Terrifier 2: Krv, klanje… i šta sad?

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

terrifier 2

U bespućima interneta neko je nadimkom potpisao poruku “Art The Clown je zapravo Mr. Bean koji je prolupao.” Iako sama izjava nema nikakve veze sa neočekivanim horor hitom Terrifier 2 u kojem klaun Art preuzima ulogu opakog antagoniste, ipak su ovim riječima sjajno opisani mimika i pokreti Davida Howarda Thorntona koji briljira u crno-bijelo-krvavom odijelu.

Terrifier 2 je napisao i režirao Damien Leone koji je iskoristio moći crowdfundinga da snimi novi film sage. Iako originalni Terrifier nije učinio mnogo za moderni horor (ja ga nisam ni gledao), nastavak je zbog intenzivnog nasilja postao neka vrsta iznenadnog hita, sa hiljadama posjetitelja koji su cijelog oktobra hrlili u kina da vide zašto su ljudi padali u nesvijest za vrijeme projekcija. To je filmu obezbijedilo zaradu više od 11 miliona dolara na prijavljeno ulaganje od mizernih 250000 dolara budžeta. Time je uspjeh Terrifiera 2 izvjesna minijatura uspjeha Halloweena koji je na neznatno veći budžet uspio zaraditi čak 70 miliona dolara.

terrifier 2
Nasilje u Terrifieru 2 postaje samo sebi svrha

Priča grabi za grlo i ne pušta; bez ikakvog posebnog uvoda upoznajemo se sa brutalnim Artom koji se sukobljava sa stereotipnom finalnom djevojkom Siennom (Lauren LaVera) i njenim bratom Jonathanom (Elliott Fullam) 31. oktobra. Ispostavit će se da su se putevi njihovog mrtvog oca ukrstili sa Artovim cestama od iznutrica, pa uskoro kreće serija strijeljanja, ubadanja i komadanja.

Terrifier 2 je najmanje četrdeset minuta predug. Sa trajanjem od 138 minuta i potpuno netaktičkom demonstracijom ultra nasilja uvezanog nepostojećom pričom (ipak ne funkcioniše kao Postal, već kao poljski Hatred), Terrifier 2 je serija minuciozno isplaniranih grafičkih prikaza klanja koji su me po prvi put otkako sam u horor žanru natjerali da skrenem pogled sa ekrana.

Pročitaj i ovo:  Dahmer: Prosta glorifikacija zla

Leone je preuzeo ulogu i glavnog majstora za specijalne efekte, te su njegovi praktični efekti zaista maestralni. Nasilje iz scene u scenu postaje teže, detaljnije, scene krvavije i bolnije, i tu dolazi do pucanja. Gledatelj se navikne na najgore, prikazi postaju apsurdni i čitav sistem krahira jer ubistva postaju sama sebi svrha, a nikako pokretač priče.

I tu se zapravo priča o Terrifieru da zaključiti. Vidljivo je i jasno da je film plod ljubavi jako uigrane ekipe koja se dobro zabavljala na snimanju. Ipak, finalni produkt puno bolje funkcioniše kao demonstracija (demo reel) ekipe koja se bavi prostetikom nego kao kompletirano djelo filmadžija među kojima su se našli bilo scenarista i režiser.

Koliko god Art The Clown bio abnormalno jeziv u svojoj nijemoj ekspresiji, ipak smatram da su čak i žrtve jednog ubice iz slashera zaslužile više od vrištanja unedogled.

Arnel Šarić Sharan
Arnel Šarić Sharanhttp://www.izvansvakekontrole.com
Osnivač ISK i osoba koja malo previše voli rock'n'roll za vlastito dobro.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

SLIČNI ČLANCI

Translate »