Sarajevski black metal bend KRV proslavio je 17. januara u Klubu AG 20. godišnjicu izdavanja “Silne volje srebra”. Na proslavi su im se pridružili mostarski Crustalno Jasno i sarajevski POPIK.
Prva svirka ove godine donijela mi je uzbuđenje i malu dozu neizvjesnosti, pribojavao sam se da vremenski uvjeti možda neće dozvoliti dolazak većeg broja ljudi. Razlog tome je bila jako loša organizacija čišćenja snijega na putevima i prilazima. Ipak, AG se dupke popunio.
Koncert je otvorio POPIK. Htjeli su početi u tačno zakazano vrijeme tj. u 20:30, ali sam im lično sugerisao da zakasne 15 minuta, akademski, jer se u to vrijeme klub počeo puniti. Bend koji je do sada rijetko iznevjerio očekivanja i gotovo uvijek znao pogoditi, ovog puta, možda i prvi put na njihovom nastupu nisam dostavio onu poznatu energiju koja me dosad uvijek pogađala.
Setlista je djelovala oskudno (barem meni) gdje je nekoliko ključnih pjesama bilo izostavljeno (“Srklet”, “Ima Posla”, “Folk Nihilo”…), a trojac mi nije imao onu uobičajenu ubitačnu koheziju, preciznost i intenzitet. Vodio sam se logikom da ako KRV slavi 20 godina od svog izdanja da bi i POPIK mogao nastaviti u tom maniru i dobro poznatim hitovima. Iako je njihov nastup i dalje bio žestok, meni nije imao onu moć koja je ranije činila svaki njihov koncert posebnim.
Nakon POPIKa, KRV. To je bend koji u meni budi jako lijepa osjećanja jer su jedna od inspiracija zašto iza sebe imam stotinu tekstova na Izvan Svake Kontrole. Prvi put sam ih slušao na 18. rođendanu ISK, u drugoj postavi, sa članovima Odronom i Propašću koji nisu više dio benda. Taj njihov povratnički sastav sam slušao nekoliko puta, a analizirajući diskografiju KRVi usudio bih se reći da je to njihova najbolja postava jer je uz Kasapina kombinovala najbolje od stare postave i nove, svježe krvi.
Čak bih konstatirao da je to najbolji metal sastav koji je svirao i postojao u Sarajevu, vjerovatno ikad. Njihov nastup na ovom koncertu je bio korektan i držao se tematike odnono proslave 20 godina od izdavanja “Silne volje srebra”. Isprašili su čitav album, a onda odsvirali i ostale stvari sa kasnijih albuma, kao i najrecentnije pjesme s albuma “Sin”. KRV u postavi sa Banom Krvnikom na vokalu zvuči kao i u nekom davnom vremenu, pohabani iskustvom i prljavošću koje black metal breme nosi.
Crustalno Jasno završava večer svojim nastupom. Bend sam imao priliku slušati nedavno, na premijernom izdanju Forever Summer Festivala. Jednako utegnuti kao i na Forever Summeru, uz jedan scenski clash-out (uvijek dobrodošlo na pank svirci): za vrijeme pjesme “Ljetni stih” došlo je do ispadanja, pa je vokal/bas Luka ispoljio frustraciju zatraživši od bubnjara Rejhana da pjesmu izvedu ponovo, apsolutno kino. Ostatak nastupa – tvrdi i direktni, što u pjesmama, što u stavovima izrečenim između, pa nije ni čudo što je prijatelj kojeg sam pozvao na svirku rekao da su mu „momci iz Mostara fino legli baš“, te ga je to natjeralo da istraži njihovu diskografiju.
