Iako Turnstile nikad kod mene nije kotirao među top 10 (hardcore) bendova, njihov treći album “Glow On” završio je na mojoj listi najboljih izdanja 2021. godine, kao i na listi kolege Gorana Salkovića.
Ne samo zbog dobrog materijala, već i energije koje sam uočio na snimcima sa koncerata, ostavio sam zabilježeno nadanje da će se Turnstile nekad i negdje moći ispratiti uživo. Neočekivano i ne baš planirano, mogućnost se otvorila 10 dana prije koncerta u bečkom Gasometru, pa sam se na dan koncerta iz Sarajeva zaputio u glavni grad Austrije, stigavši u smještaj samo dva sata prije koncerta, dovoljno da se nešto pojede i “odmori”.
Već od samog ulaska na U3 liniju bečkog Ubahna, bilo je jasno da se krećem u pravom smjeru: ubahn pun ljudi u majicama raznih bendova i festivala, ispijaju se limenke pive. Ovo se dodatno demonstrira dolaskom pred dobro mi poznati Gasometer, gdje sam prošle godine gledao Bad Religion.
Kada stižem, nekih 15 minuta prije početka koncerta, ispred me dočekuje ogroman red koji se proteže, rekao bih – do samog izlaza iz ubahna. Potrajalo je stajanje u redu nekih petnaestak minuta (taman za popiti pivu), a po ulasku sam upao u drugi red, onaj za ostaviti jaknu. Nakon toga provjeravam dobar i povoljan merch lokalnog benda Compete i raznovrsniji merch Turnstilea, koji, iako najmanje duplo skuplji nego benda podrške, nije spriječio mnoge da priušte sebi majicu kratkih ili dugih rukava, ploču ili pak kasetu.
Ulazeći u glavnu dvoranu u kojoj se odvijao koncert, nekih 25 minuta nakon 20h, nalazim se i pozdravljam sa drugarima iz čitave (post)Jugoslavije: Sarajlije koji su sada stanovnici Beča, neki su autom došli iz Splita, Zagreba, Zrenjanina, Novog Sada. Misleći da kasne, očekujemo početak nastupa predgrupe da bismo saznali da su oni svoj dvadesetominutni set već odsvirali. Ova činjenica ostavila nam je više od pola sata za druženje, razgovor i za uzeti piće prije nego petorka iz Baltimorea izađe na veliku binu.
Pet minuta poslije 21 sat na binu izlazi sastav zbog kojih je nas nekoliko hiljada u tom trenutku prisutno u dvorani bečkog Gasometra, Turnstile iz Baltimorea. Već i prije izlaska pjevača Brendana Yatesa na binu, topili smo se od vrućine u dvorani, ali kad je set otvoren sa novom “Never Enough” temperatura je porasla za nekoliko stepeni.
Novi album objavljen početkom juna ove godine preslušao sam do koncerta možda ukupno tri puta, pa nisam još uvijek najbolje upoznat sa pjesmama i tekstovima istih, ali ostatak publike oko mene znao je ovu i druge pjesme s novog albuma, pa su uglas pjevali skupa sa Brendanom.
Ne praveći nikakvu pauzu, Turnstile nastavlja svoj set jako – sa pjesmom T.L.C. (Turnstile Love Connection) i ovdje kreće haos koji će trajati čitav koncert. Energija Brendana i basiste Franza “Freakyja” Lyonsa na bini, ali i publika je nevjerovatna. Njih dvojica skaču i trče s jednog kraja bine na drugi, isto to radi publika ispred. Jedan od najvećih moshpita kojima sam prisustvovao raširio se toliko da je došao do nas koji smo stajali iza, pa kad je već tu, zašto ne ući u isti – usput da se kaže, možda najsigurnija šutka u kojoj sam bio.
Iako su set od 21 pjesme dominatno sačinjavale one sa dva posljednja albuma, svoje mjesto našle su nekoliko njih malo starijih: “Come back for more/Fazed out”, “7”, Keep it moving”, “Pushing me away”, “Real thing”, “Drop”. Nisu na ovim starijim izvedbama ništa slabiji bili ni članovi i članica Turnstilea ni publika. Naravno, uslijedile su onda “Fly Again”, “I Care”, “Dull”, “Don’t Play”, “Underwater Boi”, a najveću eksploziju među publikom izazvale su očekivano “Mystery”, “Holiday” i “Blackout”.
U nekim trenucima, Yates bi podigao stalak sa mikrofonom u zrak, i držao ga tako okrenutim preba publici jer se dvorana orila od glasnog pjevanja hiljada ljudi. Pored toga što svira bas gitaru i neprestano trči po bini, back vokale pjevao je Lyons. S druge strane, gitarski duo Pet McCrory-Meg Mills izgledao je sve vrijeme koncerta statično, kruto, veoma privrženo i posvećeno sviranju, previše za moj ukus hardcorea i atmosfere kakva ih okružuje u tom trenutku.
Možda je njihovo kruto držanje izazvano činjenicom da zvuk nije bio najbolji. Ja sam imao dojam da ne čujem najjasnije neke gitarske dionice, naročito solaže, a ostatak društva rekli su da imaju dojam da je zvuk prigušen.
Nekoliko puta podignuta dva prsta u zrak od strane Yatesa, izrazi zahvalnosti i podsjećanje na rane radove benda i na to kad su prvi put svirali u Beču i onda najednom (?), nakon sat i 15 minuta, Turnstile odlazi sa bine. Očekujem bis, čekam, ali već vidim da se ljudi razilaze i onda čujem to je to.
Ovo je činjenica koja me je neugodno iznenadila. Za cijenu karte koja je – kako je dobro primijetio jedan drug – veća od cijene nekih festivala, trebali su svirati duže, puno duže. Morali su. Jer ako to mogu (puno) stariji Bad Religion (sat i po) i Suicidal Tendencies (čak sat i 40 minuta) onda bi to trebao i (puno) mlađi Turnstile na vrhuncu svoje karijere.
Zbog ovog “kratkog” seta mišljenja sam da je karta od 70 eura previše i da je trebala koštati do 50 eura. To bi, vjerujem, privuklo još veći broj ljudi na koncert pa posljedično i ka (pop) hardcoreu. No, to je možda dio činjenice, prihvatili je mi ili ne, da se hardcore mijenja i da je – kao i punk – postao siguran i fin, pa i skup.
Činjenica je također da su Turnstile vrsni, uvježbani muzičari koji su bez greške i ispadanja odradili svoj set, pa je unatoč skupoj karti, njihov nastup u Beču koncert u punom smislu te riječi. Vidjećemo hoće li i “Never Enough” kao “Glow On” 2021. godine, završiti na listi ovogodišnjih najboljih izdanja.
KO: Compete, Turnstile GDJE: Gasometer, Beč KADA: 18. juni 2025.
