KO: One Step Away, Loš Primjer, FNC Diverzant, Pasi, Stare Pizde
ŠTA: 12. memorijalni koncert Svoga tijela gospodar
GDJE: Vintage Industrial Bar, Zagreb
KAD: 8.10.2022.
Kad mi je javljeno da Pasi sviraju u Zagrebu u sklopu 12. memorijalnog koncerta Svoga tijela gospodar, znao sam gdje ću provesti vikend. Memorijalni koncert Svoga tijela gospodar se svake godine održava u znak spomena na pokojnog vokala i gitaristu Mikrofonije Antuna Krajinovića Tunu kojeg je i bh. publika mogla slušati uživo u Sarajevu 24.11.2007. godine u sklopu Interground festivala (IGS). Tuna je, za one koji ne znaju, iznenada preminuo 16.8.2009. godine.
Iako su karte za koncert bile rasprodane, uspio sam ući jer je zbog velikog interesovanja isplanirana i repriza dan poslije, osmog oktobra. Nakon buđenja i odlaska do najdražeg antikvarijata i knjižare Što Čitaš?, na putu sam sreo Krunoslava, vokala grupe Smrt Razuma. Umor na njegovom licu rekao mi je dovoljno – prva noć je bila ludnica.
Iako sam u Zagrebu prvi put bio 2009. godine na koncertu benda G.B.H., a redovno dolazim na koncerte otad, ovo je bila moja prva posjeta Vintage Industrial Baru. Ovo je bio prvi put i da dolazim na Svoga tijela gospodar, iako sam bendove slušao ranije, u drugim mjestima i na drugim binama.
Izolacija Vintagea je očigledno jako dobra; iako smo pred klub došli malo prije 21 sat, mislili smo da koncert nije počeo jer nismo čuli ništa. Ispostavit će se da smo propustili nastup grupe One Step Away, zbog čega žalim. OSA je odličan bend, te se nadam da ću uskoro imati prilike čuti i vidjeti ih uživo.
Požeški Loš Primjer sa svirkom kreće oko 21:50. Nema potrebe da nešto posebno predstavljam ove velikane koji žestoko i glasno sviraju još od davne 1997. godine, pružajući zapravo odličan primjer šta je punk i kako treba zvučati.
Moram naglasiti da mi je bila interesantna novina vidjeti Garsa iz Pasa na poziciji bas gitariste Lošeg Primjera. Brze i energične pjesme ipak nisu nešto posebno dotakle publiku, što je i u dva navrata adresirano od strane benda koji je publiku okarakterisao kao “penzionere”.
Apatičnost publike nije spriječila Loš Primjer da nastavi pržiti. Nisu tu stali sa poklonima; sretnici iz publike su dobili majice, a svi zajedno obrade Mikrofonije (“Potpuno sami”) i Bad Religiona (“Generator”).
Nakon što je Loš Primjer završio svirku nakon nekih 45 minuta, na binu izlazi FNC Diverzant. Ranije ih nisam slušao uživo, iako ih slušam od svojih punk početaka i uvijek su mi bili dragi. Najsubjektivnije, bili su odlični. Pjesme “Put za bolje vrijeme”, “Biba”, “Punk rock song” su probudile uspavanu publiku koja je pjevala sa Diverzantom. Njihovih 35 minuta na bini je bilo odlično zagrijavanje za zvijezde večeri, Pase.
Pase sam posljednji put slušao na njihovom “oproštajnom” koncertu održanom prije više od 6 godina, 23.4.2016. godine u velikom pogonu zagrebačke Tvornice kulture.
Usudio bih se reći da je ove godine bilo podjednako dobro, ako ne i bolje. Već i prije nego su izašli na binu, osjetilo se da su svi tu prvenstveno radi Pasa. To se i vidjelo kada su počeli svirati, negdje oko ponoći. Publika ih je dočekala nestrpljivo nagurana ispred bine, na koju Pasi izlaze kao šestorka sa gorespomenutim Garsom (bivšim bubnjarom) za gitarom.
Bez neke velike priče i uvoda, koncert otvaraju energičnom “Iz kuta kruga.” U sat i 10 minuta, koliko su Pasi svirali, svjedočili smo eksploziji energije, horskog pjevanja, vratolomijama sa bine i na bini, uz tradicionalno polijevanje pivom. Na bini se pojavljivao i Plajo, bubnjar benda Mikrofonija, naročito kada su Pasi zasvirali pjesme Mikrofonije, “Istinu” i “Odavno”.
Pivom zalivena, umorna i (polu)gola publika je Pase zvala na bis nakon sat vremena svirke. Iskreno, ne znam kako bih više izdržao da su nastavili svirati duže. Pozitivno sam iznenađem energijom koju Pasi imaju dan-danas, naročito uzimajući u obzir da ne sviraju aktivno već 6 godina, a da su svirali i dvije noći zaredom.
Nakon Pasa i pauze od 20 minuta na binu izlaze Stare Pizde. Kako i samo ime govori, Stare pizde su tribute bend KUD Idijota. Slušao sam ih prije pet mjeseci, ali ovaj put od umora nisam izdržao do kraja koncerta.
Memorijalni koncert Svoga tijela gospodar bio je odlično organizovan, sa besprijekornim zvukom, relativno jeftinom kartom i odličnom atmosferom. Sjećanje na Tunu živi kroz publiku koja se sve vrijeme nalazila između delirija i transa. Evidentno je da ovo sjećanje nije kroz godine postalo fenseraj, pozerluk, trend na koji se treba i može otići da bi se reklo da se bilo, već dolaze ljudi koji istinski cijene Tunin lik i djelo. Tuna, hvala ti za sve!
Ostaje samo ono pitanje: (t)ko će živjeti bez Pasa?!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
