Dvadeset i devetog maja 2026. godine u 10:58 administratori Facebook stranice benda Soulfly objavili su plakat kojim najavljuju Tribal Technology Tour 2026. Pri samom vrhu, četvrti red je krio iznenađenje koje (skoro) niko nije očekivao – 29.7.2026. – Sarajevo, Sloga.
Soulfly dolazi u Slogu, pomislio sam ugodno iznenađen dok sam štelovao moždane talase na frekvenciju poslovnih aktivnosti. Dan je odmicao, trenuci su bili stresni zbog nekoliko zadataka koje sam završavao kasnije od planiranog.
U sitnim pauzama od intelektualnog rada, primijetio sam kovitlanje emotivnog naboja. Misli i osjećaji su se naguravali haotično, upadajući i ispadajući iz centra moje pažnje. Naknadno utvrđujem da je san bio magični sastojak koji je sav vihor ludila sortirao, umrežio i predstavio kao na dlanu.
Ovo su te misli. Kako je primijetio drug Sejo, previše je ovaj sklop pozitivan.
Blatantno pozitivan. Bezobrazno pozitivan. Banalno pozitivan.
Ali bojim se da će me, ako ostane u meni, izjesti iznutra.
U ime znanja i proživljenih sranja, sa mnogo iskustva i bez jasnog uputstva, započnimo proces literarnog egzorcizma. Držite se.
Ko je taj Soulfly koji dolazi u Sarajevo?
Iako promotivna kampanja za sarajevski koncert Soulflya još uvijek nije počela, za očekivati je da će vrliti superlativima, kako i doliči materijalima koji u javnost stižu sa organizatorske adrese.
Stoga, vrijedi se na trenutak odmaći i ponuditi donekle prizemniji pogled na američki bend osnovan 1997. godine.
Soulfly je čedo brazilskog gitariste Maxa Cavalere. Na kojem god kontinentu spomenete Cavalerino ime, prva asocijacija je Sepultura. Ali ne ona Sepultura koja je (realno gledano – vrhunski) odsvirala dva koncerta u Sarajevu 2009. i 2014. godine, već Sepultura koja ne postoji još otkako su braća Cavalera, Igor (bubnjevi) i Max (gitarista/vokal) odlučili raskrstiti sa bendom.
Za Maxa se vežu globalno slavljeni klasici thrash zvuka, maestralni “Beneath The Remains” i “Arise”, te većina ljubitelja Sepulture smatra da je bend postojao zaključno sa albumom “Chaos A.D.”. Uprkos komercijalnom uspjehu koji su polučili prodajom 2 miliona primjeraka, njihov album “Roots” smatra se kamenom u cipeli, izdanjem koje je “ubilo” Sepulturu kao takvu.
Na tom albumu Sepultura je oštrinu thrasha i blacka zamijenila folklornim elementima, nu metal jednostavnošću i jakim ritmovima koji su šokirali i razočarali mnoge.
Retrospektivno posmatrajući, na albumu “Roots” se prvi put naziru Cavalerine igrarije sa zvukom koje su dobile punokrvni oblik u bendu Soulfly, osnovanom 1997. godine nakon Maxovog odlaska iz Sepulture (brat Igor će ostati u bendu još desetak godina).
Soulfly je igrao više uloga u Maxovom životu. Emotivno, bio je način da Cavalera podnese smrt posinka Dane Wellsa, tragično stradalog u saobraćajnoj nesreći. Umjetnički, Soulfly je Cavaleri poslužio da nadogradi ideje koje smo čuli na “Rootsu”; elementi tradicionalne brazilske muzike sudarili su se sa nu metalom na prvim izdanjima, a kasnije i mješavinom groovea, thrasha i deatha.
Od osnivanja 1997. godine, Soulfly je potpisao 13 albuma. Najnoviji “Chama” objavljen je u oktobru 2025. godine. Veliki broj fanova ga smatra izuzetnim izdanjem za fazu Cavalerine karijere u kojoj mu se na bubnjevima u Soulflyu pridružio sin Zyon.
