Najbolja izdanja 2021. godine po izboru Minela Abaza

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

najbolja izdanja

Iako ćemo svi_e pamtiti 2020. godinu, tj. ne smijemo je zaboraviti, nećemo i ne smijemo zaboraviti ni godinu iza nas. Na koncu, ni ona nije bila puno bolja od 2020. godine. Šestog januara smo – upadom Trumpovih korisnih idiota među kojima se našao i Jon Schaffer –  uživo gledali potvrdu teze Sinclaira Lewisa da je fašizam moguć i u Sjedinjenim Američkim Državama.

Onda je uslijedio treći val pandemije, koji je nažalost odnio toliko mnogo života (ništa bolje ne prolazimo ni u trenutnom četvrtom, a sljedeće sedmice i mjeseci će pokazati dokle smo sa omikron sojem virusa), a godinu su u kontinuitetu obilježili loš zdravstveni sistem, loši i glupavi političari i političarke, glupavi ljudi, teoretičari zavjere i njihove sulude “teorije”, antivakseri, propadanje vakcina, poplave, smog…

Naravno, nije sve tako crno. Upoznao sam neke nove ljude, sa nekima sam raskinuo dugogodišnje veze i poznanstva, sa starim prijateljima i prijateljicama sam obnovio komunikaciju, osposobljen je skate park na Ilidži i DKC Sarajevo u kampusu Univerziteta u Sarajevu. Putovalo se koliko se moglo, sviralo u mjeri koliko se moglo. Nažalost, zbog loma ruke i nisam toliko aktivno svirao, no kad već ne mogu svirati, mogu slušati muziku. 

Ove godine kreativnost i muzika nisu trpili. Možda je do toga što sam uplatio Spotify, pa mi je dostupniji veći izbor. Naglasiću samo da izdanja na ovoj listi, kao i onoj prethodnoj nisu poredana od najboljeg ka najgorem ni obratno.

L I N Č – Nema govora (EP)

Naša skoro pa nepostojeća scena 2021. godine izrodila je odlično izdanje. Drug Mula sa kojim sam (nažalost kratko) svirao je okupio ekipu i snimio EP sarajevsko-teheranskog metal benda L I N Č.

Ružio sam Mulu što mi on nije lično poslao EP čim su izdali, već sam morao preko drugih kanala dolaziti do njega. Dodatni kuriozitet i vrijednost ovog izdanja leži u činjenici da je solo gitarista Ebad izbjeglica u Bosni i Hercegovini.

EP izdanje sadrži odlične dvije pjesme, od kojih je meni lično draža “Klon” koja me podsjetila na Osbourneov “Crazy Train”. Zamjerka je što EP kao takav zaista traje prekratko.

Očekujemo više, brže, jače i bolje!

Turnstile – Glow On

“Glow On” je najbolje (hardcore) izdanje na globalnom nivou u 2021. godini, iako se zvuk na ovom albumu može okarakterisati i kao pop hardcore zbog nekoliko pjesama koje zvuče radikalno drugačije. Možda je baš u tome ključ uspješnosti ovog albuma.

Žanrovska fluidnost, inovativnost i energija uz odličnu produkciju tjeraju na preslušavanja, te ostaje nada da će sranje sa pandemijom popustiti, i da ćemo Turnstile moći ispratiti uživo. Energija koja se da vidjeti na snimcima sa koncerata je ogromna, nevjerovatna. Šteta bi bilo propustiti.

Sick Crap – Total Fuckin Mess

Hardcore punk iz Pule nikad nije zakazao. Sick Crap je to potvrdio i na prethodnim izdanjima, ali ovaj album je najbolji do sada. Odličan, žestok, brzi hardcore punk gdje muzika nije samo buka u pozadini već strast i energija osjetna kroz svaku sekundu albuma.

Plus za tekstove, otvorene poruke sa značenjem, poput “Pissin in the wind”, “We’re Not Cool”, “Fuck tha Police”, “New Age Sucks” i “Republic of Corruptia”.

Sick Crap je snimio album koji bi se mogao okarakterisati sa njihovim vlastitim stihom – “Jeb’o metal spike, deri samo PAAAAANK!!!”

