Zašto, o zašto mi se ovo dešava svake godine?
Već u jesen krenem razmišljati o svojoj Top 10 listi i kontam kako ovaj put neću imati nikakvih problema sa sastavljanjem iste jer tu je toliko dobre muzike. I onda dođe decembar, a ja se uhvatim za glavu i jedva nađem deset albuma koji se mogu uklopiti u ISK Top 10. Rado bih ja tu ubacio Gorillaz i njihov “Plastic Beach”, Morcheebu i “Blood Like Lemonade”… ali ne ide. I više nego odlični albumi, ali ipak to nije ISK muzika.
Ok, kažem sebi i skrpim nekako top 10, ove godine čak bez nekog posebnog reda (za promjenu, je l’); nabrajao sam ih kako sam ih se i prisjećao. I ispade to jedna više nego solidna lista, uz još jedno popunjavanje šupljeg mjesta soundtrackom, baš kao i prošle godine. Pa krenimo:
1. Iron Maiden – The Final Frontier
Povratak Kralja, tj. Kraljeva. Album koji je izgleda slabo kome legao na prvu, nekima nikako, a mnogi su i razočarani. E pa, ja nisam jedan od njih. Mene je “The Final Frontier” oduševio, od samog introa (čak sam vjerovatno jedina osoba koja je priželjkivala više zvuka poput introa i na ostatku albuma), preko prvog singla “El Dorado”, pa odličnih “Mother of Mercy”, “Coming Home”, “Starblind” i sve do najbolje pjesme godine: Talisman. Ep koji je besmisleno opisivati riječima, jednostavno ga preslušajte i uživajte. I za kraj vrijedi spomenuti možda najbolju pjesmu za doček 2012. – “When the Wild Wind Blows” koja mi zajedno sa TBF-ovom pjesmom “Smak Svita” čini idealan soundtrack za apokalipsu.
2. Dark Fortress – Ylem
Ubjedljivo najbolji album prve polovine godine i album koji je i više nego opravdao moje davanje šanse bendu samo zato što mi se svidio njihov „Evil Disney“ logo. “Ylem” je jedan od onih albuma na kojem kao i imate favorite, ali vam je žao preskočiti ijednu pjesmu kada žurite u grad, a raja već bijesni na vas što kasnite. I da, “Satan Bled” je čisto ludilo zapakovano u note.
3. Helloween – 7 Sinners
Njemačke Power Metal legende broj jedan nastavljaju tamo gdje su stali sa prošlim albumom “Gambling with the Devil”. Kako to uspijevaju – ne znam, ali nekako mi se čini da uvijek mogu brže, više, bolje. “7 Sinners” je album bez ijednog lošeg momenta. Da, ima tu pokoja pjesma koja će smiriti strasti nakon energičnijih momenata, ali sve je na svom mjestu. Od nove Heavy Metal himne “Are You Metal?”, preko melodične “Mr. Madman” i energične “Raise The Noise”, preko najboljih momenata na albumu uobličenih u pjesme “Long Live the King” i “If a Mountain Could Talk” pa sve do odličnog zatvaranja albuma sa pjesmom “Far in the Future”, “7 Sinners” je fantastičan album. Ostaje još samo da se vidi može li Helloween bolje od ovoga, a do tada imamo u čemu uživati.
4. Blind Guardian – At the Edge of Time
Njemačke Power Metal Legende broj dva baš i ne nastavljaju tamo gdje su stali sa prošlim albumom “A Twist in the Myth”. Da budem iskren, nakon preslušanog prvog singla za ovaj album nisam očekivao ništa posebno i tako razočaran sam kasnije slučajno naletio na vijesti o njegovom konačnom izlasku. I sreća moja pa sam mu dao šansu; “At the Edge of Time” je možda i najbolji album benda još od dana kultnog “Nightfalla”: “Sacred Worlds”, “Tanelorn”, “Ride Into Obsession”, “Curse My Name” i “Wheel of Time” su samo neke od odličnih pjesama koje su mi povratile vjeru u “Blind Guardian”, a album “At the Edge of Time” zadržali u mom sjećanju. Neki bi možda mogli i prigovoriti na račun produkcije, ali ja zaboravim sve mane kada čujem “Ride Into Obsession”. Blind Guardian se vratio!
