Sa radom punk rock velikana, bendom Bad Religion, upoznat sam od svojih punk početaka, prije skoro 20 godina. Tačno se sjećam prve tri pjesme koje sam čuo i koje su mi stalno bile u memoriji telefona: bile su to “Generator”, “Atomic Garden” i “Struck A Nerve”.
Prvi put sam ih uživo imao priliku vidjeti prije deset godina u TivoliVredenburg kompleksu u holandskom Utrechtu, gdje nisam napuštao šutku i prve redove. Drugi put uživo sam ih gledao pet godina poslije, taman po izlasku albuma “Age of Unreason” u bašti bečke Arene. Tad nisam bio sve vrijeme prisutan u prvim redovima. Malo sam se odmaknuo, jer sam neke pjesme, naročito jer je Jamie Miller tada bio na mjestu bubnjara, htio fino odgledati. Nekim drugim pjesmama sam se jednostavno potpuno prepustio.
Kako veza Bad Religiona i mene – o čemu svjedoči i tetovaža na mojoj desnoj ruci – traje i dan-danas, nije bilo dvojbe da ću ih, kao onomad Đorđe Balašević druga Tita, vidjeti i treći put kada mi je prijatelj javio da u sklopu evropske turneje sviraju u Beču, ovaj put u Gasometru. U kojem sam, usput budi rečeno, za vrijeme studiranja živio nekoliko mjeseci, ali nikad u tom periodu nisam sebi mogao priuštiti neki od koncerata u ovoj dvorani.
Dvočlana ekipa pred Gasometer stiže između 19 h i 20 h. Po izlasku iz u-bahna na platou ispred samog Gasometra, vidimo gomilu punksa koji ispijaju svoja pića, a između ostalog, zapažamo i članove nekoliko melodičnih punk/hc grupa iz Hrvatske. Među majicama koje se nose, zapažam i majicu Atheist Rapa i Parafa. Zatim odlazim po press akreditaciju, i kako nema reda, istu preuzimam za minut-dva.
Ulazak je također prošao veoma brzo i glatko, i nakon što sam ostavio jaknu, čekiram ne toliko jeftinu merch ponudu, te nakon nekoliko minuta čekanja u redu za pivo, ulazimo u dosad nepoznatu dvoranu u kojoj se održava koncert.
Dočekuje nas ogromna, široka, moderno opremljena dvorana u kojoj je pušenje zabranjeno, ventilacioni sistem je dobar, a i šankovi su dobro raspoređeni, tako da iz svakog kutka dvorane brzo možete doći do željenog pića. Što se tiče posjećenosti, koncert je skoro u potpunosti rasprodan, što se vidjelo po ispunjenosti dvorane ljudima.
Kako se najavljena satnica pratila, u 20 h svoj set započinju DeeCracks, bečki punk rock sastav sa, kako sam uspio saznati, nekih 20 godina iskustva. Iako sa dobrom opremom i odlično uvježban, ovaj bend na većinu prisutnih, uključujući i mene, u prvih deset minuta nije ostavio neki poseban dojam. Nije u tome pomogao ni “one-two-three-four” Ramones momenat prije svake pjesme. Moralo je proći desetak minuta da nekima bude zanimljivo i zabavno, da publika počinje reagovati, i da se na članovima benda vidi da se i oni sami zabavljaju.
Ovo je naročito bilo vidljivo na bubnjaru, koji se ne samo pokazao kao veoma uvježban i dobar bubnjar, već i kao dobar back vokal. Obraćajući se prisutnima na engleskom i njemačkom, komunikacija DeeCracksa sa publikom bila je dobra, za razliku od recimo zvuka gitare, za koji sam pomislio da je slab, i da bi se mogla bolje, više čuti. Ovo mi je, nakon što smo se sreli, potvrdio i Bojan, gitarista i pjevač benda Kriva Istina. Subjektivno, izbor DeeCracksa kao predgrupe nije bio najsretniji izbor, ali su nakon pola sata svirke oni završili svoj set, zahvaljujući se publici, a njihovo mjesto na bini preuzeli su tehničari.
U toku polusatne pauze, dok tehničari namještaju binu i opremu za nastup glavnog benda večeri, iskorištavamo ovo vrijeme za rezimiranje prvih utisaka i za novu rundu pića.
