I evo ga, nakon dizajniranja, crtanja i avantura po bespućima CSS-a stranice koju upravo gledate, došlo je vrijeme i za moj prvi novinarski zadatak za ISK Webzine.
Moram priznati da ove godine nisam baš puno slušao novu muziku, više sam vremena proveo u uživanju u najdražim albumima ili sam otkrivao stvari koje sam propustio, a koje su po pravilu dosta starije. Ipak, za mene je ovo bila poprilično plodna godina zato što je dosta meni jako dragih bendova izbacilo nova izdanja.
Neću puno okolišati, idemo odmah!
1. Amebix – Redux
Ne volim remake izdanja jer u većini slučajeva ispadnu lošija od originala. Ovo je izuzetak. Kraljevi crust punka (znam, „NO GODS, NO MASTERS“, ali morao sam staviti neki epitet) su se na scenu vratili sa EP izdanjem na kojem se nalaze ponovo snimljene tri stare pjesme: “Arise!”, “Winter” i “Chain Reaction”.
Odmah u startu se osjeti promjena u zvuku, a glavni razlozi za to su produkcija, koja je čištija, ali nimalo ne utiče na onu za Amebix karakterističnu atmosferu, te novi bubnjar Roy Mayorga koji je odradio odličan posao, savršeno se uklopio u muziku benda i sve podigao na jedan još veći nivo.
2. Destroyer 666 – To the Devil His Due
Australijski black/thrash manijaci sa mjestom boravka u Holandiji nam nakon (za standarde koje su sami postavili) ispodprosječnog albuma „Defiance“, donose novo izdanje koje je ustvari kolekcija pjesama sa svih dosadašnjih singlica ovog benda i predstavlja svojevrstan presjek njihovog dosadašnjeg rada i faza kroz koje su prolazili od kultne himne „Satanic Speed Metal“ do pjesama sa posljednjeg EP izdanja „See you in Hell“ koje je izašlo ove godine.
3. Toxic Holocaust / Inepsy
Split na kojem su Toxic Holocaust i Inepsy obradili jedni druge sa po dvije pjesme i odradili odličan posao. Toliko odličan da ima čak i pjesama koje zvuče bolje od originala. Veselje za sve metalpankere.
4. Malignant Tumour – Earthshaker
The Biggest Band sa novim albumom nastavlja gdje je stao sa prethodna dva, a to može rezultirati samo odličnim rock ‘n’ rollom. Nema potrebe za ikakvim širim opisivanjem, ko je ikad poslušao Malignant Tumour (tačnije ovu njihovu noviju fazu) znat će o čemu se radi, a ko nije – ne znam šta čeka, ovo mu je odlična prilika. Obavezno pogledati i spot za naslovnu pjesmu, genijalan je.
5. Airbourne – No guts. No glory.
Australijski hard-rockeri se drže ustaljenog recepta koji je sastavljen prije nego što su se oni i rodili i to im pravo dobro ide. Rezultat je sjajan i jako zabavan album. Airbourne je već postigao zavidan uspjeh i popularnost i ako ovako nastave ne znam gdje će im biti kraj. Što bi rekao jedan naš uvaženi modni kritičar, ovo je bend koji sigurno dolazi!
6. Tombstones – Not for the Squeamish
Jedan novi projekat, predvođen Stevom iz Impetiga na vokalima nam na svom prvom izdanju donosi sjajan old-school death metal inspirisan trash horrorima što se itekako osjeti u samoj atmosferi albuma. Sve je puno nekih blesavih monologa u i između pjesama, spooky uleta na klavijaturama, ali i sjajnih riffova! Ovo je album koji će vas natjerati da bengate, ali sa veeeelikim osmijehom na licu.
7. Inepsy – Madness and Overkill
Inepsy su ove godine bili prilično aktivni. Nekako u isto vrijeme su se pojavila dva njihova izdanja: split sa Toxic Holocaustom koji je već pomenut, te novi EP pod nazivom „Madness and Overkill“ sa šest novih pjesama u standardnom Inepsy fazonu – dakle, sjajan rock ‘n’ roll!
8. Hooded Menace – Never Cross the Dead
Posljednji album ovog finskog benda nam donosi sjajan, teški, spori, doomy death metal bez nepotrebnog blastanja i krkanluka (neka mi oproste moderni death metalci) kakav Hooded Menace gaji manje – više kroz cijelu svoju karijeru. Pored muzike, moram pohvaliti i cover albuma koji izgleda stvarno impresivno.
9. Darkthrone – Circle the Wagons
Darkthrone k’o Darkthrone. Ko voli tu njihovu novu „fazu“ voljet će i ovaj album. I to je to.
10. Motorhead – The World is Yours
Moram priznati da sam se dvoumio da li da ovaj album uvrstim u Top 10 iz prostog razloga što je izašao tek krajem godine i uspio sam ga preslušati samo nekoliko puta. Ali ovo je album Motorheada. A album Motorheada, kakav god bio, zaslužuje da se nađe na ovakvoj listi. Znam, nisam objektivan. I neću da budem.
Također, fraza „ovo je album Motorheada“ se može iskoristiti i za opis samih pjesama. Dakle, ništa novo i revolucionarno, rade ono što najbolje znaju i rade to najbolje.
Hvala na pažnji i sretni praznici!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