5. KRV – Ograma
KRV u svom najboljem i nažalost zadnjem izdanju. “Ograma” je album kojeg smo čekali duga, preduga dva mjeseca nakon njegovog internacionalnog lansiranja, ali se čekanje i više nego isplatilo. Neću trošiti puno riječi, kupite “Ogramu” i uživajte, a ja ću uživati u tužnom saznanju da sam uspio makar jednom čuti samu pjesmu “Ograma” uživo. Kontradiktorno? Da, ali ako niste slušali i pratili KRV kroz protekle godine, džaba ću vam ja išta objašnjavati.
6. Dark Tranquillity – We are the Void
Prvo mi se svidio, pa sam onda kontao da i nije toliko dobar, pa mi se onda opet malo sviđao, pa sam ga na kraju čuo uživo i oduševio se. “We are the Void” je još jedan i više nego odličan album legendi iz Gothenburga. Dark Tranquillity morate voljeti.
7. Airbourne – No Guts. No Glory.
Ovaj album, ili bolje rečeno, ovaj bend je najbolje opisati jednim citatom iz originalnog StarCrafta: samo zamislite Terran Marinca koji govori „Rock and Roll!“ Niste igrali StarCraft? Evo vam YouTube klip, koji će usput opisati bend na još par načina:
8. Deftones – Diamond Eyes
Moje uporno odbijanje da slušam i zavolim Deftonese mi se na kraju obilo o glavu: “Diamond Eyes” je odličan album, mada ne baš ISK materijal, ali šta fali, treba ponekad biti izvan svake kontrole, pa i one uredničke.
9. Ormus – Transmission
“God’s Grief” sam volio tamo nekad 2006. ili 2007. godine, kad je već objavljen. A onda sam dobio “Transmission” ili Ormus na kvadrat. Odlične nove pjesme su upotpunjene odličnim i sa demoa već poznatim pjesmama, a čak i ako do sada niste slušali Ormus, sada nemate ispriku: “Transmission” je potpuno besplatan za legalno skidanje sa Interneta!
10. Scott Pilgrim vs. The World Original Motion Picture Soundtrack
Opet ja sa soundtrackovima. Znam, znam, vjerovatno sam se nekima popeo na vrh glave, ali kada na jednom mjestu dobijete već poznate favorite poput Becka i Rolling Stonesa zajedno sa nekim „maksuz iz stripa“ bendovima, morate biti zahvalni Bryanu Lee O’Malleyu, Edgaru Wrightu i svoj ostaloj kompaniji koja se potrudila oko ovog filma. Indie rock, rock i punk zvuk sa zdravom dozom zajebancije za dobro raspoloženje. A film? Zajedno sa prethodnim Wrightovim ostvarenjima “Shaun of the Dead” i “Hot Fuzz” ulazi u legendu. Obavezno pogledati i preslušati.
***
I ne, neću više pametovati o listi, samo još za kraj moram (tradicionalno) dodati i koncerte koji su me oduševili ove godine: Rammstein uživo je zaista iskustvo koje se mora doživjeti, Metallica vala i nije čemu, ali da su dobri – dobri su, Dark Tranquillity morate vidjeti ako ste ih ikada slušali i… to je to. Više se ne mogu sjetiti ničeg posebnog (neodlazak na Exit i Faith No More reunion koncert sebi nikada neću oprostiti, zato mi to nemojte spominjati).Do idućeg decembra i moje iduće, a.k.a. ultimativne ISK Top 10 liste, lijep pozdrav.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