Tačno u 21 h, gase se svjetla u dvorani, osim onih uperenih u samu binu, na koju izlazi petočlana ekipa Greg Graffin, Jay Bentley, Mike Dimkich, Brian Baker i Jamie Miller. Čim su sa “Recipe for Hate” otvorili svoj set, poletjele su prema bini plastične čaše pune pive.
Nepotpunost zvuka, što se ogledalo u odsutnosti jasnoće Bad Religionu svojstvenih melodičnih (back) vokala, nadomještena je odlično prošaranim setom pjesama. Publika, među njima i autor ovih redova, zajedno sa Gregom i ostakom ekipe uglas pjeva pjesme koje slijede nakon uvodne: “Dearly Beloved”, “Anesthesia”, “New Dark Ages”, “Supersonic”, “No Control”, “Fuck You”, “Only Rain”. Prekid odličnog niza, da ne kažem zajeb u setu, pravi se pjesmom “Damned to Be Free”. Očigledan je bio pad atmosfere, a i sam sam se zapitao o kojoj pjesmi se radi. Ne slijedi nakon ove pjesme povratak tempu i energiji sa prvog dijela seta, ali BR nastavlja sa meni dragom “Candidate” objavljenoj na posljednjem, albumu “Age of Unreason”.
A onda opet u veću brzinu: “My Sanity”, “The Streets of America”, “Do What You Want”, “Along the Way”, “Sorrow”, “Generator”, “We’re Only Gonna Die”, “Fuck Armageddon… This Is Hell”, “21st Century (Digital Boy)”. Da se publika zabavljala, moglo se vidjeti po gužvi i šutki u prvim redovima, kao i po čašama pive koje su letjele sve vrijeme. Osim gitariste Mikea Dimkicha koji je izgledao kao mentalno odsutan i u svom svijetu, bilo je vidljivo da se i članovi BR-a dobro zabavljaju.
Graffin se zahvaljivao publici i na engleskom i na njemačkom jeziku, a bilo je i šala poput one pred pjesmu “Fuck You”, kad je publici poručio upravo to – da se jebu, na šta mu je odgovoreno srednjim prstom.
Sat i deset minuta i završen je prvi dio od dvadeset i dvije pjesme. Nezadovoljna publika odmah počinje reagovati i bend izlazi na binu nedugo zatim. Na bisu se zadržavaju kratko, nekih deset minuta, svirajući tri pjesme: “Punk Rock Song”, “You” i “American Jesus”, i time završavaju svoj nastup u bečkom Gasometru. Nakon što su ostali članovi otišli sa bine, basista Bentley drži kratki govor, zahvaljujući se publici, govoreći kako treba podržati lokalnu (punk) scenu, motivirajući prisutne na koncertu. Kad je i Bentley napustio binu, mlađa ekipa iz prvih redova dobila je setliste, palice.
Poredeći sa koncertom od prije pet godina, na kojem je odsvirano 36 pjesama, ovaj sadašnji mi je nekako bio kratak i brzo je proletio, iako je odsvirano 25 pjesama. Volio bih da je set prošaran pjesmama sa raznih albuma potrajao barem još deset minuta, a u najboljem slučaju, još dvadeset. Ukoliko bih trebao izabrati, rekao bih da je taj drugi put kada sam vidio Bad Religion uživo bio najbolji od tri odgledana. Vjerovatno igra ulogu i to da je taj koncert održan na otvorenom u bašti bečke Arene, te da je tada bila 30. godišnjica objave albuma “No Control”.
No, da se prigodno sjetim stiha iz pjesme The Streetsa, prošlo je pet godina i svi smo stariji. Kako ja, tako i članovi BR-a, pa možda ne bih mogao ni trebao očekivati od njih da sviraju podjednako žestoko i dugo kao što su prije pet ili deset godina.
Sretan sam da sam još jednom uspio odgledati jedan od najbitnijih punk bendova ikad i kući se vraćam zadovoljan. Nadam se, ali ne znam da li će se ista pružiti opet, za recimo pet godina. Ako se pruži, kao i svaki put dosad, palimo avion i idemo. Ako se ne pruži, Bad Religion je već svakako dovoljno ostavio svima nama i njihovo naslijeđe i ostavština živi i živjeće. Ako ništa kao tetovaža na mojoj desnoj ruci.
KO: DeeCracks, Bad Religion | KAD: 2.7.2024. | GDJE: Gasometer, Beč
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