Ni mediji nisu škrtarili sa pohvalama: heavyblogisheavy.com Chamu naziva “apsolutnim trijumfom”, Kerrang mu je dao ocjenu 4/5, a tradicionalno strogi portal Angry Metal Guy albumu daje ocjenu Dobar (Good). Da stvari stavimo u perspektivu; AMG posada nisu ljubitelji modernog metala i ova ocjena je mnogima, pa i meni, veliko iznenađenje.
U Sarajevo Soulfly, bend koji na mreži Facebook prati skoro milion ljudi, stiže 29. jula nakon svirke u Italiji i slobodnog dana. Kako plakat kaže, koncert bi se trebao održati u Slogi. Gledajući mjesta na kojima će Soulfly zasvirati na ovoj turneji, da se primijetiti da je turneja poprilično standardno organizirana za bend njihovog kalibra.
Kad su u pitanju festivali, Soufly obično nije na plakatu predstavljen logotipom, već je u drugom redu bendova. Kečerskom terminologijom, Soulfly je respektabilan mid-carder. To međutim ne znači ništa u njihovom slučaju jer su, recimo, na dva značajna festivala, holandskom Dynamu i bavarskom Summer Breezeu među bendovima koji sviraju na glavnim binama.
Kad su u pitanju klupske svirke, kakva je ova sarajevska, organizatori ih smještaju u prostore od 700-2500 ljudi, ako je suditi po javno dostupnim podacima o veličinama klubova. Postoje naravno i izuzeci, poput Szene u Beču u kojem sam slušao Death Angel. Szene se doima kao minijaturna Sloga, s tim što je šank smješten u mnogo većoj prostoriji izvan koncertne. Szene je popularan klub za različite metal koncerte, pa time bukiranje Soulflya tu se čini kao logičan potez.
Uzevši sve ovo u obzir, Sarajevo se izborom Sloge kao kluba koji će ugostiti Soulfly nimalo ne sramoti; na kraju krajeva, Sloga je odlično “podnijela” i Napalm Death, Iced Earth, Madball, Sepulturu i mnoge druge. Klub je to sa dobrom binom, adekvatnim backstageom, dobrim zvukom na bini i što je možda i najvažnije, dostupnim, izvodivim pristupom za tehniku.
Red, rad i rock’n’roll
U Bosni i Hercegovini, ponajviše u Sarajevu, u posljednje dvije godine zabilježen je ozbiljan porast kvalitetno organiziranih kulturnih događaja. Za slavu, podršku i poštovanje je sve što rade organizacije poput Nema više gospode u Sarajevu. Njihovi koncerti, primarno organizirani u sarajevskom AG-u i posvećeni ideji promocije odličnih regionalnih bendova, najčešće rezultiraju dupke punim klubom i jednom drugačijom slikom Sarajeva, onom koja pomaže pozicioniranje na mapi muzičkog podzemlja odakle je Sarajevo dugo izostajalo.
S druge strane, organizacijski tim Eternal Flame Festivala iz godine u godinu lagano i neumoljivo podiže ljestvicu kvalitete. Festivalska šarolikost će možda nekim ljudima biti prenaporna, ali je evidentno da je upravo takav pristup nešto što publici ne predstavlja problem, sve dok su izvođači kvalitetni.
Za razliku od NVGUS-a koji funkcioniše isključivo na veoma jasnim postavkama DIY organizacije (svaka kupljena karta je cigla u zidu koncertnog budžeta), Eternal Flame je uspio ostvariti saradnju sa nizom sponzora i institucija koje pomažu održavanje festivala.
Bez uvida u festivalske knjige, prostom računicom možemo doći do zaključka da Eternal Flame, kao ambiciozan projekt kakav jeste i ambiciozniji kakav pokušava biti, nije održiv sa jednim osloncem, onim od prodanih karata. Besmislice o tome kako je institucionalna podrška dovoljan znak da “ima se, može se, profitira se” su oslobođene lanca čije karike čine znanje, logika i razum.
