Eternal Flame Fest, novi sarajevski metal festival, održat će se 12. i 13. aprila 2024. godine. U cilju promocije festivala, Izvan Svake Kontrole će objavljivati intervjue sa bendovima koji sviraju na premijernom izdanju. Više informacija o festivalu možete saznati na našem članku sa servisnim informacijama. Danas predstavljamo Urban Instinkt iz Tuzle, a na naša pitanja je odgovarao bassita i vokal Mirza Čardžić.
Kakav je osjećaj biti jedan od najplodonosnijih bendova iz naše zemlje, koliko teško se bilo probiti i da li je to teško breme sada?
Život sam od sebe zna nekada biti teško breme, a muzika nije jedna od težih stvari za nas. Naprotiv, volimo i uživamo u svakom trenutku stvaranja novih pjesama i sviranja generalno, a u isto vrijeme podržavamo sve ono što je kontra negativi i površnosti. Trenutno smo kao bend jako aktivni, što nam se sviđa i uživamo u tome. Smatramo da je to na kraju krajeva i svrha jednog benda, muzičara, umjetnika. Da stvaraš. Sviraš…
U jednoj od svojih objava na društvenim mrežama ste naveli kako je 2023. godina bila najbolja za Urban Instinkt, zašto?
Dosta lijepih stvari nam se desilo u prošloj godini. Kao jednu od njih bih naveo našu turneju po Italiji sa hardcore bendovima MUD i Straight Opposition iz Italije, tri dana zaredom, Firenca, Bologna, Pescara. Svirali smo i jednu mini turneju po BIH sa drugovima iz bendova Sakrabolt i Last Drop, i tu energiju, druženje i provod ćemo pamtiti do kraja života.
Nakon toga smo dogurali i do finala Wacken Festivala u Zagrebu, te nastupali na Exit Festivalu gdje smo otvorili koncert za legendarni bend Ignite iz Californije. Nastupali smo i u Sloveniji na festivalima Kunigunda i Breka Fest gdje smo se družili i sprijateljili sa gomilom ljudi i bendova.
Ima tu još mnogo koncerata, ali uglavnom gdje god da smo svirali ostavljali smo srce na bini. Baš prije mjesec dana smo imali mali mini turneju po Sloveniji i još smo svi pod dojmom tih koncerata u Dobrovu i Kranju. Pred sami kraj 2023. godine smo potpisali ugovor sa novom izdavačkom kućom čije ime neću otkriti još neko vrijeme, ali mogu samo reći da je naš treći studijski album u procesu izrade. Vrlo smo ponosni na činjenicu da konačno imamo dostojan label koji prati hardcore, metal i punk bendove iz Evrope i svijeta.

Jedna od možda neočekivanih saradnji vašeg benda je bila i saradnja sa reperom Frenkiem. Kako na nju gledate sada?
Pa ko poznaje malo dublje scenu u Tuzli zna da je u Tuzli oduvijek bilo bendova koji su radili sa rap izvođačima, metal bendovi i gitaristi koji su pravili dobre riffove i na njima bi MC izredao svoje rime. Najveći primjer je Defence 99 i Edo Maajka, onda Perryside je radio sa Fudom MC-jem iz Rap Lobosa, Redukcija sa Crnim Zvukom. Jedan od mojih prvih bendova, HIV, je bio poznat u Tuzli i regiji kao bend koji je miješao rap, metal, NU metal…
To su bile godine kada je crossover bio na vrhuncu, tako da je to na nas imalo utjecaja i sve su to pjesme na kojima smo mi odrasli. Ja sam oduvijek bio fan Body Counta i Cypress Hilla, kao i moji prijatelji i ekipa.
Bilo je super surađivati sa Frenkijem kojeg izuzetno cijenim kao velikog profesionalca i radnika prije svega. Pjesma sa njime je jako dobro prošla među publikom. Radili smo i sa Edom Maajkom, mada ta pjesma nije nikad bila moj favorit. To se sve dešavalo na našem prvom studijskom albumu “Spreman sve da dam” gdje smo još bili pod velikim utjecajem nekih prijašnjih pjesama, bendova i postava. Nakon tog albuma se bend okrenuo više hardcore punk pravcu što se može osjetiti na drugom studijskom albumu “Bijes” koji je aranžmanima i produkcijom daleko jači od prvog albuma. Tu smo otprilike našli svoj put i pravac kojim svi u bendu želimo da idemo.
