UPOZORENJE: MOŽE SADRŽAVATI SPOILERE!
Malo je vjerovatno da se do danas niste upoznali sa likom i (ne)djelom američkog forenzičara Dextera Morgana. Po danu uvijek ljubazan i nasmiješen, Dexter Morgan postaje nešto sasvim drugo kad ga obuzme njegov Mračni Saputnik – kada noć obavije Miami, Dexter se pretvara u nemilosrdnog serijskog ubicu koji veoma precizno, taktički sjecka svoje žrtve. No, zašto je Dexter zapravo izazvao veliku kontroverzu u američkom, inače veoma liberalnom društvu? Zato jer su gledatelji navijali za njega. Veoma je jednostavno – Dexter Morgan ubija po “Harryijevom kodu”, setu pravila Harryija Morgana, jednog od najboljih policajaca policije Miamija. Njegov otac (pogledajte prvu sezonu za više informacija o tome kako ga je otac dobio) je u ranoj dobi shvatio da Dexter baš i nije obično dijete, te ga je obučio – ako već ne možeš ugasiti žeđ za ubijanjem, čini to po pravilima. Nikad nevine, uvijek loše momke (drugim riječima one koji su pobjegli pravdi). Ne dopusti da te uhvate. Planiraj svaki zločin. Budi precizan, ne odstupaj od pravila. Ne veži se emotivno ni za koga jer si sociopata koji svako malo kad čuje zov mjeseca počne mahnitati sa mesarskim nožem. Dexter Morgan je najvjerovatnije najsimpatičniji i najsavršeniji anti-junak u zadnjih deset godina.
Ideja o Dexteru Morganu nije pala na pamet čelnim ljudima Showtimea, već američkom piscu Jeffu Lindsayu koji je prije prvog Dexter romana (“Darkly Dreaming Dexter”) bukvalno bio piskaralo. Onda je stekao slavu i izbacio zbirku umjetnički sasvim nevažnih djela sa Dexterovim likom koji, kako god, meni savršeno prijaju i odgovaraju svojom atmosferom, likovima i radnjom.
Serija je počela da se emituje 2006. godine, a ja sam nekako tek se upoznao sa istom 2008. i ostao apsolutno zaljubljen u istu. Pored OZ-a, Dexter je jedina američka serija koju sam pratio iz sezone u sezonu i jednostavno imao teškoće sa disanjem dok bih čekao naredne epizode.
Doguralo se i do pete sezone. Svima je veoma jasno da svaka serija ako je povezana pričom i epizode nisu zasebna cjelina veoma često može da izblijedi i počne opadati u kvaliteti. Na jedan način, to se desilo i ovom serijalu (neki bi rekli – već u trećoj sezoni!), ali ne baš na način na koji bi vi pomislili. Scenaristi nisu ostali bez ideja, već su se uhvatili u zamku kontinuiteta razvoja likova iz sezone u sezonu. Da, Dexter je jedna od rijetkih američkih serija gdje se stalna postava likova (Dexter, njegova sestra Deb, supruga Rita, djeca Cody i Astor) razvijala i razvijala.
I gdje nas je to zapravo danas dovelo?
Ovaj tekst pišem sa predumišljajem da ste, kao i ja, pogledali sve sezone Dextera i da znate cijelu priču i modus operandi Dexterovog života. Od prve sezone i mračnog, hladnog i neemocionalnog sociopate koji koristi tadašnju djevojku Ritu kao pokriće za svoj život (smatra da je manje sumnjiv ako je u vezi), Dexter je u sezoni broj pet došao na razinu emotivnog paćenika koji se zaljubljuje u djevojku koja je svjedočila jednom od njegovih ubistava.
Radnja pete sezone je veoma jednostavna sa par sporednih radnji koje su tu, kako se meni čini, samo da popune prostor, a ne da nam daju neku bolju sliku o likovima iz serijala. Glavna radnja se vrti oko medijskog gurua Jordana Chasea koji je odgovoran za nagovaranje i mentalnu dominaciju nad hrpom svojih prijatelja. Nekih dvadesetak godina prije sadašnje radnje, Eugene Greer (sada Jordan Chase) bio je debeljuco koji je sa par prijatelja silovao djevojku (oni fizički, on mentalno) i otada shvatio kako može nagovoriti ljude na sve i svašta. Shvatio je koliku snagu uma posjeduje i iskoristio je da bi postao pastir hrpi izgubljenih Amera. Naravno, tu i tamo se okupljao sa prijateljima i snimao DVD-ove krcate prizorima silovanja i ubistava koja su u njegovo ime i u njegovom prisustvu obavljali njegovi prijatelji. Dvanaest djevojaka je silovano, ubijeno i zagurano u bačve pune formalina. Te bačve otkriva Dexter, prateći Boyda Fowlera za kojeg je mislio da će biti ništa više nego jednokratna zabava. No, u trenutku ubijanja Boyda, Dexter shvati da ga neko gleda i tu se počinje zapetljavati mreža prepuna ljubavi, patnje, klanja i čega sve nema u modernim američkim sapunicama za probranu pay-per-view publiku.