Biti dijelom iste priče
Postoji jedna zajednička specifičnost za sve produkcije sa pečatima NVGUS-a, Eternal Flamea, ali i drugih organizacijskih snaga sa područja BiH, poput banjalučkog Baterflaja i mostarskog Balkan Ekscesa. Sa više ili manje uspjeha, sve ove organizacije koriste moć podzemnog micelijuma da promovišu svoje događaje i privuku posjetitelje. Postoji određena insajderska kvaliteta u činu odlaska na ove događaje; oni koji kupuju karte ne prepoznaju samo bendove, već najčešće poznaju direktno i organizatore, ideje koje se promovišu, te su svjesni važnosti prisustva na tim manifestacijama.
Činjenica da su organizatori dio iste mreže publike i bendova olakšava donošenje odluke o odlasku na ove događaje. Time kupovina karte nije samo metod za prisustvo, već čin zadovoljštine kombinovane sa obavezom da se (p)održi nešto veće od pojedinaca i manjih grupa – mitska scena. Ona koju svi mrzimo, kojoj se ismijavamo, ali kojoj prirodno gravitiramo jer smo ljudi, a ljudi su društvena bića koja gore u želji organizovanja u zajednice.
U slučaju Soulflya, situacija je pomalo drugačija. Iako još uvijek nema službenih informacija o sarajevskom koncertu, zanimljiv detalj bi mogao biti pogled u pravom smjeru.
Na stranici Turističke zajednice Kantona Sarajevo, visitsarajevo.ba, u rubrici “Javni pozivi” objavljen je PDF dokument datiran na 13.5.2026. godine. Ovaj dokument predstavlja “odluku o odabiru korisnika za sufinansiranje projekata na osnovu provedenog javnog poziva 2/2026”.
Odlukom je naglašeno da se dodjeljuju ukupna sredstva u iznosu od 638.495 KM koja na osnovu uspješne prijave primaju 184 aplikanta.
U članu 4, pod rednim brojem 30, kao primatelj sredstava navodi se i “Gramofon d.o.o. za projekt Soulfly u Sarajevu u iznosu od 500,00 KM”.
Moram dati jednu malu opasku – ovih 500 maraka ne može pokriti catering troškove Soulflya.
Iako odobrena novčana sredstva nikako ne ukazuju da je Gramofon d.o.o. organizator sarajevskog koncerta Soulflya, ipak to i nije teško zamisliti. Još od svog osnivanja 2003. godine, Gramofon povlači velike poteze i realizira važne kulturne projekte u domenama organizacije, koprodukcije i izdavaštva.
Kao agencija, Gramofon je organizirao ili pomogao održavanje mnogo respektabilnih događaja i festivala. Dizali su reglere i ubadali kablove svuda, od sarajevskog Jazz Festa, banjalučkog Demo Festa, Kraftwerka, Garden of Dreamsa i nebrojeno drugih projekata.
Ne bi bilo pogrešno reći da je upravo Gramofon lansirao karijeru najvećeg bh. muzičkog izvoznog proizvoda, Dubioze Kolektiv; i dan-danas se sjećam kvalitetnih press saopštenja i promo paketa koji su stizali na sarajevsku 202-jku u doba kad je Dubioza Kolektiv i dalje smatrana bosanskohercegovačkim odgovorom na Rage Against The Machine. Pored svježine koju su tada imali, odgovorno tvrdim da je Gramofon uradio maestralan posao u saradnji sa medijima i lansirao Dubiozu u stratosferu.
Ako zaista Gramofon stoji iza organizacije koncerta Soulflya u Sarajevu, taj podatak je vrijedan podrobnije analize. Uzevši u obzir iznimno dugačak spisak realiziranih kulturnih dešavanja od nastanka Gramofona do 2021. godine, kada lista završava, na njoj možemo naći nevjerovatno šarenilo žanrova… osim metala.
Najbliže što je Gramofon došao u dodir sa žešćim zvukom je tehnička podrška na koncertima grupa Therapy? 2009. i Guano Apes 2014. godine, održanih u okviru banjalučkog Demofesta.
Naši, a nisu naši
Nema se osnove za naivnost; Gramofon nije dio bh. gitarske scene, u najširem smislu svega što se promoviše na ovim stranicama. Štaviše, ne može biti dalje od nje. Ovo je ozbiljna firma koju vode ozbiljni ljudi, dokazani profesionalci u svom poslu. Međutim, činjenica da su voljni da eksperimentišu sa žestokim zvukom u BiH 2026. godine je ništa manje do najpozitivnija vijest u posljednjih 20 i kusur godina, takva kakva jeste, bez siljenja vjerovanja da svjedočimo renesansi.
