nofx knjiga

Iako nikad nisu dostigli kultni status grupa kakve su The Sex Pistols i The Ramones, kalifornijski NOFX je jedan od najuspješnijih punk rock bendova svih vremena. Nikad nisu potpisali za veliku izdavačku kuću, već su osnovali svoju (Fat Wreck Chords), a prodali su više od osam miliona albuma – Kalifornija je izrodila najveći punk rock bend za koji najvjerovatnije nikad niste čuli.

Zvijezde vlastitog reality showa Backstage Passport, članovi NOFX-a nikad nisu krili svoje mračne tajne. Štaviše, njihove ideje, apetiti, parafilije i angažmani često su inspirisali zarazne i melodične punk numere.

Odluka da među korice uguraju više od trideset godina karijere i detalja iz privatnih života pokazala se kao pun pogodak. NOFX: Hepatitis Bathtub and Other Stories počinje baš nečuveno, kako se donekle i očekuje od ovog sastava: osnivač NOFX-a, basista i pjevač Fat Mike opisuje svoj prvi zlatni tuš koji je iskusio sa suprugom. Neočekivani i gnusno detaljni opisi Fat Mikeovih doživljaja mogli bi određeni krug čitalaca odbiti na samom početku, što je sasvim u redu jer je nastavak knjige još ekstremniji.

Veoma brzo, nakon prvih nekoliko poglavlja i priča kojima se utvrđuje gdje su bili, šta su radili i kako su se upoznali sa punk rockom, knjiga postaje neočekivano mračna. Raste broj vrsta i količina korištenih narkotika, smrti i zločini potresaju živote članova grupe, a nasilje u kojem stasava hardcore punk scena Los Angelesa jasno poništava donekle romantiziranu viziju osamdesetih koju danas gaje neki novi klinci.

Bubnjar Erik Sandin, poznatiji po nadimku Smelly, briljira u svojim turobnim, depresivnim opisima heroinskih iskustava i uzaludnim pokušajima da se dokaže u društvu. “Radio sam sve da budem prihvaćen, čak i stvari koje nisam osjećao, tolika je bila moja želja”, govori Smelly koji je danas čist i heroin nije konzumirao od 1992. godine.

Pročitaj i ovo:  Žulj - Resetiraj civilizaciju: brzo, žestoko, dobro!

Gitarista Melvin priznaje da ga je zlostavljao prvi komšija; tajna je to koju je tako dugo držao u sebi i uspio priznati svojoj majci tek pred njenu smrt. Drugi gitarista El Hefe odrastao je u potpuno drugačijem okruženju. Zamjenik Stevea Kidwillera došao je u grupu početkom devedesetih i nije slušao punk. Dan-danas ne zna zašto je ostao član NOFX-a. Basista Fat Mike je majstor kontroverze i nekontrolisane zabave; otvoreno govori o konzumiranju enormnih količina kokaina, Valiuma i alkohola, sklonosti ka submisivnim seksualnim odnosima, crossdressingu (oblačenju odjeće suprotnog spola), ali i odnosima sa svojom kćerkom Darlom. Kada dođe kući, prestaje svo ludilo beskrajnih turneja i svoje vrijeme u potpunosti daje svojoj kćerci – bez droga i alkohola na vidiku i u organizmu.

Briljantnost biografije je jednostavnost jezika i umijeće pisca Jeffa Alulisa (nekadašnji pjevač Dead Kennedysa i producent NOFX reality emisije) da sjećanja članova NOFX-a poveže u koherentnu cjelinu. Hepatitis Bathub su memoari nastali kroz seriju intervjua u kojoj su članovi benda bili ispitivani pojedinačno i grupno, kako bi se spriječila mogućnost objavljivanja greške ili netačnih informacija. Koliko je knjiga lična, govori činjenica da su kroz istu članovi grupe u pojedinačnim intervjuima po prvi put priznali određene stvari koje drugi u bendu ili izvan njega nisu znali.

Knjiga završava životom i smrću u centru onoga što je članovima NOFX-a očigledno veoma važno danas, a to je porodica. Većina roditelja članova je umrla, djeca su se rodila, povukla se nejasna linija između njih kao ličnosti i osoba čije suludo ponašanje i muzički talent privlače na stotine hiljada ljubitelja punk rocka širom svijeta. Knjiga je predivan dodatak posljednjem albumu “First Ditch Effort” koji se bez problema može smatrati najličnijim muzičkim izdanjem četvorke.

Pročitaj i ovo:  Poslušajte punk simfoniju NOFX-a The Decline sa orkestrom

Teško je preporučiti autobiografiju NOFX-a svima – radi se o bolno iskrenom memoaru koji veoma često pogazi sve granice dobrog ukusa, ali kada tako otvoreno, beskompromisno podijeliš svoje traume, želje i nadanja sa svijetom bez da tražiš išta zauzvrat, onda je lako pretpostaviti da se radi o veoma dobrom materijalu.

Ovaj tekst bio je dio kratkotrajnog serijala “Čitajmo” za vrijeme mog rada u redakciji portala udrimuski.ba. Originalno je objavljen 20. januara 2017. godine.