KO: Dark Tranquillity, Insomnium, Inmate
KAD: 13.10.2010.
GDJE: Boogaloo Club, Zagreb
Ah ta lijepa i daleka Švedska, zemlja zanimljivih ljudi, zgodnih žena i fantastične muzike… No, dok ne dobijem kakvu akreditaciju za neki koncert ili festival tamo (čitaš li ti ovo Sharane?), ostaje mi samo nada da ću je stići posjetiti onako, maksuz za svoj ćeif.
Zašto uopšte spominjem Švedsku? Pa, Dark Tranquillity je jedan od nekoliko metal bendova koji dolaze iz te skandinavske zemlje, a koje itekako volim i koji su prije par sedmica u Zagrebu promovisali svoj novi album. Recenziju albuma “We are the Void” sam napisao početkom marta i ne pomislivši da bi neke od najboljih pjesama sa njega mogao čuti uživo i to još ove godine – zahvaljujući organizatorima koncerta Twilight Promotion i Masters of Metal, Dark Tranquillity je u srijedu, trinaestog oktobra nastupio u klubu Boogaloo zajedno sa predgrupama Inmate i Insomnium.
Boogaloo te večeri nije bio krcat kao na koncertu Iced Eartha i Saxona prošle godine, ali posjećenost je ipak bila odlična i Sarajevo takvu samo može sanjati (kao i štošta drugo, al’ dosta žalopojki). Nešto malo prije 21h, na binu izlaze Slovenci Inmate, koji su nastup na turneji sa Dark Tranquillityjem i Insomniumom osvojili na nekom takmičenju ako se dobro sjećam (u svakom slučaju nije “Rat bendova”). Svoj dio večeri su odradili profesionalno i uspješno su animirali dio publike koji je bio prisutan, dok je ostatak ljudi ostao ispred kluba ili su visili za šankom. Iako zanimljiva, muzika koju Inmate svira bi nekima mogla i dosaditi, ali za to se pobrinula njihova minutaža – sasvim dovoljno da slušatelja zabavi, eventualno zainteresuje i – gotovo.
Nakon Inmatea i pauze od nekih dvadesetak minuta dok tehničari pripreme opremu, na binu izlazi finski Insomnium. Klub je sad već popunjeniji i itekako se primjeti da je bend redovan gost Zagreba – publika ih poznaje i voli – kako stare pjesme, tako i one sa novog albuma. U prvim redovima je ekipa koja maše povećom finskom zastavom, pjevač između pjesama na prilično dobrom hrvatskom poručuje „poludi Zagreeeeb“, Zagreb poludi, a ja u pozadini zijevam. Izbirljiv sam i umoran od puta, šta ću. A i ne mogu dočekati Dark Tranquillity, iako je Insomnium daleko od lošeg benda – odlično sviraju, a i komunikacija sa publikom je na nivou. Što bi rekli – ko voli, nek’ izvoli.
Na kraju svog nastupa Insomnium obećava skorašnji povratak u Zagreb, a ja se probijam u prve redove kako bih bio spreman za Dark Tranquillity. Uhodana ekipa tehničara binu priprema jako brzo i Šveđani pred publiku izlaze na vrijeme. 22:30h i zabava počinje, a ja se nikako ne mogu sjetiti koja pjesma je otvorila koncert. Znam samo da je umor nestao i raspoloženje se popravilo istog trenutka kada je bend izašao na binu i nasmijani Mikael Stanne, pjevač Dark Tranquillityja, pozdravio publiku.
Iako na “Where Death is Most Alive part II” turneji promovišu svoj novi album “We are the Void”, sa njega su na koncertu odsvirali tek četiri, pet pjesama uz hitove sa prethodnih nekoliko izdanja, uglavnom “Fictiona” i “Damage Donea”, što je meni kao fanu upravo tih albuma itekako dobro došlo. Dream Oblivion, Shadow in Our Blood, Iridium (koji iako zatvara album, itekako dobro zvuči i u sred nastupa) i Fatalist su nove pjesme kojih se mogu sjetiti sa koncerta, a bile su popraćene odličnim Icipherom, mojim favoritom sa “Fictiona”, Misery’s Crown i malim iznenađenjem u obliku Focus Shifta.
Pored pjesama Damage Done, Final Resistance i Monochromatic Stains sa albuma “Damage Done”, Dark Tranquillity je publiku te večeri počastio i nekim pjesmama iz 1995. – Punish My Heaven i The Gallery sa istoimenog albuma su obradovali stare fanove benda (Goran a.k.a. Aphazel je uživao k’o da gledam), a publika je ipak ostala uskraćena za pjesmu koja otvara Fiction koju su neprestano tražili – Nothing to No One, dok je meni prilično žao što nisu odsvirali Cathode Ray Sunshine, pjesmu sa albuma “Damage Done” koju obožavam otkako sam je čuo u video igri “Brutal Legend”. Koncert je zatvorila fantastična pjesma sa prošlog albuma po kojoj je i nazvana turneja: Terminus (Where Death is Most Alive).
Iako se dosta ljudi žali na zvuk u klubu Boogaloo (što je izgleda standard kod hrvatske publike), ja većih zamjerki nemam: sve odsvirano sam bez problema prepoznao, mada malo čistiji/jasniji zvuk svakog instrumenta ne bi škodio.
Cijeli koncert je bio popraćen odličnim projekcijama na video zidu koje su bile posebno odrađene za svaku pjesmu, u što se možete koliko-toliko uvjeriti na fotografijama u pratećoj galeriji, a ja se mogu nastaviti kajati što prije koncerta nisam nabavio bolji aparat kako bih to sve mogao zabilježiti mnogo kvalitetnije. Valjda se opametim do idućeg puta.
Sve u svemu, Dark Tranquillity je bio odličan – set lista taman po mom ukusu, odlične video projekcije i super komunikacija sa publikom karizmatičnog Mikael Stannea i sve što mogu reći je da jedva čekam da ih opet gledam uživo, a svi koji imalo vole bend, a nisu bili na koncertu: možete mi zaviditi. I trebate.
I za kraj posebno i veliko hvala Twilight Promotionu na obezbijeđenoj akreditaciji i najboljim domaćinima koje sam upoznao u zadnje vrijeme, Džordžu i Mirni, na fantastičnom gostoprimstvu. I tebi Sharane na sređenoj akreditaciji. Obećavam kako ću za Helloween napisati još bolji report.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