Ponovo, ako pretpostavimo tačno da je Gramofon organizator na osnovu jednog PDF dokumenta: sa jedne strane imamo kompaniju koja organizaciju kulturnog dešavanja posmatra najpametnije moguće – kao biznis, jer je to jedini način da se sačuva mentalno i finansijsko zdravlje svih uključenih u proces. O srljanju i krivim pristupima zanatu bih mogao ispisati stranice i stranice krvlju koju sam lično propišao, u saradnji sa onima koji su razmišljali poput mene.
S druge strane, nipošto ne sumnjati u to da je i tom biznisu, ma kako daleko od podzemlja bio, potrebna upravo potisna snaga undergrounda, da se ovo realizira kako treba. U slučaju Soulflya, to znači da Slogu trebaju napuniti studenti, srednjoškolci, oni koji su se povukli sa scene, aktivni i pasivni muzičari, pripadnici subkultura koji dolaze da se sjete mladosti, kao i oni koji svoju djecu dovode na prvi veliki metal koncert u Sarajevu za vrijeme njihovih života.
Gramofonu (i Soulflyu) je potrebna pomoć komercijalnih medija, ali i podzemnih piskarala poput nas iz ISK. Potreban je lanac drugarskih dogovora za noćenja po podu, u stanovima i hotelskim sobama, organizacija derneka i aftera.
Trenutno bez izbora
No postoji i jedna stvar koja cijeloj organizaciji zaista nije potrebna, a to je sumnja da trebate doći na ovaj koncert. Nekima bi se moglo učiniti suvišno da se piše o ovome, ali kada dovoljno dugo posmatraš ambis, počinješ u njemu zamijećivati uzorke.
Jedan od tih je čin skoro pa nesvjesnog i najčešće neargumentovanog kritiziranja, kao da su događaji poput Soulflya ili Prodigyja u Sarajevu česti koliko etnonacionalističko divljanje u javnom diskursu.
Zbog čega dolazi do ovoga, meni kao novinaru bez dana medicinske struke je teško zaključiti. Kao nekome ko poluprofesionalno prati kretanja u podzemlju više od 20 godina, sasvim mi je jasno da se ovakvi fenomeni ponavljaju, a bivaju i amplificirani algoritamskim kanalima.
Na drugi koncert Sepulture organiziran 2014. godine se nije išlo jer “se Sepultura već gledala, a i nije to to.”
Kažu da i ovaj danas Prodigy nije “onaj pravi jer nema Flinta”, a to najčešće izgovaraju oni koji Prodigy nisu gledali ni kad je panker među rejverima bio živ, zdrav i lud.
Prije nego se otisnete morima kreativnih i bespotrebnih analiza o tome je li Cavalera u Soulflyu vrijedan maraka jer “ipak je to Soulfly, a Sepultura je Sepultura”, dopustite da vam, misaonog eksperimenta radi i omamljen neočekivanom pozitivnošću perspektive, dam vlastiti uvid u ovo pitanje.
Lično sam slušao dva ili tri albuma Soulflya i bend ne skalira na listi meni emotivnih važnih sastava. Ipak, kupujem kartu ne samo za sebe, već i za kćerku koja apsolutno nije čula ni za Soulfly ni za Sepulturu.
Zašto ne smije biti sumnje u važnost našeg dolaska na koncert? Zato jer Sarajevo nema komoditet biranja. Dugo sam lično bio uvjeren da glasanje novčanikom može signalizirati u kojem smjeru bi voljeli da organizatori bilo čega krenu, ali kada je u pitanju organizacija kulturnih događaja u većinski nekulturnom gradu, izbirljivost vodi u zajedljivost, mrak i tišinu.
Naravno da ne mislim da trebamo plaćati sve i svašta; na kraju krajeva, meni najvažnija valuta je vrijeme, a ne novac. Kad je u pitanju Soulfly, mislim da se možemo složiti da se radi o profesionalcima koji sviraju i zabavljaju na izuzetno visokom nivou, a što nekima stilski manje ili više odgovara, to u ovoj jednačini i ne igra pretjeranu ulogu.
