Prethodnu godinu ću pamtiti kao godinu u kojoj sam u velikoj mjeri ukinuo streaming servise. Domaća i regionalna izdanja su mi uzela vrijeme, pažnju i srce, i nisam se bunio ni sekunde. Ova lista nije puka rang-lista “najboljih”, nego presjek jedne žive scene. Ponosan sam na ekipu koja je gurala Eternal Flame Festival, SAWA festival i Forever Summer Festival, ljude koji svojim entuzijazmom i upornošću guraju priče kojima staje vrijeme i koji od ničega prave nešto veliko, koji ne dopuštaju da scena zamre.
U godini iza odslušao sam i neke od najljepših koncerata pored pomenutih festivala, izdvojio bih nastupe POPIK-a i PASMATERSa, kao i Cognitivea i Defeated Sanityja u klubu AG. I naravno humanitarni koncert za narod Palestine, koji sam inicirao uz pomoć dobrih ljudi, kao i prijatelja iz organizacije Nema više gospode u Sarajevu, Symphony of Resistance.
Loš primjer – Puls univerzuma
Nikakvo iznenađenje, iako sam ja poprilično novopečeni fan ovog benda, njihov dugo očekivani album “Puls Univerzuma” me uvukao u vrtlog loših i dobrih primjera koji ovom požeškom dragulju služe za stvaranje nevjerovatne i odlične muzike. Nakon slušanja uživo na SAWA festu ove godine i u sklopu Forever Summer Festivala u Sarajevu, mogu reći da su pored toga što su odlični muzičari i odlični ljudi.
POPIK – Brzi i grozni
Sve što sam naveo u svojoj recenziji stoji, najbolji pank album izdat u granicama naše države. Volio bih i da se ostali, ne samo pank bendovi nego bendovi generalno ugledaju na POPIK. Ne moraju analizirati svakog člana ponaosob lično, dovoljno je proći kroz diskografiju i mapu mjesta gdje su sve svirali, te samo malo obratiti pažnju na stav, jer to je ono što POPIK drži duže od deceniju i omogućava im da sviraju po raznoraznim festivalima i prostorima diljem regije.
Neven – Zakon Ljubavi
Neven je nastavio tamo gdje je stao sa “U svakom srcu gore svetla”, samo što mi “Zakon Ljubavi” zvuči smislenije i zrelije, iako pauza između dva izdanja nije uopšte velika. Jedan sasvim prirodan i zdrav način na koji bend sazrijeva i kreće se. Ostaje žal za otkazanim koncertom u Sarajevu, te se nadam da ćemo ih gledati na domaćem terenu u što skorijem vremenu.
Dead Dog Summer – Building Again
“Building Again” je meni bio čisti emotivni povratak u bezbrižnije dane, emo hardcore punk, oznojene dlanove na joysticku i sate provedene uz Tony Hawk’s Pro Skater. Brze, melodične dionice i mladalački bunt koji gori EMOcijom.
Aberdar – The Sun
Doom/stone izdanje koje me oduvalo, kako je izdanje jako svježe (prva polovina decembra), mogu slobodno reći da je ovo ponajbolje metal izdanje s naših prostora. Banjalučka ekipa koja gazi ka prvoj deceniji postojanja mi je legla odlično, pogotovo zato što sam u protekloj godini više slušao punk, tako da mi je “The Sun” uletio kao kec na desetku.
Heihaizi – Big & Deep
Još jedan bend koji sam slušao na ovogodišnjoj SAWI i u Sarajevu nešto ranije, u različitim postavama, jednako ubitačnim. Za razliku od njihovog prvog albuma, rekao bih da je ovaj za dozu zreliji, tačno onako kako evolucija jednog benda treba da ide. Naši (rani) Beastie Boysi, jednostavno i maestralno.
Boneash – Remnants
Remnants je mračno, gusto i emotivno razorno izdanje koje bez napora spaja crust, hardcore i metal u koherentan i nemilosrdan zvučni pejzaž. Balansiraju između melodije i potpunog raspada, gradeći album koji jednako udara fizički i psihološki. Remnants djeluje kao konceptualna cjelina o očaju, otporu i cijeni istine.
Staticø – Absurdity of This World
Beogradski hardcore punk sastav Staticø isporučuje jedno od najžustrijih izdanja ove godine s albumom “Absurdity of This World”. Čistim i beskompromisnim hardcore zvukom, bend spaja energiju klasičnih američkih i evropskih punk/hardcore korijena s modernim potpeticama, stvarajući jako sirov i ubitačan zvuk. Album secira društvo i apsurdnost svijeta u kojem se nalazimo. Pun pogodak.
Haram – ليش الجنة بيتبلش في الجهنم؟ Why Does Paradise Begin in Hell
Kolektiv koji je objedinio ličnu traumu i zajednički bijes u kratke, nasilne nalete hardcorea koji govore o raseljenju, represiji, pukom preživljavanju i otporu. Gaza, Bliski istok, genocid koji traje dok civilizovani zapad okreće glavu. Posvete novinarima i žrtvama su samo neke od tegobnih inspiracija ovog izdanja, pa je tako i najvažnije izdanje ove liste.
Messa – The Spin
Kako su se našli na mojoj top listi najboljih izdanja 2022. godine, Messa je ponovo potvrdila status rokenrol superstara. Ovaj bend ne fula i biće mi pravi gušt kada ih jednom konačno uhvatim na živom nastupu, ako uživo zvuče bar 10% kako zvuče studijski, onda je to pun pogodak. Na nekim sporim dionicama kada očekuješ spori doom trenutak, Messa zada nevjerovatnu dozu rokenrola koja te tjera da izbaciš sve iz sebe.
Vrijedno pomena:
Barikade – Umri na sceni (demo)
King Gizzard & The Lizard Wizard – Phantom Island
Sivi Dom – S/T EP
Wrislas – Glizaster
Nuclear Altar – Golet
Svarog – Mučenje kroz vijekove
1914 – Viribus Unitis
New Storm – Outlines of Existence
Satara – Clean Cut
Propagandhi – At Peace
The Hives – The Hives Forever Forever The Hives
