Intervju: S. Berserker (Assaulter)

Započet ćemo ovaj intervju najklasičnije što je moguće i to sa dobrim razlogom. Dosta ljudi nije upoznato sa tvojim bendom Assaulter pa smatram da je najbolje da za početak predstaviš bend našim čitateljima.

Bila je hladna i crna noć, Satana je projicirao svoju viziju i rekao mi da snimim demo 2005. godine…i tako dalje i tako dalje… Kako god, ispalo je bolje nego što sam očekivao, pa sam smatrao da je dovoljno dobro da se uradi štampa i kopiranje materijala, distribucija, ali i osnuje bend na osnovu istog. Da budemo iskreni, do dana današnjeg mi i dalje pokušavamo da ”osnujemo bend”, tj. da imamo punu postavu. No, nakon što je AC došao u bend i sjeo za bubnjeve snimili smo naš debi album “Salvation Like Destruction” – prljava groza od albuma, ali ne baš ono što smo htjeli da tad dobijemo.

Poslije toga, T. Hellfinder nam se pridružio na solo gitari i počeli smo sa pisanjem materijala za naš drugi LP koji nosi naziv “Boundless”. P. Hunt iz benda Razor of Occam svirat će bubnjeve i ovo je definitivno Assaulter izdanje, zato držite oči širom otvorene i čekajte “Boundless” koji stiže u martu 2011. godine na CD-u u izdanju Poison Tonguea i vinilu u izdanju High Roller Recordsa.

Odlično! Kad si već spomenuo vaš debi album “Salvation Like Destruction”, mene je upravo taj materijal zainteresirao za Assaulter. Izašao je 2008. godine i dosta je recenzija napisano na Internetu, u većini njih album je pohvaljen. Rekao si maloprije da taj album nije baš ono što ste htjeli dobiti. Kako sada sa vremenske distance gledaš na taj album?

Stvarno osjećam da su u suštini pjesme tu, ali izvođenje istih i produkcija nije. Taj album je bila škola i vjeruj mi, naučio sam koje stvari NE RADITI! SLD je prljavi, prašnjavi metal album i to smo i uradili. Nisam ga slušao u dugo vremena, a i mi smo svi posvećeni gledanju naprijed, a ne nazad i kao što sam već i potvrdio u prijašnjem odgovoru – prestigli smo ga hiljade puta sa našim novim izdanjem “Boundless”.

Imao sam pripremljeno pitanje o postavi benda, ali si ti na to već odgovorio, pa idemo dalje! Objasni nam malo kako nastaju pjesme Assaultera i da li je isti proces pisanja bio i za vrijeme SLD ere?

Pisanje novog materijala, to je timski rad između mene i Hellfindera, ali ja lično preferiram pisati sam svoje pjesme i svoju viziju imati kristalno jasnom, nikad nisam osjećao da išta produktivno nastaje od odlaska na probe i sviranja samo onako. Obično ja napišem temelj pjesme, prijelaze i riffove, a Hellfinder to začini sa svojim temama, melodijama i solažama, te tako pjesmama da sasvim novu dimenziju. Tako je nastao cijeli “Boundless” i funkcionišemo odlično.

Ono što naši čitatelji najvjerovatnije ne znaju, a saznat će sad je da smo ovaj intervju ti i ja dogovorili za oktobar ove godine, međutim vi ste bili u studiju i usred te cijele frke radimo ga tek sad. Vratimo se malo na priču o “Boundless” albumu. On je snimljen, rekao si nam ko je izdavač i kad izlazi. Kako bi opisao sadašnji zvuk benda? Kako to da niste više dio Pulverised Records izdavačke kuće?

Da, kao što je rečeno, “Boundless” je snimljen i spreman da se pošalje na štampanje. Bend sad zvuči kao death / thrash kombinacija sa heavy metal dijelovima. Dosta je epskih dijelova koji su dobili na snazi zbog solo dijelova. Na albumu smo radili osamnaest mjeseci i veoma smo zadovoljni onim što smo uspjeli ostvariti.

Prije snimanja ponuđen nam je ugovor sa izdavačkom kućom Poison Tongue koju vodi moj dobar prijatelj Alan Averill iz Primordiala. PT je na neki način izdavačka kuća pod patronatom Metal Bladea. Alan je želio da nekako počne sa svojom izdavačkom kućom i kontaktirao nas, što nam je odlično došlo jer smo htjeli da se maknemo sa Pulverisedove liste. Pulverised su generalno bili veoma dobri i ljubazni prema nama, ali mislim da jednostavno nisu previše zainteresirani za svoje bendove. Čini mi se da postpisuju ugovore sa desetak bendova svakog mjeseca i na kraj je veoma teško dobiti bilo kakav odgovor od njih. Nama je trebala izdavačka kuća sa kojom ćemo biti bliski i Poison Tongue je ta.