Quicksand – Distant Populations

Teško bi bilo u post-hardcoru definisati obično i neobično, normalno i nenormalno, ali jednostavno ne mogu, a ne ocijeniti ovaj album kao neobičan. Odlični gitarski rifovi, naglašena distorzirana bas gitara, uz hipnotizirajuće vokale stvarno znaju baciti u stanje dumanja.

Kako i sami kažu da je ponekad bolje samo nastaviti putovati – dopustite sebi jedno veoma dobro polusatno putovanje.

NOFX – Single Album

nofx

Kako sam stariji, nastavljam slušati nove bendove i novu muziku, ali nekad pomislim na onu Sick Crapovu i ocijenim new age kao sranje, te se vratim starim bendovima, koji su u mnogo slučajeva aktuelniji od novih bendova i eksperimenata, muzičke i tekstualne prirode.

Takav je slučaj i sa NOFX-om. Kako je Sharan već pisao o ovom izdanju onda neću ništa posebno dodati osim naglašavanja važnosti dvije stvari.

Prva je politička nekorektnost pjesme “Fuck Euphemism” koja u doba političke korektnosti pokazuje da je moguće i da treba ostati politički nekorektan, nazvati stvari svojim imenom, provocirati pa čak izazvati i konflikt ako je to potrebno. Nije ovo ništa novo i nepoznato Mikeu i NOFX-u, dobro je vidjeti da se nisu prilagodili kao što to rade mnogi izvođači i bendovi.

Druga stvar je odbacivanje nostalgije u pjesmi Linewleum koja služi kao eutanazija Linoleuma, jedne od najpoznatijih i najizvođenijih pjesama NOFX-a koju, da bi stvari bile nelogičnije, toliko bendova svira potpuno loše.

Propagandhi – Today’s Empires, Tomorrow’s Ashes (Reissue)

Ako ćemo Bad Religion smatrati najpametnijim punk bendom, NOFX najzajebantskijim (i ništa manje pametnim!), Propagandhi je društveno-politički najangažiraniji i najradikalniji punk-hardcore bend, barem što se tiče velikana punk-hc scene i onih koji su tu preko 30 godina.

Jedno od najžešćih izdanja ovog benda (šta od Propagandhija nije žestoko u zadnjih 20 godina?), i jedno od najbitnijih ikad za cijelu scenu, naročito u kontekstu političnosti, doživjelo je remasterizovano reizdanje sa četiri bonus trake.

Pročitaj i ovo:  SAWA Fest ponovo u Županji!

Neke od meni najdražih pjesama “Fuck the Border”, “Today’s Empires, Tomorrow’s Ashes”, “Back to the Motor League” i Bullshit Politicians”, dvadeset godina nakon što su napisane i snimljene, zvuče još bolje, a nažalost i relevantnije.

SNFU – A Blessing But With It A Curse (EP)

Iako je prošlo tri godine otkako je SNFU prestao sa radom, i godinu dana otkako je svjetska punk scena ostala bez velikana Mr. Chi Piga, 2021. godine smo dobili neočekivan poklon sa potpisom SNFU-a.

Ovo je odličan EP sa 5 ranije neobjavljenih brzih i žestokih pjesama snimljenih 2004. godine i najbolji način da se oda poštovanje liku i djelu Chi Piga, a nama dopusti da se u momentima razočarenja novim sranjima, vratim na provjereno, staro dobro.

CUIR – L’Album

Za muzičare i bendove koji ne pjevaju na meni razumljivim jezicima, među koje spada i francuski, najčešće mi se teško vezati. No to nije slučaj sa ovim albumom. Solo synthpunk projekt me iznenadio pozitivnom energijom emitovanom kroz kratke, brze i žestoke numere, iako nisam razumio niti riječ otpjevanog.

Bull Brigade – Il fuoco non si è spento

Navedeno iznad je primjenjivo i na ovaj album. Dok sam se spremao čistiti kuću, Spotify je preporučio ovo izdanje. Kako sam htio odmor od našeg i engleskog jezika, upalio sam dotad meni totalno nepoznat bend i njihov novi album. Tekstovi nerazumljivi, ali je u melodičnom street punku Bull Brigadea jasan utjecaj kalifornijske melodičnosti i britanskog uličnog punka.

