U novembru 2023. godine Harper Collins je objavio autobiografiju frontmena Rusha, Geddyja Leeja, nazvanu “My Effin’ Life”, napisanu timski sa kanadskim piscem Danielom Richlerom. S obzirom da je od 1968. do 2015. godine predvodio jedan od najznačajnijih rock bendova svih vremena, sa publikom čiji fanatizam prema bendu graniči sa problematičnim, bilo je jasno da se ova autobiografija dugo čekala.
I prilično je skromno reći da je ispunila sva očekivanja.
Na više od 500 stranica, Geddy Lee odustaje od klasičnog pristupa pisanju rock autobiografije. Iako u “My Effin Life” Lee otkriva neke dosad nepoznate činjenice poput one da je koristio kokain krajem sedamdesetih (i prestao ubrzo nakon toga), knjiga je sasvim neočekivano za jednu rock autobiografiju lišena kontroverze, što je s druge strane sasvim logično kada uzmemo u primjer da se radi o nečemu povezanom sa Rushom.
I baš kako je Rush bio sastav čija je snaga počivala na pripovijedanju kroz sve formate, od muzike, teksta do dizajna naslovnica, tako je i Geddy Lee vrstan pripovijedač koji paralelno piše o sebi i bendu, ali i svojim roditeljima. Njegovi roditelji su preživjeli Holokaust i nakon završetka rata i oslobađanja logora odselili u Kanadu. Ova trauma ostavila je enorman utjecaj na Leeja; otac nikad nije pričao o iskustvima iz nacističkog logora, ali je preminuo kada je Geddy imao 12 godina.
Nakon toga, jednu od najvažnijih uloga u Leejevom život preuzima njegova majka, i cijela knjiga se može posmatrati kao svojevrsni omaž ne samo njoj i njenom liku, već svemu što je oblikovalo Geddyja kao osobu. “My Effin Life” je i biografija dva snažna roditelja, povezana ljubavlju u vrijeme apsolutne nedaće.
Urednički posmatrano, “My Effin Life” je briljantan naslov. Iako su poglavlja tematski različita, čitalac se nikada ne gubi kako prolazi kroz njih. U dijelovima kada Geddy Lee piše o bendu i svojim odnosima sa kolegama, slavni basista je iskren, duhovit i ostavlja dojam nekoga ko izuzetno voli da otkriva stvari. Isti tempo iskrenosti Lee zadržava i u dijelovima kada piše o svojoj supruzi i djeci, što ga dovodi do toga da se ne libi priznati i greške koje je učinio u životu, pokušavajući balansirati između uloga rock zvijezde, muža i roditelja.
Iako knjiga obiluje ličnim opservacijama, Lee ne zaboravlja i one koji su tu zbog kreativnog procesa Rusha, pa poprilično detaljno opisuje kako su pisani odlični albumi, kako su se slagale turneje grupe i koje izazove je grupa prolazila na putu ka završnici karijere.
Oni kojima je poznata priča Rusha, neminovno će osjetiti gorčinu i nesmiljenu tugu kada budu čitali stranice na kojima Lee opisuje tragediju života velikog Neila Pearta, tekstopisca i bubnjara Rusha koji je redefinisao ulogu bubnjara u rock muzici. Od smrti kćerke u saobraćajnoj nesreći i supruge zbog kancera, Lee u samom finalu otkriva kako su saznali za Neilovu dijagnozu raka mozga, te opisuje smrt kolege i prijatelja. Ove stranice je izuzetno teško čitati, a pogotovo slušati – Geddy Lee je narator audiobook verzije knjige i tačno se osjeti da mu nije bilo svejedno proći opet ova sjećanja.
“My Effin Life” Geddyja Leeja je miljama daleko od dosadnjikavog formata autobiografija muzičara. Radi se o knjizi čije se priče šire u glavi poput scena iz Oscarima nagrađenog dramskog remek-djela. Sada već i sam u poznim godinama, Geddy Lee je iskoristio “My Effin Life” za bilježenje sjećanja, introspekciju i slavljenje nevjerovatne mladosti, odrastanja i sazrijevanja, te je te momente uspio izvanredno prenijeti u pisanu formu.
Maestralna karijera i talent ovog giganta zaista nisu zaslužili lošiju knjigu od ove.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
