KO: Neurosis, Consecration
KAD: 1.7.2014.
GDJE: Pogon Jedinstvo, Zagreb
Neurosis je jedan od onih bendova čiji smo dolazak u neki od gradova regije čekali godinama, sve vrijeme slušajući priče oduševljenih prijatelja i poznanika koji su ih gledali na nekoj od prethodnih evropskih turneja. No, dobro kaže ona stara narodna: ko čeka, taj i dočeka; nakon nekoliko nastupa u Zagrebu sa svojim drugim muzičkim projektima, Scott Kelly je 1. jula ove godine konačno posjetio hrvatsku prijestolnicu i sa bendom koji ga je proslavio.
Prije Neurosisa na binu Jedinstva su se te večeri popeli članovi beogradskog Consecrationa, čiji nastup nažalost nisam stigao vidjeti u cijelosti, a po svemu sudeći ni još mnogo ljudi koji su ih propustili zbog relativno ranog početka koncerta. Ono što sam vidio ostavilo me gladnim za još, beogradski post-metal sastav koji je nastupao i u Sarajevu bio je savršena grupa podrške za Neurosis. Skoro petnaest godina svirke nije mala stvar. Preporučujem vam da, ukoliko već niste, posjetite Bandcamp profil Consecrationa i upoznate sa njihovim radom.
Nakon invazije gomile roadieja na binu i kraćeg finalnog uštimavanja benda, tačno u 21:20 (kako je i bilo najavljeno), svjetla se gase i spektakl počinje. I to na najbolji mogući način – Neurosis koncert otvara sa fenomenalnom “A Sun That Never Sets” sa istoimenog albuma, nakon koje se jedna za drugom nižu “Locust Star”, “At the Well” i “Distill (Watching the Swarm)”. A kada kažem kako se pjesme nižu jedna za drugom, to zaista i mislim – Kelly i ekipa ni u jednom trenutku nisu zastali kako bi se obratili publici, što kombinovano sa nepostojećom scenografijom, isto tako nepostojećim vizualizacijama i minimalističkim osvjetljenjem rezultuje vrhunskom atmosferom u potpunosti fokusiranoj na muziku.
Zbog toga raduje i činjenica da je zvuk te večeri bio zaista odličan, što je bilo kristalno jasno još od samog početka koncerta i već spomenute “A Sun That Never Sets”, zahvaljujući čemu je bilo i više nego lako uživati u svakoj pjesmi i karakterističnom Kellyjevom vokalu, ali i ubitačnom vokalu (i riffovima!) drugog gitariste, Stevea von Tilla.
Jedina kritika koja mi pada na pamet je ta da Neurosis nije odsvirao nijednu pjesmu sa meni najdražeg albuma iz njihove diskografije – nadao sam se da ću sa “The Eye of Every Storm” čuti barem “A Season in the Sky”, ali isto tako moram priznati da su pjesme sa drugih albuma koje sam čuo bile sasvim dovoljne. Bend se fokusirao na posljednjih par studijskih izdanja (“Given to the Rising” i “Honor Found in Decay”), uz poneku stvarku sa albuma “Through Silver In Blood” i “Times of Grace”, dok su najbolji momenti koncerta, ako mene pitate, bili rezervisani za pjesme sa albuma “A Sun That Never Sets”. Osim istoimene pjesme sa kojom su otvorili koncert, sa svog odličnog albuma iz 2001. su negdje na pola koncerta odsvirali još i “The Tide”, da bi nastup završili onako kako su ga i počeli – na savršen način, odsviravši “Stones From the Sky”.
Eh sad, ja ne bih bio ja da dotičnoj ne posvetim cijeli pasus – znate one pjesme koje vam se urežu u sjećanje već nakon prvog slušanja i koje su vam jednako genijalne svaki idući put kada ih slušate? “Stones From the Sky” je jedna od njih, a zbog njenog blago rečeno netipičnog završetka, živo me zanimalo kako će je Neurosis izvesti uživo. I mogu reći da nisam ostao razočaran – kidanje žica na gitarama na kraju pjesme i klavijature koje je Noah Landis toliko žestoko njihao da su ih mnogi iz prvih redova već vidjeli kako lete u njihovom pravcu su svakako bili vrhunac večeri, a eksploziju melodije i riffova u zadnjoj minuti pjesme da i ne spominjem…
Sve u svemu, fenomenalan koncert nakon kojeg se mogu samo nadati da će Neurosis još koji put posjetiti komšiluk i obradovati nas svojim muzičkim vizijama.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
