Najbolja izdanja 2022. godine (Vedad Kobiljak)

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

najbolja izdanja

Godinu iza nas pamtit ćemo po ukidanju ograničenja koje nam je nametnula nesretna pandemija. Nadamo se da ostaje iza nas, kao i dani glam metala. Samim time, svjedočili smo povratku koncerata, svirki i šutki. Vrijedi napomenuti jedan poseban povratak, onaj Panterin, i nadati se da će nam Phil Anselmo dovesti Kauboje iz pakla negdje u neposredni komšiluk.

Da li su silni lockdowni pomogli muzičkim virtuozima da sklope kockice bolje nego ranije ili je to išlo nekim uobičajenim sistemom? Konkretan odgovor na to pitanje nisam uspio naći, ali da je bilo nekih iznenađenja, jeste… što pokazuje i moja lista najboljih izdanja 2022. godine.

Zeal & Ardor – Zeal & Ardor

Treći studijski album benda koji od početka kombinuje elemente soula, black metala, jazza i folka. Sav taj bućkuriš nenormalno dobro funkcioniše. Ovo je jedan od bendova u kojem tekstovi funkcionišu kao neka vrsta narativa. Istoimeni album je nastavak priče prva dva izdanja o alternativnoj historiji iz pera Manuela Gagneuxa, u kojoj su se američki robovi okrenuli Đavolu, a ne Bogu.

Prva traka nas uvodi u Zeal & Ardor svijet; “Run” donosi konstantnu agresivnost osjetno  pojačanu fascinantnim i provokativnim spotom. Kada dođete do pjesme “Emersion”, osjetiti ćete blagi kontrast, sa umirujućim ritmom na kojem počiva ova traka. “Golden Liar” je slow burn psihološki triler, dok “Erase” ima cilj i uspijeva zbuniti slušatelja progresivnim rock dionicama.

GGGOLDDD – This Shame Should Not Be Mine

Nije za one slabog srca. Ili baš je.

Muzika je sredstvo koje nam dopušta da iz sebe izbacimo sve emocije, od najmračnijih osjećanja do onih najuzvišenijih. Nekad su ta osjećanja dresirani psi pod našom komandom, a nekada neukroćena zvijer, baš kao i ovaj album.

Ideja GGGOLDDDovog novog materijala je mračna i lična, kao i svaki takt. Ovo djelo je intimna, bolna ispovijed, eho grozote zlostavljanja koje je proživjela vokalistkinja Milena Eva. Na albumu “This Shame Should Not Be Mine”, Milena prepričava i zarad umjetnosti ponovo proživljava svoje iskustvo. Instrumentalisti sjajno izvršavaju svoje zadatke prateći Evu u stopu. Ovaj album se ne opisuje, već mu trebate dopustiti da vas obuzme i da ga doživite.

Korn – Requiem

Iznenadio me izlazak albuma “Requiem” s obzirom da je Korn poprilično nedavno (2019. godine) objavio jako uspješni “The Nothing”. Davis je izjavio da je ovo plod mogućnosti stvaranja bez pritiska, te viška slobodnog vremena.

I dalje su u igri, to im se mora priznati. Možemo im zamjeriti dubstep eksperiment, ali su shvatili kakvu su grešku napravili sa “The Serenity of Suffering” i toliko se uspješno vratili da i dalje ubiru plodove tog ispravnog poteza. U prethodnom izdanju, Jonathan Davis je objasnio kako je izgubio majku i ženu. Kada govorimo o “Requiemu”, zvuk je težak i tmuran, te je album Davisovo osvrtanje na taj mračni period.

Muzički, fanovima Korna je ovo jako poznato, svježe i čisto. Najvažnija kreativna odluka koju su napravili je da puste da stvari idu svojim tokom tj. da svako zašto ima svoje zato.

Soul Glo – Diaspora Problems

Recikliranje dobro poznatog ili pečat nove ere punka?

Ako želite da vaši bubnjići dožive svojevrsnu pank ekstazu, ovo je stvar za vas. Ovo je hardcore, ovo je rokačina. Za razliku od prošlih albuma, “Diaspora Problems” je prvi album koji Soul Glo izdaje pod okriljem Epitapha koji je bio (ili je još uvijek dom) grupa kao što su Bad Religion, Pennywise, Architects, Madball, NOFX i Agnostic Front.

“Diaspora Problems” je revolucionaran muzički koliko i politički. Kroz 12 pjesama, u kazanu su smućkali kondenzovani punk, vrisku, buku, repčinu, haos i anarhiju. Možda ponajbolje oružje ove muzičke skupine je Pierce Jordan, vokal čija energija hipnotizira slušatelje iz traku u traku.

