Lokacija, kao i sam događaj su poznati. SKCNS Fabrika, Novi Sad, To Be Punk festival. Sedamnaesto izdanje. Meni lično treća godina zaredom. Nažalost, samo treća, ali sam već od 2022. godine, TBP uvrstio u svoj (koncertni) kalendar.
U Fabrici je uslijedilo preuzimanje festivalske narukvice, te ostavljanje jakne, zatim standardno pozdravljanje sa Bojanom Šovljanskim Šoljom i checkiranje njegovog štanda, iza kojeg stoji velika zastava Antifašističke akcije, straight edge baner, te razne majice, između kojih i one novosadskog hardcore kolektiva Rebuild.
Na drugom štandu, onom merch punk/hc fanzina Out Of The Darkness (OOTD), primjerci knjige “Fudbal i pank – moja šolja čaja” autora Igora Todorovića Zgroa, te ploče i majice bendova Nospeedlimit, Die in Vain, CarlxJohnson, Agregat, Majak. Pored štanda nasmijana lica drugova Nemanje i Đorđa sa kojima uz pivu – skuplju nego prethodnih godina – čekamo beogradski Majak koji treba otvoriti fest.
Nekih 15 minuta poslije 20 časova, Majak je na velikoj bini novosadske Fabrike otvorio 17. izdanje TBP-a. Iako su već znani publici u Srbiji i širom postjugoslavenskih država, nije lako otvoriti festival, naročito veliki kakav je TBP. No, iako je ispred bine još uvijek mali broj ljudi, nije to pokolebalo žestoki trio da isporuči 15-20 minuta kratkih i brzih pjesama crustaliziranog punk/hardcorea uz dovoljnu dozu metaliziranih rifova i nepravilnih ritmova.
Nakon Majaka, nešto prije 21h, na binu izlaze članovi benda CarlxJohnson iz Slovenije. U pitanju je powerviolence bend iz Postojne, koji inspiraciju crpi iz video igrice GTA: San Andreas. Nisam dao priliku ovom bendu ni prije, a vjerovatno neću ni poslije odgledanog. Pjesme ovog sastava otvarane su linijama iz spomenute igrice, nakon čega je uslijedio žestoki i brzi grind/hc, na kojima dominira blast beat, gitara i piskutavi glas. Super je kako su nastavili i odradili svoj dio unatoč tome što je nakon 5-10 minuta pukla opna doboša, ali parafraziraću naslov knjige Zgroa spomenute na za ovaj bend i njihov nastup reći: To ni moja skodelica čaja.
Kao ni CarlxJohnson, ni drugi powerviolence sastav iz Slovenije Agregat nije moja šolja čaja. Agregat je nastavio gdje je CarlxJohnson stao i isporučio divlju energiju od početka do samog kraja njihovog polusatnog astupa. Vokal benda sve vrijeme nastupa proveo je ispred bine među publikom, kao i napuhani eksponati koji su letali širom dvorane Fabrike, ali to nije to. Barem meni, ovakav haos ništa ne znači i ništa ne dobijam od njega.
Agregat završava oko 22 sata i na polovini smo prvog dana festa. Dvorana Fabrike sada se već potpuno puni, i svi željno iščekuju bend koji na binu nije izašao više od 20 godina, a sada se okupio samo radi ove svirke, novosadski Pure Impact. Čekaće se nekih pola sata da počne njihov nastup. Nakon uvodne špice, iako uz malo loše ozvučenje, slijedi eksplozija nostalgije, emocija, ljubavi. Ljudi se penju na binu, skaču sa nje, horski pjevaju svaku pjesmu. Rekao bih da je Pure Impact srbijanski Cock Sparrer, a ovakav nastup, energija, komunikacija sa publikom i emocija podsjetile su me na nastupe sarajevskih bendova Ofsajd i Kontra. Ne želeći propustiti ništa od njihovog nastupa, nisam gledao na sat pa ne bih znao koliko dugo su se zadržali na bini. Kad sam mislio da su završili svoj set, pa otišao do wc-a, oni su još jednom, sad stvarno za kraj, odsvirali “Ostao sam sam”.
Iako je odličan potez organizatora staviti turski bend Die In Vain nakon Pure Impacta, veliki broj ljudi nažalost je već napustio prve redove, ali i prostor Fabrike. I mnogo su propustili i zajebali se ti koji su izašli. Hardcore/punk sastav iz Istanbula najveće je iznenađenje večeri. I tokom njihove svirke bilo je problema sa ozvučenjem, ali bend je isporučio dobru svirku u stilu Exploiteda, Varukersa, a sam vokal i njegov performans podsjetili su me – iako su različitog zvuka – na zagrebački Sentence i njihovog vokala Petra Tucmana. Odsvirali su odličnih 40 minuta, a sa ekipom smo se družili i naredni dan festa. Rekoše mi da će raditi mini-tour po Evropi, pa ako su im svirke negdje u vašim krajevima, obavezno posjetite.
Kao uostalom i Koridor, čije je izdanje “Kroz pukotine” završilo na mojoj listi najboljih izdanja prethodne godine a koji sam već imao priliku gledati uživo na ovogodišnjem SAWA festu. Kao i tada u Županji, Koridor je i u Novom Sadu pokazao da je jedan od najboljih bendova ovih prostora i da su svjetski bend, ili kako reče drugar Nemanja, naš bend koji može rame uz rame bendovima kao što je Chain Cult. Serviranje mračnog post punka u stilu 80-ih godina prošlog stoljeća ide uz vrhunska muzička umijeća svakog od članova benda, a naročito bubnjarke Ivane uz strastvenu energiju vokala benda Akija.
Prvi dan sedamnaestog izdanja To be punka subjektivno mi nije legao u potpunosti, s tim da je druga polovica bila mnogo jača i bolja. Noć je završila na najbolji mogući način, a poslije koncerta se odmah produžilo na spavanje. Valja se tokom dana pripremati za drugu noć festa.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