Kada bi te neko upitao, kako bi mu opisao Assaulterov muzički stil? Mnogo je kategorizacija na Internetu – speed thrash, blackened thrash, thrashing black, čak i heavy metal! Koji bendovi su odgovorni za Assaulterov zvuk?

Najiskrenije ljudima uvijek kažem da smo mi ništa više i ništa manje nego METAL bend. Koristimo par različitih elemenata različitih podžanrova metala, ali pokušavamo da ostanemo jednostavni i bez previše upliva drugih utjecaja tako da je najlakše da se Assaulter opiše kao metal bend. Nema podžanra, nema kulta, nema oznaka, nema sranja.

Direktni utjecaji na Assaulter su Metallica, Mercyful Fate, Sodom, malo Iron Maidena, čak i Nifelheim.

Bio si član benda Destroyer 666. Pošto su oni poprilično van radara, nisam našao podatke o tome zašto si napustio bend, pa samo izvoli!

Hm, nema se tu baš nešto puno reći – Živjeli smo u Holandiji i Shrapnelova i moja viza su istekle. On je otišao u Englesku, ja sam se vratio u Australiju. To je to. Sjajno sam se proveo sa njima i oni su mi i dalje veoma dobri prijatelji.

Ovo je intervju u vezi Assaultera, ali moram postaviti još jedno D666 pitanje. Neću više, obećajem. Njihova ultra rijetka i limitirana izdanja se prodaju kao luda svuda po E-Bayu i nije rijetkost da ljudi kupe njihovo izdanje pa ga onda iznova prodaju po iznimno visokim cijenama. Na mnogim net forumima fanovi se žale oko ovog načina izdavanja materijala spominjući kako postoje kupci koji kupe više kopija, pričekaju da se izdanje rasproda i onda im nabiju cijenu prilikom ponovne prodaje. Neki idu čak i dalje nazivajući D666 elitistima underground metala. Tvoje mišljenje?

Elitizam zbog limitiranog broja primjeraka? Ta oznaka bi se mogla onda zalijepiti na bilo koji bend sa limitiranim izdanjima, čak i tvoj. Veoma sumnjam da članovi Destroyera sjede u nekoj kafani i kuju zavjeru o limitiranju svojih izdanja. Ne zaboravite da su u cijelu priču uvučene i izdavačke kuće. Satanic Speed Metal, da, to izdanje jeste bilo veoma ograničeno, ali sumnjam da je baš puno ljudi van Australije uopšte imalo pojma za Destroyer 666. Nema smisla štampati hiljadu primjeraka 7” vinila za bend koji je poprilično obskuran. A tada i nije bilo Interneta. Kako god, koga boli kurac, D666 je izbacio ploču koja sadrži sabrana 7” djela, pa se više niko ne treba žaliti. Smatram da ljudi zaboravljaju muziku. Da, zaboravljaju MUZIKU u ime izdanja. Žalbe nek idu na račun izdavačkih kuća, ne bendova!

Mnogi ljubitelji metala širom svijeta slažu se da je Australija jedna od najproduktivnijih i najunikatnijih metal  zemalja svijeta. Mnogi također tvrde da bogatstvo i kvaliteta zvuka dolazi iz činjenice da je Australija geografski najizolovaniji kontinent. Slažeš li se? Ako ne, zašto je Australija toliko specijalna i privlačna metalcima?

Devedesetih godina prošlog vijeka mogli smo neke od bendova koji su postojali okarakterisati kao različite, kao australijske – tvrd, agresivan i sirov zvuk. Takvih bendova i dalje ima, naravno, ali ne mislim da izolacija ima ikakve veze danas kad imamo Internet. Cijela planeta je na dohvat ruke svima koji su za tastaturom, pa vjerujem da dosta različitih utjecaja danas upada u muzičku sferu. Tako da sa jedne strane postoji nešto što se može i što se naziva australijskim metalom, taj black / thrash spoj kojeg svi vole, ali postoje i uvrnutije stvari poput Portala ili Cauldron Black Rama.

Koncerti? Svirate li ih s obzirom na nedostatak prave postave? Ima li šanse da vas gledamo i čujemo u Evropi?

Svirali smo dvaput. Teško je u Australiji napraviti postavu za bend koji svira metal, ali nećemo prestati tražiti prave ljude. Da, svirat ćemo koncerte i da – dolazimo u Evropu nekad.

Simone, hvala na kratkom, ali slatkom intervjuu. Pozdravi ekipu, pomoli se, reklamiraj nešto što želiš. Vidimo se nekad!

Mislim da bi ostali trebali da se pomole! “Boundless”, mart 2011. godine. Hvala za intervju – dođemo ti pivo!