Clutch u Zagrebu: Religijsko rock’n’roll iskustvo

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

clutch, green lung, tigercub, zagreb, tvornica kulture
Foto: Arnel Šarić

Kada sam u februaru 2022. godine saznao da će Clutch nastupiti u Zagrebu po treći put, nisam napravio grešku koju sam napravio prva dva puta, pa sam okrenuo broj kolege Florijana iz Out Of The Darknessa i zamolio ga da mi odmah kupi karte koje su friško ponuđene po pretprodajnoj cijeni.

Sa radom Clutcha upoznao sam se prije nekih dekadu i kusur kada mi se na listi našla njihova “Elephant Riders”, no istinska ljubav je rođena 2013. godine uz prve taktove albuma “Earth Rocker”. “Earth Rocker” je direktan rezultat turneje sa Motorheadaom i Thin Lizzyjem, i ta neraskidiva veza se zaista osjeti u zvuku samog albuma.

Ova posljednja faza Clutcha kojoj pripadaju i naknadni albumi, uključujući i “Sunrise on Slaughter Beach” čini značajan fragment meni izuzetno drage rock historije. Clutch je puno više od stoner benda; oni su kvalitetan rock’n’roll sastav sa iznimno maštovitim idejama, a meni kao tekstopiscu posebno znače i Fallonove briljantne tekstualne bravure.

Ovo je bio moj prvi koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture. Nakon iznimno brzog ulaska u salu, ostavili smo jakne u garderobi, otišli do šanka i zatražili pive (pišem u množini jer je ekipa iz Sarajeva bila višečlana). Čekala nas je (a pogotovo mene zbog mojih novinarskih obaveza), poprilično duga noć jer smo prethodne večeri također proveli na koncertima, o čemu smo pisali ovdje i ovdje.

Jedna od prvih stvari koje sam primijetio dok smo čekali izlazak britanskog Tigercuba na binu je uzbuđenje koje sam osjetio. Shvatio sam da proizilazi iz činjenice da odavno nisam bio na pravom koncertu, koncertu koji nije klupska svirka ili festivalska kompilacija tjelesa na ogromnoj bini, bez emotivne povezanosti između publike i izvođača. Sve je bilo na mjestu: svjetla su bila spremna, bina postavljena, backdrop okačen, a pojačala spremna da zabruje.

Na desni od dva bubnjarska seta postavljena na binu uskoro je zasjeo James Allix, bubnjar brightonskog Tigercuba koji je na turneji sa Clutchem imao najteži zadatak – otvoriti nastup i privući pažnju sada već tradicionalno nezainteresirane i rijetke publike.

clutch, green lung, tigercub, zagreb, tvornica kulture
Tigercub su poslastica za ljubitelje alternativnije strane rocka (Foto: Arnel Šarić)

Trojac se zapravo držao jako dobro; vokal i gitarista Jamie Stephen Hall ostvarivao je komunikaciju sa publikom i držao pažnju najbolje što je mogao. Njihov indie rock spojen na infuziju grungea i alternativnog rock zvuka uživo začudo zvuči mekše nego na studijskim materijalima koje sam slušao.

Hall nesumnjivo stilom pjevanja podsjeća na Josha Hommeja iz Queens of The Stone Age, a meni je na trenutke podsjetio i na Billyja Corgana iz grupe Smashing Pumpkins. Mislim da su ljubitelji tog zvuka mogli zaista biti zadovoljni onim što su čuli jer se radilo o iznimno profesionalnoj izvedbi uigranog trojca.

Nakon kratke izmjene na binu izlaze još jedni zemljaci Tigercuba, Green Lung. Njihov “vještičji hard rock” sa elementima tradicionalnog heavyja i psihodelije dobrano je zagrijao atmosferu u Tvornici, a publika se počela zbijati prema naprijed spremajući se za zvijezde večeri. Green Lung je svirao pjesme sa svoja dva albuma, a “Let The Devil In” je, u skladu sa imenom, imala paklen prijem kod publike. Postoji nešto magično u pjesmama koje su posvećene ili inspirisane đavolom na bilo koji način, možda čak i sablasno na određen način – pogotovo kad gitarista izgleda kao otpadnik Satan’s Sadista kojeg je neko zbog sigurnosti sviju otpisao sa ekrana, a basista kao zapjevani hipnotisani dvojnik Edmunda Kempera.

clutch, green lung, tigercub, zagreb, tvornica kulture
Green Lung je odlično zagrijao za Clutch (Foto: Arnel Šarić)

Nakon što se uz gromoglasni aplauz Green Lung oprostio od zagrebačke publike, uslijedilo je najbolnijih dvadeset do trideset minuta, koliko je trebalo tehničarima Clutchea da pripremi binu za Tima, Dana, Jeana-Paula i Neila. Jedno po jedno, na binu su u niskom nizu redana pojačala i glave, sve bolje od bolje, od Marshalla do Orangea i Ampega. Dva Rickenbackera postavljena su sa strane, što je u meni izazvalo težak napad uzbuđenja. Kada je stage manager dao svjetlosni signal, Tvornicu je progutao mrak, a iz hiljade grla se prolomio vrisak uzbuđenja.

