Treća doza nevjerovatne energije i muzike oduševila je prisutne na posljednjem danu SAWA Festa. Ovaj festival se još jednom pokazao kao mjesto gdje se različite subkulture okupljaju kako bi stvorile jedinstvenu, nepokolebljivu cjelinu.
Tokom trećeg dana festivala publika je mogla vidjeti i čuti nastupe bendova iz cijele Europe, pa i daleke Kine, a svaki bend donosio je svoju energiju i priču. Od belgijskog pop-punka do kineskog punka, svaki nastup bio je karakterističan i ostavio je publici doživotna, lijepa sjećanja. Ovo je priča o bendovima koji su osvijetlili treću noć SAWA Festa i ostavili trajan dojam na sve nas.
OKOV je, kao prvi bend na bini, predstavio zagrebački DIY HC pank, privukavši posjetioce nešto hladnijeg posljednjeg dana SAWA-e. Pošto su u martu objavili album ”Svakodnevno Umiranje’,’ momci su odsvirali skoro (ako ne i) svih 8 pjesama sa istog. Udarnički, žestoko i glasno otvaranje nagovijestilo je da nas očekuje mega žurka, a i šutka, do ranih jutarnjih sati.
Nakon OKOV-a na binu se penje češki Hyacinth koji je također nedavno objavio svoje novo izdanje ”Dedicated to Disappointment”. Tokom nastupa koji se desio u sklopu turneje sa Nevenom prenijeli su poruke o izgubjenosti i ljutnji, utjecaju narkotika na mlade živote i prevazilaženju prepreka jer je to dio ljudske prirode. Ako su doprinijeli bar do jedne osobe na festivalu, koja će možda istražiti Hyacinth i tekstove na Bandcampu, ispunili su svoju misiju.
Poslije čeških corera, red je došao na Neven. Bend koji sam dugo imao želju čuti uživo me ni najmanje nije razočarao. Kako je već bio treći bend po redu, ispred Angry Forest pozornice se okupio pozamašna količina publike (koja ipak nije tu bila slučajno, op.ur).
Kombinacija kirtana i hardcora je nekome nešto nezamislivo, ali Neven je kroz svoje stvaralaštvo i nastup ispoljio poruke vanjskog i unutrašnjeg mira i nemira. Kombinacijom dvije apstrakcije su doprinijeli do ušiju mlađarije i matorih, nešto što je u današnjem svijetu jako teško i ostvarivo. Nije nedostajalo tvrdih elemenata koje je vokal Miloš ispoljio s nevjerovatnom energijom i pristupom prema publici.
Zatim se na binu penje zagrebački Nailed In. Nešto brži i više tehnički orijentisan hardkor, sa primjesama death metala. Iako to možda nećete naći u opisu njihove diskografije, tekstovi i pjesme poput „Burial“, „Hack it Off“ i „Dead Meat“ svjedoče nešto drugačijem opusu. To jeste iznenađenje, ali dobrodošlo, jer ove primjese doprinose kreiranju autohtonosti i odvažnosti. Nailed In je publiku okovao i prisilio na šutku od prvog do posljednjeg takta. Svidjelo se to i pankerima i metalcima koji su svoj put našli do SAWA festivala.
Za kraj i posljednji odličan nastup na Angry Forest stejdžu, pobrinuo se njemački SKEETCH. Kako sam već bio malo umoran, odlučio sam potražiti neko mjesto za sjedenje. Ekipa iz Njemačke je počela jako i brzo, a na odlično urađenom kaveru „All My Friends Are Dead“ Turbonegra sam se ipak odlučio ustati i zaletiti do same bine, gdje mi je vokal i sam pružio mikrofon za refren.
Iako ih se može okarakterisati kao klasični skatepunk bend, u muzici SKEETCHA postoje i elementi emoa i popa koji se odlično slažu uz sam vizualni identitet benda. Upečatljiv mi je ostao refren jedne njihove pjesme („No Punks“) koju su vjerujem posvetili grupi ljudi koju svi znamo – pozerima:
No punks
It’s true
Just fakes
Fuck you
Nažalost, ostali smo uskraćeni za nastup Liquid Superchargea, brzih pulskih pankera. Jedan od članova benda se susreo sa neočekivanim porodičnim problemom, te mi kao kolektiv Izvan Svake Kontrole upućujemo iskrene poruke podrške u nadi da će sve biti u redu.