Nevjerovatno je, ali istinito: da bi sebi obezbijedili izbor, moramo prestati, barem nakratko – birati.
Svjetlost u mraku
Kupovina karte i dolazak na sarajevski koncert Soulflya je poput jarkog snopa svjetla u igri Alan Wake. Ovaj signal razbija tamu u koju je Sarajevo upalo i iz koje se još nije iščupalo, uprkos herojskim potezima organizacija poput NVGUS-a i Eternal Flamea.
Puna Sloga je vrijedan signal: Gramofonu da postoji publika spremna da plati i podrži održavanje žešćih muzičkih događaja, menadžmentu Sloge da postane relaksiraniji po pitanju ovakvih događaja kako gitare ne bi bile incident između dva trap beata.
Signal je to potencijalnim sponzorima koji će vidjeti da postoje oči koje gledaju u pravcu njihovog proizvoda, te da vrijedi ulagati u ovakve događaje. Evidentno će taj signal doprijeti i do institucija uz čiju bi pomoć isplatom naših para na adekvatne adrese rock’n’roll zaista mogao traljavo ušetati pod snop reflektora.
Jasan je to signal i onima kojima će Soulflyev menadžment ispričati da je Sarajevo prošlo iznenađujuće dobro jer menadžmenti pričaju, savjetuju i upozoravaju jedni druge.
Na kraju krajeva, kakva je to prekrasna prilika za starije i mlađe, roditelje i djecu da uživaju u jednom pravom koncertu, a ne svirki, sa dužnim poštovanjem svima koji se kopčaju u pojačala. Koncertu koji je zvučno i vizuelno vjerovatno impresivan, koji predvodi jedna od živućih legendi žanra, koncertu koji počinje i završava na vrijeme, sa kojeg se nose uspomene poput lupanja srca i majica sa šarenim motivima.
Dopustite mi da doživim potpuni delirijum jer kolumna kao format to trpi; ovakvi događaji bi mogli biti mjesto susreta na kojem će se pokretati novi i podizati iz mrtvih stari bendovi. Trebali bi biti mjesto razmjene ideja, promovisanja već postojeće infrastrukture; na tom Soulfly koncertu da ekipa sazna da ekipa u Novom Travniku ponovo organizuje koncerte i diže grad iz mrtvih, da Luka pravi ko zna koje izdanje Zvučanja festivala u Mostaru, da su koncerti u organizaciji Baterflaja u Banja Luci zagarantovano dobar provod. Da se ruka podrške sa ovog događaja linijom umjetničke solidarnosti pruži i ka drugim organizatorima, festivalima, dešavanjima.
Da se ljudi počnu kretati, razgovarati, i stvarati.
Sanjam više od Beatlesa, ali danas je barem zabavno.
Na nama je
Nešto je odista u zraku, i Sarajevo opet dobija šansu da se istrgne iz učmalosti. Ne znam kako rezonujete, ali Soulfly u julu i Prodigy u augustu u manje od dvije sedmice razmaka, sa mnoštvom (nenajavljenih) koncerata i novim izdanjem Eternal Flame festivala koje je u pretprodukciji… imamo obavezu da ne propustimo ove prilike. A i da damo pravovremene, konstruktivne i jasne kritike i prijedloge kako bi eventualno sve učinili boljim.
Ako ste se ikad zapitali gdje je nestalo ono vrijeme kada su, primjera radi, Sarajevo i Tuzlu pohodili Born From Pain, Biohazard, Agnostic Front, Exodus, Madball, Darkest Hour i Pro-Pain, sjetiti se da je to bilo upravo zato jer smo se odazivali na takve pozive.
Nekad uspješno, nekad neuspješno, ali smo se odazivali. I svaka kupljena karta je bila vjetar u leđa organizatorima koji su bukvalno od ničega pravili ne nešto, nego svašta.
Zamislite kakva je moć izbijala iz tadašnjeg rasula, gonjena samo bolesnim entuzijazmom nekolicine klinaca.
Zamislite sad šta je moguće sutra, ako danas odigramo kako treba.
Naši gradovi su u našim rukama.
