrvatske. Kao što kažeš, zbog isplativosti i ostalih ograničenja, poput broja ljudi u organizaciji, osiguranja i sličnog, nećemo zvati neka velika imena izdaleka, a i ne trebaju nam, pošto ima pun kurac super mladih bendova blizu.
Kakva je generalno kultura doniranja na Krampu? Da li se produkcija festivala može osloniti na dobrodušnost posjetilaca?
Moram reći da je kultura doniranja barem kod nas super. Svi znaju da ništa neće pasti sa neba i da treba svaku stvar platiti, pa i ovu. Na kraju se sve to izbalansira, neko ko može ubaci više, neko ko nema svejedno može posjetiti fest, što je isto podrška za bendove i za nas.
Neka izdanja festivala su trodnevna, neka dvodnevna. Od čega to zavisi?
Napravili smo nekoliko trodnevnih izdanja, to najviše zavisi od glasanja unutar ekipe. Nekad se ekipi ne da, ne znam. Ja bih to radio svake godine. Meni je bilo super kad imamo još i nedjelju. To izgleda ovako: svirka počinje u nedjelju u 13 sati na Beach stageu. Pomaknemo binu ispod šatora kod šanka, taman kad se probude ljudi ili već pakuju, da mogu poslušati još 2-3 benda prije odlaska kući.
Na plakatima nema sponzora, festival je jasno svojom filozofijom protiv jakih aktuelnih tokova koji diktiraju fašizam, desničarstvo i ostale bolesti današnjeg društva. Jeste li zbog toga imali probleme pri organizaciji? Da li je možda nekad bilo pomoći od strane lokalnih vlasti u realizaciji festivala, s obzirom da svako ovakvo okupljanje ipak predstavlja promociju mjesta ili regije?
Znam da se to dešava drugima organizatorima, ali kod nas nikad nije bilo problema. Mislim da je u igri to što se na ovom mjestu inače ne dešava ništa, pogovoro u ovom selu gdje su ljudi poprilično desno orijentisani, ali su veseli kad se barem nešto desi. Pokušavamo se držati svog stava o DIY etici i moralnim načelima; ako nekog zanima nešto više o tome, možemo mu objasniti. Dosad nismo imai nikakvih problema osim nekoliko pijanih glava, ali one su nebitne. Od lokalnih udruga, najveću podršku dobijamo od MC Idrija (Mladinski klub) kad uskoče i doniraju novac, recimo, za toalete.
Lijepo je ove godine na Kramp plakatu vidjeti logotip mostarskog Lopoča. Znam da je ranije nikad prežaljeni Punkart svirao na festu. Imaš li ikakvih saznanja o bh. sceni, možda da daš neku vrstu uputstva domaćim bendovima kako da procijene jesu li za Krampa i kako da se prijave?
Da, a svirali su i Ispad iz Banja luke i Crustalno jasno iz Mostara. Bendovi mogu poslat poruku, na kraju je bitno da se nama sviđa muzika.
A mi volimo sve sirovo, od underground punk rocka sa angažiranim tekstovima do najsurovije grindcore brutalnosti. Bitno je da je PANK!
Do našeg razgovora u Mostaru nisam ni znao da si član benda HakAttak čiji rad poznajem dugo. Posljednje izdanje objavili ste 2020. godine. Šta se trenutno dešava sa bendom, jeste li u procesu rada na nečem novom?
Bend je malo usporio, ali tu smo još uvijek. Kako sam i rekao, svi smo stariji, porodice i slično. Radi se, imamo snimljenih 10 novih pjesama i čekamo na miks, tako da ćemo album izbaciti ove godine… ja se nadam! (smijeh)
Ne mogu da se sjetim kad sam te prvi put gledao za bubnjevima sa Viperom, ali znam da sam te upamtio na Monteparadisu, na jednom od najboljih nastupa koje sam gledao ikad. Kako je došlo do toga da postaneš dio ove ekipe, i kako zapravo funkcioniše vaš rad, s obzirom da su Šon i Atlija u Zagrebu?
