Još jedna godina, još jedna lista najboljih albuma koje sam slušao tokom proteklih dvanaest mjeseci i još jedna patnja prilikom sastavljanja iste. A ovaj put sam čak i pokazao znakove truda prilikom potrage za najboljim albumima (za razliku od prošlih godinu-dvije) – još sam od proljeća davao šansu kako starim favoritima, tako i nekim novim imenima, no slabo šta je ostajalo u uhu. Stoga je ovaj put pred vama lista oslobođena svih brojki i “Top 10” okova, pa da ne dužim…
The Heavy – The Glorious Dead
Za bend koji me u 2011. sa nekim svojim starijim izdanjima oborio sa nogu (ako kojim slučajem još niste, obavezno poslušajte kompletan “The House That Dirt Built”!), The Heavy se odlično pokazao i u 2012. “The Glorious Dead” i dalje nudi rock sa uplivima funka, bluesa i soula na koji sam navikao na prethodnim izdanjima, a šarenilo u pjesmama je svakako odlično za raspoloženje i album općenito, koji je skoro nemoguće prekinuti nakon što pustite prvu pjesmu, koliko god puta da ste ga preslušali. Od uvodne “Can’t Play Dead” i atmosfere horror filmova, preko odličnih “What Makes a Good Man” (za nijansu slabije od single verzije), “Big Bad Wolf” i balade “Be Mine”, pa do atmosferične “The Lonesome Road” i pjesama koje zatvaraju album, The Glorious Dead je svakako vrhunsko izdanje jednog od meni najdražih bendova koje sam imao priliku čuti posljednjih godina.
Deftones – Koi No Yokan
Da ste mi prije tri godine rekli kako ću na kraju 2012. novi album Deftonesa proglasiti za jedan od boljih koje sam čuo proteklih mjeseci, pri tome ni ne spomenuvši novi Municipal Waste, vjerovatno bih vas zaobišao u širokom krugu. No, vremena se mijenjaju – nakon 2010. i albuma “Diamond Eyes” (koji je tada također završio na mojoj godišnjoj listi najboljih), Deftonesi su i u 2012. izbacili odličan album. O kojem neću puno pametovati – “Koi No Yokan” i njegovi riffovi i atmosfera koji se protežu kroz cijeli album će vam se svidjeti ukoliko ste bend i ranije voljeli. A možda i ukoliko vam ranije nisu bili posebno dragi, ko zna – možda vas konačno pridobiju, kao što su mene prije dvije godine sa pjesmama sa “Diamond Eyesa”.
Candlemass – Psalms for the Dead
Candlemass mi je proteklih godina postao jedan od onih bendova kojih se redovno sjetim kada krenem sa sastavljanjem liste najboljih albuma, što su opravdali i ove godine sa svojim najnovijim i, nažalost, posljednjim izdanjem. Ali ako ništa, “Psalms for the Dead” nam makar nudi kvalitetan oproštaj od dobro poznatog Candlemass zvuka i teško će ikoga ostaviti razočaranim. Od pjevljivog otvaranja sa pjesmom “Prophet”, kvaliteta albuma ni u jednom trenutku ne opada, pa bi bilo nepravedno izdvajati pojedinačne pjesme… osim možda predzadnje, “Siren Song” (dionice na orguljama su zakon!) i zadnje, “Black As Time”, a tu su i “The Sound of Dying Demons”, “Waterwitch”… ukratko, najradije bih kao obavezno štivo izdvojio cijeli album.
Neurosis – Honor Found in Decay
Iako najnoviji album Neurosisa nisam stigao pošteno preslušati (čitaj: barem desetak puta) i uprkos činjenici da mi na prvo slušanje nije zvučao kao nešto posebno, ne mogu reći ni da sam ostao posebno razočaran. Jer, da citiram prijatelja – “Bilo kakav Neurosis je dobar Neurosis”, a “Honor Found in Decay” je album koji će se još dugo slušati. Istina, ne toliko često kao genijalni “A Sun That Never Sets”, ali za momente u kojima uši traže dobru staru Neurosis težinu, novi album će svakako naći svoje mjesto na playlisti pored izdanja kao što su “Given to the Rising” i “The Eye of Every Storm”.
Saint Vitus – Lillie: F-65
Došli su tiho i ušli na listu… da budem iskren, Saint Vitus je bend o kojem ne znam apsolutno ništa osim da su stari. I da već cijelu vječnost nisu izdali nešto novo, sve do albuma “Lillie: F-65” koji mi je preporučio Sharan, a što se pokazalo kao dobar potez. Jer u suprotnom, lista bi bila još kraća, a moj Last.fm profil siromašniji za jedan odličan bend i isto tako odličan album. Spor i staromodan, ali odličan. Možda se sada konačno nakanim i da poslušam stare Saint Vitus stvari…
Light Bearer / Northless – Split
U iščekivanju novog full-length albuma Light Bearera, 2012. mi je više-manje protekla u znaku dvadeset i dvije minute dugačke i predivne pjesme koju su nekadašnji članovi benda Fall of Efrafa snimili za split izdanje sa ekipom Northlessa. “Celestium Apocrypha; Book of Watchers” ima sve što bih od njih i mogao očekivati: sporije dijelove, growl, težinu, melodije, clean dionice, atmosferu… Još kada sam konačno preslušao i Northless polovicu splita, shvativši da ni ona nije za odbaciti, sreći nije bilo kraja. Dobro, jeste, ali dvadeset i dvije minute Light Bearer zvuka su sasvim dovoljne da nadoknade izostanak oduševljenja prilikom slušanja novog Neurosisa.
Tenacious D – Rize of the Fenix
A kada sam na listu već mogao staviti najnoviji Neurosis, kojem dajem foru da me se više dojmi nakon još nekoliko preslušavanja, zašto ne spomenuti i Tenacious D, čiji me je ovogodišnji album pošteno nasmijao i oraspoložio još u aprilu? “Rize of the Fenix” donosi dobro poznati heavy metal, kakav Jack i Kyle sviraju već godinama, uz zdravu dozu za njih karakteristične zajebancije (samo poslušajte “Classical Teacher”). Pa, ukoliko ste poželjeli Tenacious D, šta čekate?
Hotline Miami (Soundtrack)
Tradicija je tradicija, pa čak i kada soundtrack koji ubacujem na listu najboljih albuma nema apsolutno nikakve veze sa žanrovima zastupljenim na ISK Webzineu. I ne brinite se, spreman sam trpiti posljedice (zbogom regresu i povišici), samo kako bih vam preporučio jedan od najboljih soundtrackova koje sam imao priliku čuti. Dostupan je u kompletu na SoundCloudu (https://soundcloud.com/devolverdigital/sets/hotline-miami-official), pa bacite uho. I zaigrajte Hotline Miami (http://store.steampowered.com/app/219150/). Zahvaljivat ćete mi nekom drugom prilikom.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