Prelazak sa Angry Forest pozornice na Mosquito Stage nije dugo trajalo, taman onoliko koliko je bilo potrebno da se publika osvježi i odmori noge, te pripremi za glavni dio večeri.
Francuski Less je donio svojevrsnu svježinu. Bend kombinuje noise i postpunk elemente. Dvije bas gitare i bubanj, sasvim dovoljno distorzije i vriske za publiku željnu šutke, skakanja i dobrih vibracija. Mom skepticizmu zbog žanrovskih ograničenja postpunka kojem više leži djelimično spuštanje dovoljno svjedoči da oba frontmena (basisti) koriste svoje vokalne sposobnosti podjednako dobro i to sjajno prenose na publiku. Taman kad pomislite da dolaze breakdown i spore dionice, tipovi se proderu i ubrzaju na nevjerovatan način.
Barbarska horda Nagön je na binu izašla jako samouvjereno i žestoko. Njihov zvuk me uvijek podsjećao djelimično na Dropkick Murphyse i žešću verziju Black Flaga. Nagön je kroz svoj nastup tjerao publiku na skakanje, šutku pa i zajedničko pjevanje. Čuli smo dobar broj stvari i sa prošlogodišnjeg odličnog albuma „Generations of the Wasteland“. Melodično i žestoko, šta nam više treba?
Asile je belgijski sastav koji je možda i najveće iznenađenje i otkriće ovogodišnjeg SAWA festa. Ne samo zato što bubnjar svira u boksericama, nego i zato što je ostavio snažan dojam na većinu ljudi koji su prvi put uopće i čuli za ovaj sastav. Okarakterisao bih ih kao žestoki pop punk, energičan i zarazan.
Sinergija benda je na zaista zavidnom nivou, a već pomenuti bubnjar je oduvao muzičkim umijećem i nevjerovatnom energijom. Spontanost i ozbiljnost su se isprepleli na jedan zaista magičan način, pa je ova kombinacija vesele žestine i plesne melodije definitivno pokazala kako vrijedi poslušati čitavu diskografiju ovog sastava.
Darkerski pank sastav Koridor iz Zagreba je donio nešto slično kao Less prije njih, ali sa sebi karakterističnim pristupom. Budući da su početkom ove godine izdali prvijenac“Kroz Pukotine“ na kojem se nalazi devet sjajnih numera, nismo ostali zakinuti sa pjesmama sa istog.
Muzika Koridora je kombinacija sirovog panka, niskih i mračnih bas tonova. Ima tu strasti, intenziteta i emocionalne nabijenosti koji uvjeravaju da se radi o odličnim muzičarima. Tekstovi su im dublji pa sam se nakon SAWA Festa upustio u avanturu detaljnog seciranja pjesama gdje stvarno ima mesa koje vas tjeraju na razmišljanje i meditiranje o istim.
PasMaters, vjerovatno najveća energija, sinergija i komunikacija s publikom kroz čitav festival. Svaka pjesma dovoljno žestoka, svaki udar dovoljno jak i svaki takt precizno odsviran. Frontmen sastava Vlado je naglasio kako ovo radi 30 i kusur godina i da ga godine polako stižu, ali dok god ima svojih deset prstiju i noge koje ga drže, nastaviti će kako je i do sad.
Jedan od najboljih trenutaka je bio kada je sišao sa bine među publiku jer je htio da bude što bliže ljudima koji su se smjenjivali na mikrofonu pjevajući neke od legendarnih pjesama ovog benda. PasMaters je stara škola HC panka, politička i antifašistička. Glasno i jasno – bez staraca nema udaraca!
SAWA Fest 2024 je svojim nastupom zatvorio kineski bend TheNoName koji su u Županju stigli direktno iz Berlina. HC rokenrol pank je ono što krasi ovaj sastav, a ni entuzijazma i energije nije nedostajalo. Koordinacijom snažnih vokala i brzih ritmova, TheNoName je pokazao izuzetno umijeće. Bez obzira na kišu, publika je uživala uz ovaj sastav i oduševljenja nije manjkalo.
Pank nema granica, on ih ruši da bi sagradio nešto bolje i svijet bez ograničenja. Kako je meni ovo bilo prvo pojavljivanje na SAWA Festu, iz Županje nosim samo dobre vibracije, nevjerovatne utiske koji se još nisu slegli i neizmjernu ljubav i podršku koju sam osjetio od strane bendova, organizatora i samih posjetilaca festivala.
Bolesni kao što i jesmo. Živjela SAWA!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
