Radna sedmica pred nastup bendova Fakat! i Vipera u Novom Travniku mi je bila jako stresna zbog poslovnih i privatnih obaveza, pa sam jedva čekao da se zaputim ka Atomskom Skloništu Bare i dobijem dozu rokenrola koja bi izbacila stresne toksine iz tijela. Ipak, tek što sam se zaputio, kod Ilijaša doživljavam saobraćajnu nesreću kojom je srećom i zbog redovnog održavanja vlastitog motornog vozila izbjegnuta veća materijalna i ljudska šteta.
Nekako sam se osjećao ravnodušno po pitanju svega jer krivice s moje strane nije bilo, a i uradio sam sve da osiguram da ne dođe do većih posljedica. Kako se sve završilo na samo materijalnoj šteti, procedura nakon je poprilično brzo završena. Nisam dozvolio da me sve to poljulja, i kako je moje vozilo bilo u voznom stanju, nastavljam put ka Novom Travniku. Ostatak puta prolazi bez nekih dužih zadržavanja.
Kako sam bio u komunikaciji sa urednikom ISK, Sharanom, objasnio mi je gdje mogu naći parking mjesto, koje me čekalo pred sami ulaz u prostor za koncert. Kec na desetku. Utom dolaze Sharan i Mima BHHC, te tu upoznajem i Xona, jednu trećinu i okosnicu Vipere. Uz kraći razgovor ulazimo u Atomsko Sklonište Bare i pomalo pod utiscima istražujem prostor. Što me kupilo na prvu je stav i brižnost osoblja koji su nas dočekali. Tu toplinu i ljudskost mislim da nisam još do sada nigdje osjetio. Odmah sam se osjećao i više nego dobrodošao u grad i prostor gdje sam po prvi put zakoračio. Sve pohvale osoblju Atomskog skloništa!
Prije koncerta je uslijedilo druženje s članovima bendova Fakat! i Vipere gdje upoznajem i ostatak trija. Vrhunska ekipa i priča. U svemu tome zaboravljam pitati Viperu kako im je bilo na turneji u Španiji i Portugalu, ali to ostavlja prostor za nove priče i druženja. Uspijevam obaviti i razgovor sa Orhanom, organizatorom, koji radi veliku stvar u malom gradu, pa mu i ovom prilikom želim da ova priča uspije i da redovno ekipe, ne samo iz Sarajeva nego i iz drugih gradova BiH, dođu i uvjere se u ljepote ovog prostora.
Oko 21:20 na binu se penje sarajevska četvorka Fakat! i neću trošiti puno riječi na njih jer sam nedavno pohodio i pisao o njihovom nastupu u DKC-u kada su svirali sa beogradskim Replicunts. Ovaj put je falilo malo više energije. Kako sam im i nakon samog nastupa rekao, možda je do umora, možda je do toga što je ovdje bilo manje publike. Uglavnom je njihov nastup prošao sasvim korektno čime su, vjerujem, zaradili nekoliko novih fanova u gradu gdje sviraju prvi put. Drago mi je što se svirkama nisu učahurili u centralnoj sarajevskoj općini, pa i ove svirke kroz BiH nailaze na pozitivne reakcije onih koji nabasaju na njih. Kvartet je otprašio gotovo identičan set kao i sa posljednje svirke i u razgovoru sa članovima dobio sam informaciju da je novi album blizu izlaska tako da brojimo sitno! Radujem se tome kao i mogućnosti promocije novog izdanja izvan granica naše države.
Nakon sarajevskog rokenrola, na binu se penje trojac Vipera, čija sam izdanja “Nest of Vipers” i “Praxis” dugo vrtio na svojim plejlistama. Nekako sam jedva čekao da uhvatim njihov nastup jer mi je dosadilo pretraživati njihove gigove na YouTube-u i društvenim mrežama. Atliju je nemoguće bilo ne znati; slušao sam ga na SAWA festu prošle godine i pisao o nastupu sa Heihaizijem, a znam ga i kroz Sharanove priče jer su zajedno svirali u Motherpigu. Čak se Atlija i našalio, pa na zidu uz binu gdje se potpisuju svi bendovi koji sviraju u Atomskom skloništu napisao Motherpig umjesto Vipera.
Nakon prikopčavanja kreće spektakl. Vipera otvara nastup sa “Underworld”, i decibeli ne jenjavaju od prve do zadnje pjesme. U privatnom razgovoru sa basistom benda Fakat! dobijam komentar da je Vipera ”nešto najbliže Motörheadu što kao obični smrtnik mogu doživjeti”. I to je zaista tako, Xon kao basista i vokal, čak i sa postavkom mikrofona i pogledom u visine izgleda kao da ga je duh Lemmya opsjeo. Mi iz Sarajeva smo uglas pjevali sa Viperom što je naposljetku natjeralo i lokalce da se priključi prvim redovima.
Redale su se “Lioness”, “La Belle Rabelle” i ostale stvari sa “Nest of Vipers” EP-ja, a tu su uz pomenutu “Underworld” bile i sve stvarke sa Praxis izdanja, od kojih mi je najupečatljivija bila “Right To Ride”. Vrijedi spomenuti i sjajnog bubnjara Šmida; valjalo je ispratiti luđački nabrijan dvojac Xona i Atliju koji su se poprilično dobro zabavljali na samom stejdžu.
Vrijedi dodati i jedan upečatljiv potez vrijedan hvale, kada je Xon nakon kraja jedne pjesme glasno i jasno rekao ”Smrt fašizmu, sloboda Palestini”. Kapa do poda! Bio ti panker, metalac, korer ili nešto četvrto, Viperin rokenrol je nešto što malo ko može iznijeti na takav način. Po završetku giga, posjetio sam merch korner kako bih pazario majicu, međutim ispunjen toliko pozitivnom energijom odlučujem kupiti kačket, a onda me pri odlasku urednik zaustavlja i daje mi bijelu majicu.
Tako da kad me sretnete na ulici sa kačketom i majicom Vipere nemojte me pitati koji ti je najdraži rokenrol bend.
Izvještaj bih završio onako kako je Vipera otvorila koncert, riječima koje dobro sumiraju stanje u današnjem svijetu:
PIG-FUCKING BASTARDS MAY RULE THE WORLD
BUT WE’RE THE MASTERS OF UNDERWORLD!
HELLRAISERS
FUCK THE WORLD! HAIL UNDERWORLD!