Izlazak Clutcha na binu izazvao je u meni ono isto golicanje koje sam osjetio kada sam prvi put ugledao Motorhead ispred sebe; grandioznost se ogledala u sigurnosti svakog njihovog koraka i jednostavnosti pojava članova. Taj trenutak prvog susreta sa bendom čije pjesme slušaš dugi niz godina je kidanje vela obmane koji ljude navede na krivi drag pomisli da se iza muzike kriju neki nepostojeći ljudi. Kada shvatiš da su oni tu, ispred tebe, realnost se sinhronizira i svemir počinje igrati u ritmu tvog srca.

Pročitaj i ovo:  Izvještaj: Carpenter Brut - bili smo u crkvi synthwave boga!

Neil se suptilno nasmiješio ugledavši ispunjenu Tvornicu dok su članovi uzimali instrumente u svoje ruke… i onda je počelo.

“Red Alert (Boss Metal Zone)” je pjesma koja otvara posljednji album, ali je poslužila i kao savršen uvod u zagrebački koncert. Publika je podivljavala, a ja sam nošen razornim vibracijama lampaša sa bine i energijom mase počeo tonuti u stanje između sna i jave, sirup realnosti koji se može opisati jedino kao psihodelično iskustvo.

Iako se nisam trebao naprezati jer sam se operisao samo 24 dana prije koncerta (na svu sreću sam ponio svoj pojas), već na “Red Alertu” sam počeo pjevati sa stotinama drugih. Ispratio sam i odličnu “Nosferatu Madre”, a iako sam pomislio da će možda malo ohladiti nakon dvije takve izvedbe, uslijedila je “Quick Death In Texas” i Zagreb je, u nedostatku boljeg izraza, potpuno poludio.

Setliste koncerta se ne bih ni sjećao u potpunosti da Clutch nema predivan običaj da objavljuje liste nakon svake svirke, ali sada kada je čitam, tačno se sjećam uzbuđenja za vrijeme svake numere. Kao ljubitelju novijeg Clutcha, setlista je bila fantastična; “In Walks Barbarella”, “How To Shake Hands”, “Hot Bottom Feeder”, pa i obrada Creedence Clearwater Revivala, legendarna “Fortunate Son”, potpuno su me pokosili snagom i kvalitetom izvedbe.

clutch, green lung, tigercub, zagreb, tvornica kulture
Kako su počeli, tako su i završili, maestralno: Neil Fallon diriguje (Foto: Arnel Šarić)

Veliku sreću među okupljenim izazvala je i izvedba “Subtle Hustle” sa “Blast Tyranta”, ali potpuni vrhunac koncerta za mene je nastupio trenutak nakon izvedbe gorespomenute “Fortunate Son”. Nakon što je Clutch bukvalno rastavio Tvornicu kulture na sastavne dijelove, uletili su u “Slaughter Beach”. Na prvom refrenu se brana razuma u meni slomila i počeo sam ridati, a onda sam na “The Regulatoru” doživio nešto što je najlakše opisati kao duhovnu katarzu kakvu izrazito religiozni ljudi dožive na mjestima odvijanja navodnih religijska čuda poput ukazanja Djevice Marije.

Dok su mi suze u mlazovima curile niz lice, a prijatelji i djevojka grlili shvativši da sam u drugoj dimenziji, možda im nisam i najbolje mogao objasniti da sam u savršenom balansu sa univerzumom nakon dugo vremena. Sumirajući iskustvo “sretnih suza”, fenomena koji se desi kao vrsta tjelesne i mentalne samoregulacije, kao odgovor na emotivno najintenzivnije trenutke u životu pojedinca, nisam se mogao ne sjetiti ruku vjernika i vjernica koji su dodirivali lance i relikvije u starim kairskim koptskim crkvama, padajući u trans pred značenjima tih predmeta. Riffovi Clutcha su u Zagrebu bili ono što su bili lanci Svetog Đorđa u Kairu za vjernike; lanac zvuka je povezao moje trenutno postojanje sa nečim praiskonskim što je mnogo veće od mene kao individue i mog života kao kolekcije trenutaka u vremenu.

clutch, tigercub, green lung, tvornica kulture, zagreb
Setlista zagrebačkog koncerta Clutch (Izvor: Clutch Facebook)

Kako je počelo, tako se i završilo, kao čudo, nešto intimno, neobjašnjivo; nakon izvedbe maestralne “D.C. Sound Attack”, Clutch se pozdravio, nestao sa bine, u deset minuta su tehničari svukli cijelu postavku. Svjetla su se popalila i ljudi su lagano krenuli prema garderobama, sa osmijesima na licima. Iako sam više pive prosuo u transu nego unio u sebe, odavno nisam bio fizički trijezniji i umno izoštreniji nego pri izlasku iz Tvornice i uranjanju u maglu zagrebačkih ulica.

Uz odličnu podršku grupa Green Lung i Tigercub, Clutch je pokazao primjerom šta znači “ostariti kao vino”. Svjedočio sam maestralnom audiovizuelnom iskustvu koje mi je dalo novi pogled na rock’n’roll, te sam kao svećenik Električne crkve poljuljanu vjeru ojačao ljubavlju ka Apostolima koji nisu, ma šta god neki tvrdili, ukrali SM57 u julu 1991. godine.

Ali jesu moje srce u novembru 2022. godine.

KO: Clutch, Green Lung, Tigercub | GDJE: Tvornica kulture, Zagreb | KAD: 25.11.2022.

Arnel Šarić Sharan
Arnel Šarić Sharanhttp://www.izvansvakekontrole.com
Osnivač ISK i osoba koja malo previše voli rock'n'roll za vlastito dobro.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

SLIČNI ČLANCI

Translate »