Pročitaj i ovo:  Damir Avdić: Mainstream je Horror

Faetooth – Remnants of The Vessel

Ostaci zbog kojih ćete osjećati tugu tokom slušanja, a vrlo vjerovatno i neko vrijeme poslije. Sva ta ponorna atmosfera vas obuzima od uvodne trake, servirajući obilje tame.

Bend kaže ovako: “…posjedujemo vještinu da začaramo slušaoce kroz rifove koji vas bacaju u trans, zavodljivu meloodiju i bogatu liriku koja varira od misterioznog do dijarističkog”. Vještičji ili vilenjački doom metal je možda najbolje što sam mogao iskopati na internetu kako bih vam pobliže opisao njihovu muziku.

“Remnants of The Vessel” je izdanje podijeljeno na tri svojevrsne faze, pa tako pored uvoda “(i) naiisance” tu su “(ii) limbo” i “(ii) moribund” između kojih su smještene ostale numere albuma. Svaka faza ima svoju temu, a mi kao slušaoci pratimo kako se klupko odmotava.

Cave In – Heavy Pendulum

Bend koji riskira i profitira. Novi set Cave Ina nudi 14 pjesama, bez filera. Možda vas neće kupiti na prvu, ali pričekajte pretapanje “Pendulambienta” u “Careless Offering”.

To je skok iz komfort zone nakon kojeg slijedi “Blinded by a Blaze” sa zvukom devedesetih i elementima perioda grungea. Dvanaestominutni ep “Wavering Angel” je završnica “Heavy Penduluma” koja govori o pokidanim vezama.

Messa – Close

Jako interesantan bend koji kombinuje sludge i doom sa cabaret jazzom i progresivnim rockom. Nekad se čini da članovi spavaju za svojim instrumentima, a onda slijedi eksplozija koja uzrokuje zvučnu ekstazu i, u skladu sa tim, zadovoljstvo kod slušatelja.

Kao i na prijašnjim izdanjima, Messa se oslanja na fascinantni vokal Sare. Njen glas je lijep, izazovan, u mogućnosti da isprati i istraži sve ono što se od nje traži. Umjetnost je iz jazza  prebaciti u petu brzinu, do rokanja na sav glas, uz sve to flertujući sa doom obilježjima. Ne treba zanemariti zasluge ostalih članova poput gitarista Alberta i Marka koji kreiraju žanrovski eksperiment. Saksofon Giorgia Trombina je šlag na torti, a posljednji član ritam-sekcije Mistyr suptilno i uspješno postavlja temelje cijele priče.

Conjurer – Páthos

“Nemamo pojavu, nemamo pozadinu, nemamo nekakav kultni status niti išta slično. Mi smo samo četiri dosadna tipa koji vole da sviraju metal, i to nas je nekako dovelo ovdje”, riječi su to Dana Nightingalea na promociji najnovijeg albuma Conjurera.

Ipak, dešava se tu mnogo više od običnosti. Kako i gitarista Brady Deeprose navodi, njihov prvi album “Mire” je bio samo skup idiotkih rifova. “Páthos” je, s druge strane, moguće posmatrati kao dokaz sazrijevanja benda. I stvarno je tako, ovdje osjetimo srž bendovskog stvaralaštva, te samim time širi spektar emocija.

Sleepyheads – We’re OK

Vinkovačko-vukovarski rock sastav sa zagrebačkom adresom albumom “We’re OK” ispisuje svoju stranicu u historiji rock muzike ex-Yu prostora.

“We’re OK” je muzički rollercoaster Spavača koji slušatelja vode kroz alternativu, rock i funk. Vedran Šuvak, pjevač i gitarista, svoj posao radi besprijekorno praćen ritam-sekcijom koja kreira živahan i melodičan zvuk. Produkcija je na svjetskom nivou jer se osjete cake kojima se iz benda izvlači i više nego što su sami mislili da mogu.

Sleep – Dopesmoker (2022 Remaster)

Posljednje mjesto na ovogodišnjoj listi je rezervisano za dobro poznate stonere. Ovaj remaster edicija nam donosi jedan novitet, davno izgubljenu verziju “Hot Lava Mana”. Ako se odlučite naručiti ploču, pokušajte nabaviti “Weedian Hi-Fi”; Third Man Records i Sleep su uspjeli zarobiti listove marihuane u plastici koja na sebi nosi zareze ispunjene zvukom jednog od najvažnijih stoner albuma svih vremena.

Vedad Kobiljak
Vedad Kobiljakhttps://www.izvansvakekontrole.com
Čovjek od pisane riječi, Vedad je gejmer, predavač i nastavnik sa istančanim sluhom za metal, rock i epsku fantastiku.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

SLIČNI ČLANCI

Translate »