Što se scene tiče mišljenja smo da današnjoj sceni fali više albuma, svirke generalno i festivala gdje će bendovi koji rade moći nastupati i predstaviti široj publici svoj rad. Ovo festivala što ima po BiH u velikoj većini dovode isprane regionalne “zvijezde” koje smo svi čuli po 100 puta i iz godine u godinu tome nema kraja. Mlađi bendovi koji bi trebali da budu budućnost scene u BiH se guraju u kraj bez da im se daje ikakva šansa da se pokažu ili im se za nastupe ne daje nikakav novac, tako da bendovi teško mogu ulagati dalje u svoj razvoj i to je jedna velika nepravda.
Mi u bendu sav honorar koji zaradimo od koncerata i od prodaje mercha ulažemo u snimanje novog materijala. Također nije nam bio problem nikada sjesti u kombi, natrpati ga opremom, doći u klub, postaviti sve, odsvirati koncert, pokupiti sve, voziti se satima nazad do kuće, opet sve istovariti i ujutro na svoje poslove jer svi radimo i živimo od nekih drugih stvari, a ne nažalost od muzike koju sviramo. To znaju svi ljudi koji nas poznaju i koji su radili sa nama.
Nešto se ipak pomjerilo sa mrtve tačke u zadnje vrijeme, ima dobrih ekipa i rade se lijepe i zanimljive stvari, pogotovo u Sarajevu, Banjaluci, Brčkom, Doboju, Bihaću i Tuzli. Imam osjećaj da se bendovi bude i nadam se da će biti više lijepih primjera kao ova priča sa Eternal Flame Festivalom u Sarajevu.
Zbog toga što ste jedni od glavnih aktera bosanskohercegovačkog alternativnog pravca, kako gledate na mlade bendove i koji savjet biste im mogli dati?
Na mlade bendove gledam kao na našu budućnost i nositelje scene u BiH. Pogotovo hardcore, metal i punk pravca. Volim rad sa mladima, volim njihovu energiju i volju. Također, usavršavanje i edukovanje mladih bendova, pomaganje omladini koja ima volju da stvara muziku su neke od najljepših stvari.
Moja generacija nije imala puno izbora niti ljudi koji bi sa nama radili na kvalitetan način da ne zaostajemo za bendovima iz drugih sredina. Ako si imao gitaru i neku pedalu, dobro i jeste, ali većina nije imala skoro pa nikakve uslove za kvalitetan rad… Mnogo mojih prijatelja sada ima svoju djecu i podržavaju ih u njihovom kreativnom radu tako da je sve to zajedno jedna lijepa priča, a omladine koja svira itekako ima, pogotovo u Tuzli, što je lijepo i predstavlja malo bogastvo za scenu našeg grada i cijelu BiH.
Moja poruka svim mladim kolegama-muzičarima jeste da svoj fokus i energiju maksimalno usmjere na autorski rad i da što više sviraju uživo pred publikom.
Kako ostati originalan, svoj, a u isto vrijeme inovativan i motivisan za dalje?
Moraš da budeš ono što jesi i da radiš “svoju stvar” radi kojih si se popeo na binu. Nama motivaciju daju koncerti i festivali, prijatelji, ljudi koji nas poštuju i cijene naš rad i ono što radimo. Veća i bolja motivacija od toga ne postoji za nas. Sviramo svoje pjesme na koncertima, družimo se, putujemo, sviramo, predstavljamo svoju ekipu, svoj grad, prijatelje.
Kako se vaš bend priprema za jako energične žive svirke, kako se odlučujete za pjesme na set listi i da li tu ima spontanosti?
Spontanost je OK, i treba imati osjećaj za te stvari, a moje je mišljenje da se to brusi živom svirkom i koncertima. Osjećaj je najbitnija stvar u ekipi od četiri čovjeka, a svako pojedinačno ima svoj stil i furku. Ako se te energije spoje u jedno onda nastaju super stvari. Najljepši dio sviranja jeste kada ti je zabavno i kada uživaš u onome što radiš, a to publika osjeti… Bilo pet ljudi ili pet hiljada.
Šta nam donosi Urban Instinkt na Eternal Flame Festival i imate li neku poruku?
Na Eternal Flame Fest Urban Instinkt donosi svoju energiju i par novih pjesama koje su na neki način najava našeg trećeg studijskog albuma pod imenom “Never Give up”. Gledamo se i slušamo na bini 13. aprila u Skenderiji i pozivamo sve ljude koji vole metal, hardcore i punk u BiH da dođu i podrže bendove koji će svirati na festivalu, a ujedno i ljude koji organizuju jedan ovakav događaj.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!