Dvije godine nakon neuspješnog pokušaja konačno stižem u najstariji grad u Francuskoj, Marsej. Ovaj grad najbolje je opisao režiser Robert Guédiguian, rekavši da Marsej nije Francuska, već svijet, pa ne bih tome ništa dodao.
Bilo je planirano da u toku mog boravka u Marseju posjetim tri-četiri svirke, ali olujno vrijeme dopustilo je slušanje “samo” dvije tokom osam dana boravka. Jedna svirka, od petka 13. septembra, nije vrijedna spomena, pa vam iz Marseja donosim osvrt na Raging night – svirku održanu dan poslije, u subotu 14. septembra, za koju sam plakate u naselju La Plaine uočio već drugi dan boravka.
Nas troje pred pub dolazimo tačno kad su se i vrata otvorila, u 20h. Ulaz je bio ograničen na 100 ljudi, pa odmah kupujemo kartu pri čemu dobijamo flajer za sljedeće izdanje Raging nighta na kojem će headlineri biti UK hardcore legende Knuckledust uz podršku lokalaca Wake The Dead koji su nekoliko puta svirali i u Sarajevu. Također smo bili i među prvih 50, pa smo na ulazu dobili i CD izdanje albuma “Somos Pocos Pero Locos” benda Connard.
Budući da je bilo toplo, do početka svirke vrijeme smo proveli ispred samog puba ispijajući piće. Svirku tačno u 21h otvaraju Dead in L.A., lokalni trio. Sijede na glavi vokala/gitariste, kao i sviračko iskustvo svo troje članova bili su jasan pokazatelj da se radi o iskusnoj sviračkoj ekipi.
Njihov zvuk bih opisao kao mješavinu noisecorea i screamoa u kojem sam čuo utjecaj Quicksanda, ali i indie rocka zbog čega mi nije u potpunosti legao njihov zvuk i polusatna svirka, iako je, uz ne baš najbolji zvuk vokala, ona bila tehnički odlična. Činjenici da mi njihova svirka nije u potpunosti legla možda su doprinijele i nagle promjene ritmova i tempa.
Nekako se osjetilo ovo i u pulsu publike, koja je manje-više ukočeno stajala ispred bine i mirno ispratila ovaj dio svirke.
Nakon lokalne ekipe i promjene opreme, na binu malog puba izlaze Fat Society, petočlana ekipa iz francuskog Tuluza (Toulouse), aktivna još od daleke 1997. godine. Kako pišem ovu godinu, u glavi odzvanja da je Loš Primjer iz Požege osnovan iste godine, ali osim godine, nema baš sličnosti u zvuku između ova dva benda.
Dok Loš Primjer svira odličan žestoki punk, zvuk Fat Society-ja bih opisao kao moderni(ji), žestoki hardcore. Zapravo metalizirani hardcore čije pjesme su tehnički odličan spoj brzih ritmova sa klasičnim i modernim HC breakdown dijelovima. Gomila dobre opreme, uvježbanost članova benda, te prisutnost vokala (nadimka Bastard) među publikom sve vrijeme, rezultiralo je odličnom atmosferom koja je uključivala šutku i stage diving svih 40 minuta svirke ovog sastava.
Na jednoj pjesmi Fat Societyja gostovala je Aleksandra, koja pored bas gitare u bendu Dead in L.A. sada pjeva u gorespomenutom Wake The Dead.
Nakon odlično odsvirane svirke, članovi ovog benda, onako znojavi (vjerujem i umorni), iznijeli su svoju opremu van kluba, a na bini se pripremala nova oprema za posljednji bend večeri.
Oko 23 sata, svirku započinje Disturb, šestočlani sastav sa dva vokala, koja su kao i vokal prethodnog benda, sve vrijeme provela ispred bine, među publikom. Kao i Fat Society, i njihova svirka je odmah počela brzo i brutalno. Radi se o sličnom žanru, brzom i žestokom metaliziranom hardcoreu koji najviše podsjeća na Hatebreed, Terror, Sworn Enemy i Madball, uz rap core i/ili nu metal momente, koji su me podsjetili na Limp Bizkit i Deftonse.
I njihov nastup sve vrijeme su pratili stage diving i brutalna šutka, te gostovanje Bastarda na jednoj od pjesama, pored činjenice da je publika sve vrijeme uglas pjevala, pokušavajući se dokopati jednog od mikrofona.
Pored dobrog zvuka instrumenata, to nije bio slučaj sa mikrofonima oba vokala. Ukoliko bih jednog pjevača opisao kao “tradicionalnog”, kao onog koji pjeva hardcore, a drugog kao “modernog”, koji pjeva modernije i rap dijelove, ovaj drugi se zbog problema sa mikrofonom skoro da nije ni čuo, pa samim tim nije došao do izražaja. To je problem koji ih je nažalost sve vrijeme pratio na nastupu, pa je i on morao trčati do drugog mikrofona kako bi jasno otpjevao svoj dio.
Zbog te činjenice, Fat Society mi je možda bend večeri, Disturb u sredini, a Dead in L.A. su mi (samo subjektivno) najslabija karika večeri, iako nikako slaba, gledamo li muzičko umijeće.
Prema onome što smo vidjeli i čuli, prvo izdanje Raging nighta prošlo je odlično. Nisam nažalost ovaj put posjetio druge klubove u Marseju (Le Molotov, L’Intermediaire), no ako su oni većeg kapaciteta, mislim da bi bili zgodniji za organizovanje ovakvih svirku, naročito kada u goste dođe Knuckledust. Sve u svemu, odličan Marsej i odlična, dobro organizovana hardcore svirka sa ozbiljno uvježbanom i usviranom ekipom, na koju je publika veoma dobro reagovala.
KO: Dead in L.A., Fat Society, Disturb | GDJE: La Maison Hantée, Marsej (Marseille) | KADA: 14.9.2024.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