Sporednih radnji ima puno, ali za razliku od prošlih sezona stvarno nisu dobro razrađene. Nekako sam oduvijek uživao u tim malim, sporednim pričama koje bi mi više govorile o likovima, njihovim običajima i načinu interakcije sa ljudima. Ovdje imamo jednu ljubavnu priču, ponovno u centru pažnje je nezasitna Deborah Morgan čiji je novi izabranik vjerovatno najantipatičniji lik u serijalu, detektiv Quinn, ljubavni-jadi priču detektiva Batiste i njegove supruge, a ujedno i šefice, poručnice Marie La Guerte, te par priča koje su veoma lako mogle dići napetost do tačke usijanja da su nastavljene, ali su tako naglo prekinute da sam doživio ogromno razočarenje. Izdvojit ću dvije od tih priča – prva je slučaj “Santa Muerte” gdje po Miamiju počinju nicati otkinute glave sa izvađenim očima i isčupanim jezicima. Da se sa ovom pričom nastavilo, dao bi se dobar preliv okultnog i misterioznog cijeloj seriji, ali negdje sredinom sezone ova priča apsolutno nestaje sa ekrana. Logično je privedena kraju, ali ta logika kod mene ne pali.
Druga priča je na jedan način i nastavljena, ali ne najsretniji. Na početku sezone detektiv Quinn počinje sumnjati da je Kyle Butler iz četvrte sezone zapravo Dexter Morgan i započinje istragu, no nakon što jednom ne uspije da dobije informacije koje treba dobiti, on jednostavno prestaje sa istragom! Bilo bi sjajno da se priča četvrte sezone nastavlja jednim dijelom i u petoj, ali čini se da scenaristima to baš i nije odgovaralo ili se nisu sjetili.
Peta sezona sama po sebi nije toliko ni loša, ali je daleko od najbolje ili čak vrlo dobre sezone. Poprilično je štura, površna i, usudim se reći, nezanimljiva. Dosta se radilo na Dexterovom liku, sada on balansira između posla, ubojitih namjera i ostvarivanja istih te bivanja samohranim ocem i iako to sjajno zvuči na papiru, u stvarnosti tj. na traci baš i nije tako. Niti su zadovoljni oni koji su voljeli Dextera kao hladnokrvnog emotivnog bogalja koji ubija zločince i baca ih komad po komad sa svog brodića u more Miamija, niti su zadovoljni oni koji su pristali na razvoj lika jer razvoj nije urađen do kraja i kako bi trebao biti urađen.
Ako uzmemo u obzir da smo svi mi u suštini, u našoj osi uvijek isti, a da se mijenja samo ono oko nje, shvatit ćemo da su scenaristi prekršili to pravilo i čak je u samom finišu finala jedna od Dexterovih misli ništa nije zapisano. Bojim se i pomisliti u šta će se Dexter pretvoriti u šestoj sezoni – ne bi me začudilo da serija počne ličiti na grotesknu verziju “Prijatelja” ili “Seinfelda”.
Michael C. Hall je poprilično dobro uradio svoj posao, ne kao u prošlim sezonama (možda ćemo to moći pripisati njegovom narušenom zdravlju, nadajmo se da je sad sve u redu). Opet je briljirala Jennifer Carpenter u ulozi Deb sa svojim nestabilna sam – jebat ću ti majku promjenama raspoloženja i definitivno sjajno iznenađenje je mlada Julia Stiles koju možda znate iz filmova “Bourneov ultimatum” i “Bourneova nadmoć”, a koja u ovoj sezoni glumi Lumen Ann Pierce, djevojku broj trinaest koja je silovana, koju Dexter spašava, u koju se zaljubljuje i sa kojom kreće u osvetnički pohod. Njen lik se zaista sjajno razvija kroz sezonu – od uplašene, nestabilne žrtve silovanja, Lumen postaje ubica sa odlučnim pogledom u očima i ogromnim nožem u rukama. Definitivno najbolja uloga i najrazrađeniji lik sezone.
Ne mogu biti nepravedan i reći da lik glavnog negativca Jordana Chasea nije zanimljiv. On je suštinski zločinac ala Jigsaw – nikome nije konkretno nanio zlo vlastitim rukama, ali je koristio moć mentalne manipulacije i tjerao umno inferiornije poznanike da rade grozomorne stvari. Zanimljiv lik, ali nažalost ne dovoljno jak kao jedan Trinity Killer iz četvrte ili Ice Truck Killer iz prve sezone.
Ono što nikako ne mogu oprostiti je veoma mala iskorištenost lika Vincea Masouke, suludog, pornografijom opsjednutog laboratorijskog tehničara čije su rečenice i aktovi uveliko davali jedan svjež dašak sezonama. C.S. Lee, glumac koji tumači ovaj lik je nepravedno zapostavljen u ovoj sezoni, a toliko je dobar da bi trebao imati svoju vlastitu seriju.
Zaključit ćemo blebetanje i reći da bi ovo bila dobra sezona da je u pitanju neka druga serija, a ne “Dexter”. Producenti, glumci i scenaristi bi trebali malo više čitati komentare svojih gledatelja kad već koriste priliku da se prostituišu na bilo kojoj socijalnoj mreži koje se mogu dokopati. Vidi se da su kola krenula nizbrdo – da li će u šestoj sezoni za koju je ugovor već potpisan sve krenuti nazad na stare staze slave ili ćemo gledati nastavak SEREnade, ostaje da vidimo. Kako god, nadajmo se najboljem.
Sezona: 5
Epizode: 1-12
Režiseri: Steve Shill, John Dahl, Ernest R. Dickerson, Milan Cheylov, Romeo Tirone, Keith Gordon
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
