Razmišljajući iz pozicije prvih dana 2024. godine, prethodnu godinu smatram da mogu ili možda moram gledati dualno. Dok je svijet, pa i ovaj naš mikrokosmos, bilo bosanskohercegovački, bilo čitav postjugoslavenski prostorm manje ili više gorio, bio grozan, na trenutke nepodnošljiv, ja sam unatoč svemu pokušavao.
Prvenstveno pokušavao zapažati, informisati se, edukovati, zapisati, djelovati, putovati. Tako sam početkom 2023. posjetio Ljubljanu i ljubljanski PLAC. U martu sam, za vrijeme St. Patricka, boravio u Irskoj (hvala Almedini i Zoranu, Ildi i Denisu), u maju sam u Rijeci posjetio drugove iz benda Ochi te, sad već tradicionalno, Trnjanske kresove i Antifa night u Zagrebu. Od festivala sam posjetio SBÄM festival u blizini austrijskog Linza na kojem sam odgledao mnogo velikih i dobrih bendova, kao i To Be Punk (TBP) festival u Novom Sadu, koji mi je još jednom pokazao da je jedan od najboljih i najkvalitetnijih festivala zajedničkog nam jezičko-kulturnog prostora.
Posjetio sam i Siciliju, a krajem godine konačno prvi put i Skopje, gdje sam prisustvovao odličnoj izložbi i svirci benda The Ooz, što mi je pokazalo da underground u ovom gradu nije mrtav, za razliku od Sarajeva.
Pored tragičnih društvenih, političkih i klimatskih događaja iz 2023. godine, ostaje žal za otkazanim, pa onda pomjerenim koncertom benda Paraf koji sam trebao gledati u Zagrebu, kao i za olujom sjeban i otkazan SAWA festival u Županji, koji posjećujem od njegovog prvog izdanja 2009. godine.
S druge strane, raduje solidarnost svih nas okupljenih na Polojima u tom trenutku, kao i akcije, svirke i koncerti solidarnosti organizovani širom postjugoslavenskog prostora, a među kojima se našlo i Sarajevo na obilježavanju 19. rođendana ISK.
Za ovaj tekst najbitnije, pokušavam i slušati, koliko to (slobodno) vrijeme dozvoljava. Godina iza nas je plodna kada se radi o muzičkim izdanjima u domenu žanrova koje ja lično najviše slušam, prvenstveno punka, pa sam stoga rekao uredniku da se nadam da nije problem ukoliko lista bude imala preko deset izdanja.
Debeli Precjednik – Atomac
Generalno nisam aktivan kada su recenzije izdanja u pitanju, ali za “Atomac” benda Debeli Precjednik ona je morala biti napisana, jer se u mojoj glavi počela ispisivati već od prvog slušanja ovog albuma. Koji je preslušan mnogo puta otkako je izašao, na slušalicama, u autu, pa i u županjskom caffe baru “Okac” nakon što je zbog oluje otkazan SAWA festival. Sudar političkog i ličnog kroz dozu bijesa, ljutnje i velikog emotivnog naboja Tin Kovačić Koca sa ekipom najbolje je demonstrirao na albumu “Atomac”.
POPIK – Ubleha
Skoro pa jedini sarajevski punk bend. Ima drugih bendova i osoba u Sarajevu/BiH pa i u dijaspori koji su se možda samoprozvali tako i koji misle da svojim djelovanjem utjelovljuju punk ideale i filozofiju punka, ali su miljama daleko od toga.
Upravo oni su meta POPIK-ovog izdanja “Ubleha”. Nemojte se zavarati, POPIK nije mržnja. POPIK je punk. Metalizirani, brz, i što je najbitnije, politički nekorektan punk koji se ne libi prozvati i jasno reći koga i šta sve smatraju ublehom, reći mlađima (pa i starijima, što da ne) da im je refren kurac, prozvati online sveznalice (prepoznajte ih i bježite od njih), i kritikovati mržnju u koju je svijet gurnut, a usput i zajebavati se. Odlična kombinacija je ovo izdanje lansiralo u top izdanja na Bandcampu. Zasluženo!
LINČ – Užas
Kada sam početkom 2022. godine, navodeći izdanje “Nema govora” kao jedno od najboljih iz prethodne godine, rekao da od LINČ-a želim više, brže, jače i bolje, iskren da budem, nisam mislio da će do toga doći. Naročito, uzimajući u obzir da vokal i gitarist Adin živi izvan granica Bosne i Hercegovine.
