Svjestan sam činjenice da je irski bend Therapy? bio na vrhuncu svoje karijere tokom 1990-ih i početkom 2000-ih godina. Zbog očitog razloga (godina) nije bilo šanse tada saznati za ovaj bend i njihovu muziku. Iskren da budem, za Therapy? sam saznao relativno kasno, nema ni punih deset godina. Ne sjećam se tačno gdje ni kad, ali sjećam se da sam odmah “kupljen” prvom pjesmom “Screamager”, prvom koju sam čuo.
Stoga nije bilo dvojbe da ću ovaj bend pogledati uživo čim se ukaže prilika. Ista se ukazala, kako smo najavili početkom marta, u Hangaru Luke Beograd u subotu 23. marta.
Kao i u slučaju koncerta benda Peter and the Test Tube Babies u Novom Sadu mjesec dana ranije, i za Beograd se krenulo već u petak kako bi se stiglo odmoriti i zapravo iskoristiti subotu. Kako u Beogradu nisam bio duže od godinu dana, tokom dana se šetalo, jelo, pila se kafa, a zatim se odmorilo i krenulo za Hangar.
Na putu do Hangara sam već zapazio grupice ljudi koji su se kretali ka hali, a ispred, nekad oko 21h kada stižem na ulaz, zapažam i nekoliko grupica koje ispred piju pivo. Pretres i skeniranje karte je završeno veoma brzo, pa sam imao i dovoljno vremena ostaviti kaput, te probati naći zgodno mjesto odakle ću ispratiti koncert.
Prvi redovi su već bili potpuno popunjeni, pa nije imalo smisla gurati se skroz naprijed. Ipak, mjesto sa kojeg sam ispratio koncert bilo je sasvim dobro: relativno blizu bine da mogu vidjeti kompletan bend, a opet dovoljno blizu šanka i wc-a. Ogromna sala Hangara nije bila skroz popunjena, ali je broj ljudi bio zadovoljavajući, možda i više nego što sam očekivao. Zbog postavke prostora, teško i nezahvalno bi bilo procjenjivati broj prisutnih. Postavka je minimalistička: nema mercha, nema nikakvog banera benda na bini.
Therapy? počinje svoj set oko 21:15, pjesmom “Nausea” sa prvog albuma “Nurse” objavljenog 1992. godine. Nije bilo teško primijetiti da je zvuk loš. Na momente veoma loš. Tu i tamo bi se stanje popravilo, ali sa kolegom muzičarem kojeg srećem na koncertu komentarišem da smo se možda samo navikli na konstantno loš zvuk. Da je stvarno loš i da uvijek može biti gori, pokazaće nam se i u ostatku koncerta. Slično je i sa svjetlom koje je na više momenata bilo prejako i prenapadno, kao da smo na nekom koncertu electro, techno ili izvođača sličnih žanrova. Nepotrebno za jedan bend kakav je Therapy?.
Unatoč svemu, članovi benda se ni u jednom trenutku nisu požalili ni osvrnuli na to tokom trajanja koncerta, već su žestoko, a ujedno i veoma profesionalno odradili svoj set.
Slijedile su pjesme “Isolation” Joy Divisona, “Joy” sa posljednjeg albuma “Hard Cold Fire”, “Unbeliever” sa možda najpoznatijeg albuma “Troublegum”, i nazad na “Nurse”. Pa zatim opet “Trigger Inside” sa “Troubleguma” i tako redom.
Kako su i najavili, Therapy? su svojim setom stvarno ispoštovali najavljeno – napravili su presjek svoje karijere. Ovo je uzvraćeno glasnim pjevanjem od strane publike, naročito fanova koji su se nalazili u prvim redovima. Njihovo pjevanje, skakanje i plesanje izmamilo je osmijeh na lice kad god sam ih pogledao, kao i komentar gitariste i pjevača benda Andyja Cairnsa da oni ne pričaju srpski jer su iz Irske, ali da zbog činjenice da su iz Irske ne znaju ni engleski.
Pored ovakvih šala i zajebancije (na svoj račun) Andy je sve vrijeme komunicirao sa publikom, zahvaljivao se, i iskreno mi se činilo da je zadovoljan brojem prisutnih. Slično se ponašao i basist Michael McKeegan koji je – pored toga što je odličan muzičar sve vrijeme skakao, smijao se, zahvaljivao i pozivao na zajedničko pjevanje.
Nekih 15 pjesama i sat vremena od početka, Therapy? završava sa obradom pjesme “Diane” benda Hüsker Dü. Naravno da ovo nije dovoljno (pomislio sam: zar već?) pa se tročlani sastav nakon nekog vremena penje opet na binu.
Opet ide presjek pjesama sa raznih albuma iz višedecenijske karijere. Pjesmi “Potato Junkie” prethodio je i dio Black Sabbathove “Iron Man” pa i bubnjarski solo, a onda su uslijedile “Knives” i “Screamager”. Nekih otprilike pola sata bisa završeno je pjesmom “Nowhere” kojoj je isto tako prethodio dio pjesme “Breaking the Law” benda Judas Priest. Tako je koncert završen malo prije 23h.
Organizacijski gledano, agencija Strangefear nije odradila najbolji posao. Ovo se ogleda prvenstveno u izboru prostora. Kolege muzičari iz Beograda rekli su mi da bi bolji izbor bio Dom omladine. Slažem se da bi se broj prisutnih odlično uklopio u prostor manji od Hangara Luke Beograd. Moram naglasiti i da su cijene pića u samom Hangaru grozne: limenka piva od pola litre je koštala oko 7-8 KM.
Kao što sam prethodno već rekao, zvuk nije valjao, a to je također zbog konstrukcije samog prostora. Smatram da je promocija mogla i trebala biti bolja, kao što je trebala i morala biti bolja komunikacija sa medijima, naročito onima izvan Beograda i Srbije.
Srećom, zbog duha, profesionalizma i energije kolektiva Therapy? vrijedio je i ovaj izlet van Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Tročlana ekipa Andy-Michael-Neil učinila je ovu kratku terapiju uspješnom.
KO: Therapy? | KAD: 23.3.2024. | GDJE: Hangar Luke Beograd
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