Sleaford Mods – Spare Ribs

Iako postoje od 2007. godine, ja lično nisam znao za njih do ove godine. Sleaford Mods su post-punk rap duo i početkom godine su izbacili 11. studijski album, po nekima čak i najbolji dosad.

Ako ste, kao i ja, novi u svijetu Modsa, nemojte napraviti grešku i pomisliti da su veseli i zabavni. Album nije eskapizam, već analiza i kritika pandemijske britanske politike i konzervativnih političara, društva i kapitalizma. “Spare Ribs” ne nudi odgovore i zabavu, već poteže bitna pitanja i tjera na razmišljanje.

The Chisel – Come See Me / Not The Only One EP

Nikad mi oi! i street punk nisu bili primarni žanrovi punka koje sam slušao, ali su me pratili oduvijek. Danas ovi žanrovi kod mene stoje možda još lošije, pa tako slabo upratim neke nove bendove i muziku ovog (pod)žanra.

Ne znam kako sam došao do The Chisel i EP izdanja na kojem se nalaze 3 pjesme ukupnog trajanja 7 minuta, ali radi se o odličnom izdanju na kojem je zapisana sirova snaga i energija. Mogu samo reći da su zadali standard kako se može i treba raditi.

Ovo je naročito upućeno generaciji kojoj se tepalo nove nade, nove snage u Bosni i Hercegovini.

The Bronx – Bronx VI

Šesti studijski album, skoro dvije decenije od osnivanja The Bronxa pokazuje da je bend i dalje u formi, i da ne gube na kvaliteti. Ovo izdanje je odlična punk’n’roll vožnja od 11 pjesama, sa super energijom, rifovima i produkcijom koja je odlično izbalansirala uštimanost i navježbanost sa prljavim duhom i zvukom. Punk album godine.

Descendents – 9th & Walnut

Descendents su jedni od pionira punk i hardcore scene, bend koji je svojim albumom “Milo Goes to College” ostavio utjecaj na mnoge bendove kao što su NOFX, Propagandhi, Pennywise, Rise Against i The Offspring. Ipak sam nekako obraćao više pažnje na učenike nego na učitelje u ovom slučaju.

Stoga, ne treba čuditi moje iznenađenje kada sam čuo da su Descendents objavili novi  album 2021. godine. Poslušao i nisam se zajebao; na “9th & Walnut” me dočekalo 18 melodičnih i energičnih pjesama napisanih između 1977. i 1981. godine.

Super opuštanje u šetnji, vožnji ili na poslu.

kao epilog za kraj…

Kako sam rekao i prošle godine, kriza kakva je pandemija, pored toga što je tragična u svakom smislu, može biti i šansa. Ako ne šansa za radikalne promjene društvene i političke stvarnosti, onda za stvaralaštvo i kreativnost jer se zbog prisilne pauze pruža prilika za razmišljanje i stvaranje.

Naravno, pod pritiskom profita i kapitalizma, i muzika postaje samo vid zabave, umjesto da se bavi većim, moralnim, društvenim i političkim pitanjima. A trebala bi, morala bi. Naročito u 2022. godini, jer će izazova biti sve više i više.

Izazova ni sad ne fali, a jedan od njih je i (ne)aktivnost bh. i sarajevske scene, gašenje starih bendova i nedostatak novih, autorskih, koji opstaju. Trenutno je u Sarajevu i Bosni i Hercegovini dominantna scena tezge i lošeg pop-rocka.

A ako već novi bendovi ne nastaju, bilo bi dobro imati nova izdanja postojećih bendova. Tome bi se donekle mogli i radovati u 2022. godini – POPIK je najavio ulazak u studio početkom 2022. godine, Moca i Biznismeni bi morali pratiti nakon singla “Svjetla Sarajeva”, a čekamo i druge. Ne mogu i ne trebaju se snimati samo singlovi i spotovi.

Minel Abaz
Minel Abaz
Bubnjar nekoliko sarajevskih punk grupa. Istaknuti antifašista i mislilac.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

SLIČNI ČLANCI