Izvještaj: Carpenter Brut – bili smo u crkvi synthwave boga!

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

carpenter brut
Foto: Dženan Suljević

Kako su se približavali 14. oktobar i dugo očekivani varšavski koncert jednog i jedinog Carpenter Bruta, tako je rastao i moj hype. Carpenter Brut, njegov “Leather Terror”, ali i prethodni albumi su se vrtili i vrtili, kod kuće, na poslu, ali i u svakoj šetnji gradom, dajući mi energiju i tjerajući da cupkam u ritmu muzike na svakom pješačkom na kojem bi me semafor zaustavio.

A onda je stigao i taj dan – okupljanje sa kolegama sa posla pred klubom Progresja, ulazak u klub, kupovanje majica i shvatanje da je klub ne samo ogroman, već i prilično popunjen, pošto je Sierra već počela nastupati. I to kako!

Kao i nekoliko dana ranije, kada me kao podrška momcima iz Dance With the Deada oduševio Daniel Deluxe, tako sam i ove večeri otkrio novo ime koje će odsad biti redovno na mojim Spotify listama. Francuskinja Sierra ne samo da je ubila svojim setom, muzikom i energijom, već je imala i veličanstveno prisustvo na bini.

Sa svojim beatovima, melodijama, perkusijama, a povremeno i vokalnim dionicama, naprosto me ostavila bez daha. Osjećaju je doprinijela i ogromna bina Progresje, te vrhunski light show koji je u stopu pratio njenu muziku. Još samo da joj je nešto veći dio publike uzvratio sa nešto više energije i mojoj sreći te večeri ne bi bilo kraja.

sierra
Sjajna Sierra odlično je zagrijala publiku pred nastup Carpentera Bruta (foto: Dženan Suljević)

Kompletna ekipa sa kojom sam nakon Sierrinog nastupa razgovarao složila se oko jednog – cura je jednostavno rasturila i na svirku je vrijedilo doći čak i da te večeri nismo imali priliku čuti i vidjeti Carpentera Bruta.

Po povratku u dvoranu dočekuje nas bina obavijena dimom i okupana prigušenim crvenim svjetlima, sa Carpenterovim mix pultom i klavijaturama ukrašenim dobro poznatim logom. Bilo se teško oteti iluziji filmskog seta, kao da smo zakoračili u crkvu iz kakvog horora snimljenog tamo negdje osamdesetih, sa oltarom za kojim će se uskoro naći sam bog synthwavea.

Nije nam dugo trebalo da potom i prizovemo njegovo mračno božanstvo – uz “Opening Title” sa albuma “Leather Terror” i glam-disco buzdovane na video zidu, na binu su jedan po jedan izlazili bubnjar Florent Marcadet, gitarista Adrien Grousset (obojica članovi francuskog benda Hacride koji Carpenteru prave društvo na živim svirkama), a zatim i sam gospodin Brut.

A onda je sve eksplodiralo – kreće “Straight Outta Hell”, publika počinje skakati i vrištati, a light show i video zid sa fantastičnim vizualizacijama ionako grandioznu binu pretvaraju u nešto veće od života.

Ono što je uslijedilo je najlakše opisati kao jedan od najboljih koncerata u mom životu. Jedna za drugom, readali su se pjesme za koje nisam ni sanjao da ću ih čuti uživo – od onih sa gostujućim vokalima kojima obiluje zadnji album (uključujući i favorite “The Widow Maker”, “Imaginary Fire” i “Lipstick Masquerade”), pa do old school instrumentala kao što su “Roller Mobster” i “Turbo Killer”, uz koje je publika nerijetko uglas pjevala same melodije.

Više se ne sjećam koja maestralna vizualizacija je pratila koju pjesmu – izuzev one sa avenijom prepunom palmi kojom nas je video zid vodio uz “Paradise Warfare”, a koja je do kraja pjesme izgorila u plamenu. Ipak se jasno sjećam da je set lista bila odlično tempirana, te kako se nakon bombastičnih pjesama moglo i predahnuti uz one sa nešto sporijim ritmom, taman onoliko koliko je bilo potrebno.

carpenter brut
“Paradise Avenue” Carpentera Bruta (foto: Dženan Suljević)

A sjećam se i toga kako sam u jednom trenutku shvatio da light show i vizualizacije koje prate koncert prestaju biti “samo dobri” i postaju čista demonstracija znanja i iskustva Carpentera i njegove ekipe. Nikakve fotke ni video vam to neće dočarati dok ih ne vidite i iskusite uživo. I to na što je moguće većoj bini, sa što je moguće glasnijim i boljim razglasom.

Bilo je tu gitarskih i bubnjarskih solo dionica, kao i par veselih crowdsurfing momenata koji su publiku u Progresji pronosali poput valova, sa nekoliko sretnika i sretnica koji su prelazili klub na rukama. Carpenter Brut je u jednom trenutku predložio i zid smrti (wall of death), što je publika entuzijastično prihvatila. Nakon sudara strana, skakanje i šutka nisu stali do samog kraja koncerta i fantastične obrade “Maniaca” koju su uglas otpjevali svi… ili barem oni koji su mogli doći do daha od silnog plesanja i skakanja.

carpenter brut
Foto: Dženan Suljević

Spektaklu su samo nedostajale “Beware the Beast” i “Escape From Midwich Valley” da umrem sretan, no i bez njih jasno je da su se Sierra i Carpenter Brut 14. oktobra godine Gospodnje 2022. pobrinuli za audio-vizuelnu perfekciju i jedan od najboljih koncerata u mom životu.

Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža. 

Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!

PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU! 

Primaj garantovano svaku ISK objavu putem ISK kanala na popularnim aplikacijama!

ISK VIBER

ISK WHATSAPP

ISK TELEGRAM

Dženan Suljević
Dženan Suljević
Dženan je pod ISK zastavom proveo najviše vremena na poziciji urednika ISK radijske emisije. Povremeno piše za ISK Web Magazin i posjeduje mnogo više konzola nego slobodnog vremena.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

SLIČNI ČLANCI

Skip to content