Neizmjerno mi je drago što su me svojim drugim izdanjem “Užas” demantovali. Kako su i naveli, “Užas” je nešto drugačije izdanje nego prvo, ali podjednako dobro, ako ne i bolje. Ozbiljni su, teški i veoma moćni, i nisam siguran oko dvije stvari. Prva je ta gdje ih žanrovski svrstati, ako je to uopšte bitno. Druga je, da li mi se sviđa što je ovo izdanje kratko, ili je baš u tome draž. Nisam siguran, ali jedno znam, LINČ bih itekako volio vidjeti uživo.
HEIHAIZI – s/t
Za nekoga ko je odrastao na rap muzici skupa sa punkom, nema bolje kombinacije od ove. Ako će punk evoluirati u ovo, i ako će ovo biti novi trend, onda ću ga rado prihvatiti. Jednostavno rečeno, bomba rap-punk eksperimenta, koji je podjednako dobar uživo kao i na studijskom snimku. Demonstraciju Heihaizi sile uživo sam imao priliku vidjeti dva puta u mjesec dana, u sarajevskom klubu AG, kao i na novosadskom To Be Punk festivalu.
Shoplifters – Second nature
Pop-punk nisam mogao izbjeći tokom odrastanja, tako da znam za žanr, ali ga ne poznajem detaljno. Pop-punk je bila i prva asocijacija kada sam poslušao ovaj album Shopliftersa. I nisam se mogao oteti dojmu da je to to slušajući još neke pjesme na albumu. No tu je mnogo više toga što pored dobre produkcije čini ovaj album odličnim.
Mašinko – Pozovite rapsode
Nekako prirodno mi se na zvuk Shopliftersa nadovezuje zvuk Mašinka i njihovog novog albuma. Otprilike isti broj pjesmama, sa skoro istom dužinom trajanja albuma, uz mnogo teksta i storytellinga. Nekome možda ovo ne odgovara, možda im je smaranje, ali meni nije. Mašinko mi barem nikad nije bio. Ovaj album nije najbolji potpisan imenom Mašinka, jer je recept isti, ali baš to meni ne smeta. Kad sam pored ozbiljnih stvari čuo i stare dobre (pjanske) parole i zajebancije u kojima sam se lično pronašao, odlučio sam da će “Pozovite rapsode” završiti na mojoj top listi.
Deafness By Noise – Dial “N” For Noize
Neki bendovi nakon 30+ godina postojanja i aktivnog sviranja postanu sami sebi svrha, bez novih (studijskih) materijala. To nije stvar sa Deafness By Noise (DBN). Iako je prošlo više od 15 godina kako sam ih prvi put čuo, a više od 10 otkad sam ih zadnji put čuo uživo, iznenadili su me prethodne godine sa novim albumom. I na ovom albumu DBN su ostali privrženi jakom i energičnom hardcore zvuku. Pored žestokih HC pjesama, tu su i melodični zvukovi, streetpunk, OI! i rock’n’roll zvuk. Sve odlični muzičari i prepoznatljivi glas Krmpe.
Koridor – Kroz pukotine
Volio bih da je Koridor tekstove ovog izdanja odlučio plasirati na Bandcampu. Dark wave punk izdanje muzički je odlično, pa nije bilo dvojbe da će završiti na listi najboljih izdanja. Pored odličnog izdanja, Koridor je imao i turneju po SAD-u, a dnevnik sa turneje možete pročitati u 15. izdanju fanzina Out of the darkness (OOTD).
V/A – Novo poglavlje
Kako je dobro primijetio drug Nemanja, “mnogi gradovi na zapadu bi dali dupe da mogu da imaju ovakvu plejadu mladih ljudi na sceni.” Dao bih većinu trenutno aktivnih bendova iz Sarajeva za jedan Neven, ali mislim da trenutno nije moguće da se isti pojavi.
Kompilacija “Novo poglavlje” koja je u fizičkom obliku došla kao prilog 14. izdanju OOTD-a predstavila je pet bendova koji su oduševili svojom pojavom na punk/hc i metal sceni Srbije i čitavom jugoslavenskom prostoru. Zasluženo oduševljava čuti i vidjeti klince sa svjesnim tekstovima, filozofijom razmišljanja i djelovanja, a koji itekako znaju svirati. Dio njih sam vidio na svirkama i koncertima prethodne godine, za ostatak se nadam da će biti prilike ove godine.