Sjećam se kad su izbacili prvi EP. Slušao sam i odmah svima govorio: “Slušaj ovaj bend!” Pozvao sam ih na iduće izdanje Kramp Festa i došli su. Bilo je do jaja, odličan bend. Prošlo je nešto vremena, pozvao me Atlija i rekao da im treba bubnjar, da bi voljeli da ja sviram. Ja sam se upitao da nije prvoaprilska šala! (smijeh) Rekao sam da probamo, i došli su u Ljubljanu na prvu probu. Nakon toga Šon mi je rekao da sam primljen u bend, i nakon još četiri probe svirao sam prvi koncert u Kutini.
Od tog trenutka vrijeme je brzo proletilo; sviram skoro tri godine sa njima i gledam njihove dvije guzice kako mrdaju ispred bubnja, na svim evropskim turnejama koje možeš zamisliti! (smijeh). Momci su odlični muzičari i imaju ideje, tako da su pjesme u većini slučajeva već spremne i treba ih samo završiti.
Nedavno ste završili veliku trosedmičnu turneju. Koliko je naporno uskladiti svoj život i obaveze sa planovima tako radišnog benda? Šta je to što te ponajviše kao muzičara privlači kad je u pitanju Vipera?
Muzika i energija u bendu, što bend hoće da radi nove pjesme, ima volju i ideju gdje dalje. Jeste teško uskladiti sve, ali uz podršku najbližih ljudi oko nas se može sve. Hvala na podršci mojoj Špelici!
Ne znam jesi li ranije bio u BiH prije nastupa sa Viperom u Novom Travniku i Mostaru. Kakve utiske nosiš sa sobom, osim mog blebetanja koje nije prestajalo ni u jednom trenutku?
Da, posjetio sam BiH ranije. Travnik (ne Novi) i Mostar, i svaki put kad sam bio tamo, osjećao sam se kao kod kuće. Sve mi je sjajno, hrana i piće, a može se i pušiti svugdje (smijeh). Samo lijepe riječi imam za ovaj dio Balkana, a i za tebe brate. Ova dva dana u maju mi je bilo jako lijepo, puna smijeha i kuća i kombi!
Spot koji potpisuje Denis Šmid
Ista ljubav i ka tebi! Upravo sam u Mostaru spoznao da si tatu umjetnik i ilustrator. Ostao sam potpuno zadivljen širinom stilova koje demonstriraš u svojim radovima. Postoji li nešto što preferiraš kao a) tatu umjetnik i b) ilustrator kad ti bendovi zatraže da radiš za njih?
Prije svega, hvala ti! Inače volim crtati i crtam sve živo. Ne toliko davno sam se ubacio i na tattoo scenu, kad sam sa drugaricom Tanjom otvorio studio za tetoviranje u centru Ljubljane. Sve mi je lijepo radit, a ako bih birao, najviše volim radit dizajn za majice bendova. Sve zavisi od projekata i ideja koje mi donesu…
Autor si i veoma “vizuelno glasnog” stripa Destroy. Malo riječi, mnogo akcije. Koji strip autori su te odgajali kao dijete i odraslog čovjeka?
Ovakve stripe crtam kad nađem malo slobodnog vremena između rada. Sjećam se stripova koje je moj otac čitao dok sam bio mali: Komandant Mark, Veliki Blek i slično. Tu sam se počeo diviti sličicama i crtanju. A sad, ne skupljam i ne kupujem stripove naveliko. Volim Moebiusa i neke kolekcije poput Stripburgera. Vrijedi da napomenem i omiljenog ilustratratora. To je Kim Jung Gi iz Južne Koreje, koji je nažalost preminuo prije nekoliko godina.
Hvala ti na ovom opširnom razgovoru. Sretno sa ovogodišnjim Krampom i vidimo se uskoro… barem se ja tome nadam!
Veliko hvala tebi na intervjuu i lijepim riječima. I ja se nadam da se vidimo uskoro. Pozdrav!
