Istinski kvalitetna horor djela imaju jednu karakteristiku – čitatelju situaciju predstavljaju kao nešto opipljivo, splet nesretnih događaja koji se mogu desiti onome/onoj ko čita ili većini ljudi koje poznaje. Tu je slučaj i sa kratkim serijalom “The Closet” Jamesa Tyniona IV i Gavina Fullertona.
“The Closet” je trodijelni strip kuće Image Comics. Autor James Tynion IV je “prototip” stripa predstavio u okviru zbornika horor radova “Razorblades”, ali je srećom premisu i zaključak vješto sakrio iza klasične strašne priče o babarogi.
Proslavljen kao jedan od najpoznatijih autora modernog “Batmana”, sjajnog “Nice House At The Lake” čiji 12. (finalni?) dio izlazi naredni mjesec i odlično ocijenjenog “Something is Killing the Children”, Tynion maestralno u prvom dijelu uvodi lik Thoma, oca i muža koji ne briljira ni na jednom od ova dva polju.
Sa početkom radnje u kafani za šankom, Thom objašnjava konobaru kako je u posljednjoj fazi selidbe. Porodica odlazi u Portland, u nadi da će to biti novi, bolji početak za sve, s tim što će Thom i njegov četverogodišnji sin Jamie odraditi jedno cestovno putovanje, kako bi se što više zbližili. Thomov sin prolazi kroz karakterističnu fazu za dosta djece; u sitnom ormaru svoje sobe vidi čudovište, a otac mu obećava da će isto ostati u stanu i tako zauvijek nestati iz sjećanja…
Temelji sve tri epizode su razgovori koje Thom u procesu seljenja ima sa članovima svoje porodice, pa i nasumičnim ljudima koje sreće. Svaki od ovih razgovora će naknadno, nakon otkrivanja rješenja finalne zagonetke serijala, izazvati u čitateljima “A-ha!” momenat, iako su razgovori, zaista, sasvim obični.
To je dokaz majstorskog pripovijedačkog tkanja od strane Tyniona koji je svjestan simbolika i ideja koje ljudska bića daju određenim trenucima u svojim životima. Kroz ove razgovore vidljiva je Thomova borba sa njegovim ličnim demonima. James Tynion IV nas na taj način zbližava sa svojim grešnim likom, koji je svjestan svojih slabosti, želi bolje drugima i sebi, ali ne uspijeva da se iskobelja iz živog blata vlastitih odluka.
Iako je serijal kratak, “The Closet” je idealna priča za efektivnim sporogorećim ritmom. U ovom smislu, strip funkcioniše kao dobra kratka horor priča čiji autor zna da je postčitalački efekt strave mnogo važniji od rastezanja radnje po stranicama.
Vrijedi pohvaliti ilustratora Gavina Fullertona (crtež) i Chrisa O’Hallorana (boje) koji su dosta akcenta stavili na sjene i tamnije nijanse u stripu, a lišili nas bespotrebnih detalja koji bi čitatelja odvojili od priče i promišljanja o istoj. Rijedak je slučaj kada riječi i crtež imaju ovako djelotvoran, kombinirajući učinak na um onoga ko čita.
Iako ne bi bilo baš profesionalno proglasiti “The Closet” najboljim kratkim horor strip izdanjem godine, s obzirom na broj nepročitanih izdanja tog tipa, sasvim je u redu napisati da je trodijelni strip obimna porcija strave i užasa baziranih na faktoru ljudskih grešaka i grijeha, te propadanja u okovima vlastitog ega.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