Ochi – Priče iz djetinjstva
Da Geenger Records ima dobre bendove koji sviraju dobru muziku, potvrdili su i Ochi sa svojim unikatnim izdanjem. Neko ko očekuje neki čisti grunge zvuk, možda se i iznenadi, jer je na ovom albumu izdominirao metalizirani i i moderniji hardcore zvuk, ali sve pod utjecajem grunge zvuka, energije i emocije. Članovi benda Ochi su odlični muzičari, mogao bih reći pandan bendovima iz Srbije sa kompilacije “Novo poglavlje”, što su (mi) demonstrirali uživo u dva navrata prethodne godine.
KUD Idijoti – Glupost je neuništiva
Jebi ga, kad se glupost uvukla (i) u one dijelove društva za koje smo smatrali da neće, da ne može, da je nemoguće, onda zašto da ne – neka na top listi reizdanja jednog od najboljih albuma najboljeg benda ovih prostora. Na nama je da nastavimo gdje su oni stali, te iako je glupost neuništiva, nastavimo se boriti protiv iste, uvijek i svuda.
Minor Threat – Out of Step Outtakes
Listu zaključujem još jednim reizdanjem. Ono što su KUD Idijoti za nas i naše prostore, Minor Threat je za cijeli svijet i hardcore uopšte. Iako su bili bend kratkog vijeka trajanja, njihov rad i DIY filozofija postali su baza za sve što će doći poslije sve do dana današnjeg. Četrdeset godina od njihovog jedinog studijskog albuma “Out of step”, na ovom reizdanju možete čuti kako “In My Eyes” i “Filler” zvuče sa dvije gitare, pored “Addams Family” koja je postala dio pjesme “Cashing In”.
Nisu na listi, ali…
Prethodna godina je bila veoma plodna što se tiče izdanja. Stoga ću navesti neka izdanja koja se nisu našla mjesto iznad, ali koja smatram bitnim za spomenuti. Tu su “Hračak nade” mostarskog benda Crustalno Jasno, kao i “Saumlja” benda LOPOČ, u kojem su također članovi Crustalno Jasno. Tu je i “Betonska nostalgija” benda Fiskalni račun iz Bečeja, te singlovi sarajevskog hardcore sastava Kontra, objavljeni na njihovom Youtube kanalu. Šteta što se sve nije sastavilo u jedno cjelovito izdanje.
Tu su još i “Sleep, And I Will Sing” benda Motorama, Rancidov “Tomorrow Never Comes”, “The darker The Shadow The Brighter The Light” meni dragog Mikea Skinnera i sastava The Streets, te “Entre Deux Averses” francuskog dua Grisaille.
O sviranju ku*cu, par mjeseci poslije
Kada sam sa nešto više od 1000 riječi raspuhao oblačiće lokalne scene, kao i 2021. godine, na moj komentar nije bilo smislenog odgovora. Kakofonija infantilnih uvreda, mišljenja i komentara pokazala mi je da je problem veći nego što sam to mislio. U pokušaju odbrane neodbranjivog, te diskreditacije mene i gorke istine izrečene u tekstu išlo se toliko daleko da mi se, kao da to ima ikakve veze i sa čim, prigovaralo što neki bend nije završio na mojoj listi najboljih izdanja.
Reakcije na ovaj tekst su mi pokazale da sam uradio ono što se izgleda ne smije – dirnuo u osinje gnijezdo rekavši da nešto ne valja, da nije sve tako dobro i sjajno kako neki misle i lažu sebe i druge. Kako rekoh u kolumni OOTD-a, na toj nekoj imaginarnoj sarajevskoj sceni, ako uopšte možemo govoriti o nekoj, poželjno je samo govoriti bravo, odlično, super ste, pisati tekstove i komentare podrške i biti dobar sa svima.
Titranje muda od mene neće dobiti. Nisu u prošlosti, a sigurno neće ni u budućnosti. Sve što valja, podržaću, ali ću o svim lošim praksama otvoreno govoriti i pisati. Ako skup trenutno aktivnih bendova, njihove publike te (samoprozvanih) mesija, misionara i “boraca za scenu” želi stvarno pripadati underground, alternativnoj sceni, onda se moraju naučiti na kritiku. Ja sam tu da im pomognem u tome. Čitamo se i u ovoj godini, i vidimo se na svirkama, koncertima i festivalima.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
