KO: Nine Eleven, Mad Man Hassan
KAD: 9.11.2010.
GDJE: Klub AG, Sarajevo
Eto prošao još jedan od rijetkih hardcore događaja u Sarajevu. Odgledala se dva benda, jedan domaći, jedan strani, đuskalo se i pilo. Kada je u pitanju kakav je bio gig, moram priznati da još uvijek ne znam šta bih tačno zaključio. Kao prvo MMH, to jeste Mad Man Hassan iz Sarajeva, hardcore punk bend čiji se tekstovi svode na psovanje policije (murije), uživanje o zloupotrebi alkohola i sjajnim mamurlucima, prozivanju kurvi koje ne daju i naravno, bogu hvala, fudbal i kladionicu. Znači, sarajevska standardica.
Meni lično MMH leže jer ne komplikuju, sviraju dobro, a i kad se Dejan Kunić prodere, može se i nešto razaznati. Trude se, zajebaju se, animirali su jednog mladog ljubitelja hardcorea da se pridruži na mikrofonu. Lijepo je također legla i obrada SMF-a “Doktore pomagaj”. Sve u svemu, bend je kafanski, što u ovome kontekstu znači da se zabavljaju i publika i oni. Svi piju, svima dobro. tonBe.
A onda je došao red i na bend koji sam baš želio čuti jer sam preslušao zadnja dva albuma i svidjela mi se muzika, a čuo sam da su na prošloj svirci bili sjajni uz bend Fire At Will. Svirka je krenula skoro u dvadeset i tri sata i ljudi su već bili željni i zagrijani za još više i još glasnije. I nakon prva dva odsvirana riffa bend je stao, imao neke tehničke probleme il’ šta već, i onda izjavili da su malo indisponirani jer inače sviraju sa dvojicom gitarista, ali je jedan slomio ruku na jednoj od prošlih svirki, pa zato sviraju samo sa jednim u Sarajevu. Bez obzira na to, kad su krenuli, zvučalo je do jaja! Pjevač je pokazao da je dosta energičan i živahan, unosio se publici u lice, vrištao na njih i pokušavao da ih animira… ili jednostavno da se pravi zaj’ban i važan. Bend je svoje svirao sasvim solidno, zadavali su se, bili energični, publika je đuskala, ali očito se to pjevaču nije toliko svidjelo koliko je on očekivao od publike.
Negdje nakon treće ili četvrte pjesme, stao je da održi malu pridiku publici o tome šta on očekuje od publike na svojim svirkama i da ga nervira što ljudi dođu i podrže svirku tako što sjede na drugom kraju kluba i piju pivu – stvarno najodvratniji oblik podržavanja svirke. Ljudi plate ulaz, dođu da čuju / vide bend, piju u klubu, čime podržavaju i klub i bend i onda si još uzmu za pravo da samo sjede i pričaju sa drugim posjetiocima kluba / svirke. Sram i stid ih bilo što su uopšte došli. Na to je pjevač na kraju pridike imao reć samo jedno potiho(!) “Fuck you!” za publiku. Sreća benda, a posebno pjevača je bila što je to “Fuck You!” čulo samo nekoliko ljudi i to baš oni koji su i davali podršku bendu u prvim redovima. Kad sam to čuo, raspoloženje mi je momentalno opalo i fakat sam se morao potruditi da odmah zaboravim šta sam čuo i probam dalje uživati u samoj muzici.
Bend je i dalje svirao dobro, trudili su se koliko-toliko, sve je bilo OK do trenutka kad su odlučili da nakon jedva dvadeset i pet minuta svirke završe i kažu hvala svima i vidimo se bogzna kad. Pjevač je očito bio nadrkan i iznerviran odazivom publike koja ga nije primila kao zajebanog frajera kako on sam sebe vidi, i nije ga digla u nebesa. Otišao je na kraj kluba, uključio svoj iPod i slušao muziku dok su njegove kolege iz benda spremali svoju ultra skupu i fancy opremu.
Naravno, Sarajlije nisu htjeli dozvoliti da se bend ispari tek tako nakon pola sata svirke, pa su vikali i tražili još. I nisu prestali da traže još i viču da bend nastavi dok ostali članovi nisu nagovorili pjevača da se vrati na bis od dvije kratke pjesme. Bome, taj bis su pošteno odsvirali, a publika se dodatno zadala, šutala i skakala, a i da bi dokazali gostima da ipak podržavaju goste, digli su pjevača na ramena i pronosali kroz klub.
Kad je svirka završila, stao sam nakratko i popričao sa pjevačem i bubnjarem i pitao zašto su tako kratko svirali, a oni su rekli da sviraju samo pjesme sa prošlog albuma, stoga i skraćena svirka. Publika je očekivala više, isto kao i bend, ali mislim da bend koji dođe svirati, bude plaćen i toplo dočekan od organizatora, valjda treba odsvirati i za svoj i za ćeif publike.
Za mene je bend večeri bio MMH jer su uradili upravo to – svirali za publiku i za svoj ćeif i svima bilo dobro. Nine Eleven, unatoč dobroj izvedbi, me nisu dovoljno obradovali i zadovoljili. Setlista je mogla biti duža za barem dvije pjesme jer je bend bio bend večeri, a ako ništa – mogli su ponoviti i koju pjesmu.
Ne znam hoće li Nine Eleven ikad više zasvirati u Sarajevu, ali postavlja se pitanje koliki će biti odaziv sljedeći put kad bend bude svirao. Na kraju krajeva, nije fazon publici govoriti “Fuck you!”, ukoliko ih publika ne gađa ili vrijeđa. Dobro su prošli u Sarajevu s obzirom da su im u Beogradu prijetili batinama i tjerali ih da sviraju više! Zato svaka čast sarajevskoj publici što su ostali kulturni i pošteni.
