Kada sam zagrebačkom drugu, po izlasku vijesti o lineupu za ovogodišnji Antifa night napisao da znam gdje ću biti 4. maja, njegov odgovor bio je: “Napokon malo punka, vrijeme je bilo”. Naravno, pojavio bih se i da nije bilo punka, kao što sam 2023. i 2022. godine, ali najiskrenije (i najsubjektivnije) drago mi je bilo vidjeti da su punk i hardcore (opet) dio obilježavanja Dana oslobođenja Zagreba, jer to nije bio slučaj od 2019. godine, kada sam na istom mjestu gledao italijanski oi!/streetpunk bend Los Fastidios.
Antifa svirci uvijek prethodi paljenje Trnjanskih kresova. Iako je program startao od 14h, drug i ja na Savski nasip, kod Mosta slobode stižemo nekad između 18h i 19h. Pored lijepog, sunčanog vremana, tu nas dočekuje veliki broj ljudi (rekao bih, svake godine sve veći i veći), djece i pasa koji trčkaraju okolo, razni antifašistički baneri, transparenti i zastave, kao i mnoštvo raznolikog sadržaja u sklopu programa: radionice, grah, nastupi zborova, čitanje proglasa i naravno – paljenje kresova.
Prije samog čina paljenja kresova, samoorganizirana antifa ritam sekcija Drum ‘n’ bijes, izvedbom Bella ciao podigla je ionako dobru atmosferu, a najbolji dio bio je vidjeti da je još neko iz Sarajeva tu, i to kao dio ritam sekcije! Srce ispunjeno, pobjeda.
Sa mjesta gdje smo se locirali, imamo pregled čitave situacije, pa smo zapazili i sreli mnoge naše drugarice i drugove ne samo iz Zagreba, već i iz drugih gradova Hrvatske, pa i BiH, Srbije, a neki su došli čak i iz Švedske. Zapaljene kresove, koji još moćnije izgledaju kako noć pada, uz pivo gledamo do nekih 9-pola 10, kada ulazimo u Močvaru na 13. izdanje Antifa nighta.
Pošto svirka nije počela odmah po našem ulasku, ovo nam daje vremena da se pozdravimo i ispričamo sa drugovima i kolegama Mihom, Atlijom (Vipera, Disbaja), ekipom benda Heihazi, Ivanom i Bojanom iz Krive istine…
U 22h, počinje svirka, koju – na moje iznenađenje – otvara Liquid Supercharge iz Pule. Ovaj bend sam trebao gledati na prošlogodišnjem SAWA festu, ali zbog olujnog nevremena koje je primoralo otkazivanje, to se nažalost nije desilo. Mislim da je sada prvi put da ih gledam uživo. Momci su krenuli žestoko, veoma žestoko. Tokom svirke LS-a, zvuk nije bio najbolji, no ipak gore od toga je bio momenat kada je usred svirke pukla opna od bas bubnja.
Zamjena je trajala nekih 15 minuta i onda su momci nastavili žestoko. LS su pokazali da su dobri muzičari i što je najbitnije, za razliku od publike gdje atmosfera nije bila baš najbolja, da je njima dobro i da se dobro zabavljaju. Čak su probali i animirati publiku, silazeći među prisutne u prvim redovima i svirajući pjesmu benda Inepsy za kraj. Za LS ne bih rekao da je punk sa rock ‘n’ roll zvukom, već fast and loud rock ‘n’ roll bend koji bi se, kako je rekao drug koji je stajao pored mene, svidio Sharanu.
Nakon Liquid Superchargea sviraju FNC Diverzant i Loš Primjer. Oba benda sam već ranije uživao gledao u oktobru 2022. godine, u sklopu 12. memorijalnog koncerta Svoga tijela gospodar, u Vintage Industrial Baru (VIB) i nemam nikakvih zamjerki u odnosu na tadašnju svirku. Stvarno su svoje setove odsvirali odlično, a i zvuk je sada bio sređeniji i bolji nego na početku svirke, kada je svirao LS.
No, za razliku od oktobra 2022. godine, moram reći da je ovaj put atmosfera bila bolja. Tada, brze i energične pjesme nisu doticale publiku, što je adresirano od strane članova Lošeg primjera koji su ih okarakterisali kao “penzionere”, ali sada je publika bila bolja. Manje-više se sve vrijeme pjevalo skupa sa bendom, šutalo, skakalo sa bine, čak i na – ili posebno zbog – obrade Indexove “Da sam ja netko” od strane Lošeg primjera, a podjednako i dobro poznatim hitovima FNC Diverzanta.
Zašto sam rekao da mi je iznenađenje što su Puležani otvorili? Jer sam mislio da će otvorenje Antifa nighta pripasti gostima iz Beograda, bendu Neven. Smatrao sam da bi to bilo dobar potez, jer sam se pribojavao da će, ukoliko budu nastupali zadnji, dio ljudi već otići sa svirke i neće ih vidjeti uživo. Srećom, stvarnost je demantovala moj strah, pa mogu slobodno reći da niko nije otišao do 1 poslije ponoći, kad svoju svirku započinje beogradski hardcore sastav Neven.
Žestinom i energijom kojom sviraju, komunikacijom sa publikom, prihvatanjem šala i zajebancija iz publike, ali u isto vrijeme i slanjem ozbiljnih poruka od strane vokala Miloša, kao pred pjesmu “Ostajem pozitivan” kada Miloš govori “Ostajem pozitivan, ostajem antifašista”, Neven mi je još jednom pokazao zašto su trenutno jedan od najboljih postjugoslavenskih (hardcore) bendova.
Koliko je brzo ovaj bend izrastao u veliki bend i koliko su dobro prihvaćeni, govori i činjenica da se nakon njihovih 40 minuta iz publike tražilo još, ali su sa osmijehom na licu rekli da su oni odsvirali čitavu trenutnu diskografiju.
Tek nakon što je Neven završio svoj set, publika polako napušta Močvaru, ali dernek ipak ne prestaje. DJ Perrorizer pušta klasike punka uz koje plešemo do nekih 3 sata poslije ponoći, barem za mene. Neki uporniji su, vjerujem, ostali još neko vrijeme.
Ja sam sutra ipak morao nazad za Sarajevo. Bolnih nogu i leđa, umoran, ali sa osmijehom na licu, ispunjenog srca.
Lijep i sunčan dan, susreti sa dragim ljudima, antifašizam, otvorenost i solidarnost, te sjajna svirka. Drugaricama i drugovima iz MAZ-a čestitam (još jedno) uspješno organizovanje Trnjanskih kresova i Antifa nighta, te Dan oslobođenja Zagreba. Vidimo se i dogodine na Savskom nasipu i u Močvari, na 80. godišnjici oslobođenja Zagreba od okupatora i domaćih izdajnika.
