KO: Vulcano (Brazil), Helltigers (Bosna i Hercegovina)
KAD: 13.11.2010.
GDJE: Klub AG, Sarajevo
Subotnja noć je nešto što u Sarajevu može označavati sjajan provod ili katastrofalnu dosadu. Na moju sreću i sreću još najmanje stotinjak duša koje su se pojavile u sarajevskom klubu AG trinaestog novembra, subota je bila prava poslastica kakva se rijetko viđa u Sarajevu.
Dolazak benda Vulcano nekim ljudima nije ništa značio. Neki drugi su se obradovali jer je to stari bend ili zato što su jednostavno željni svirke. Oni rijetki u koje u ovom slučaju spadam i ja oduševili su se činjenicom da upravo brazilski Vulcano pohodi bh prostore. Njihovo prvo izdanje, album “Live!” i prvi studijski snimak nazvan “Bloody Vengeance” su albumi koji su jednostavno ostavili veliki utjecaj na mene u dobu kad sam bio opsjednut thrash metalom. “Live!” i dan-danas posjeduje esenciju sirovog zla – ta neproducirana ploča koja jednostavno odiše izuzetnom traljavošću i šarmom je nešto što je meni značilo i što mi znači.
U Sarajevu predgrupa Vulcanu je bio legendarni sarajevski bend Helltigers. Vršnjaci po godini nastanka, u neku ruku i po godinama neaktivnosti na sceni, Helltigers-i su započeli ponovno širenje pravog metala petog novembra u Klubu AG, kada su nastupali kao specijalni gosti na koncertu Rage Against The Machine tribute benda iz Novog Travnika. Zbog enormne količine emocija i želja koje su upućene ka organizatorima koncerta petog novembra, Helltigers su nastupali kao gosti i na ovom dešavanju. No, za razliku od prvog puta, iako znam da je ogromna blasfemija reći nešto ovako – Helltigers-i se baš i nisu proslavili. Bilo je tu tehničkih problema sa pojačalima i gitarama (najvjerovatnije ne znaju sa modernom opremom), zvuk je bio tako-tako, a čini se da ni super-zagrijana ekipa od prošlog puta ovaj put nije pružila baš tako vrelu dobrodošlicu.
Prestrašen prijemom Tigrova, bojao sam se da bi se isto moglo desiti i Vulcano-u. Obavijestivši ekipu iz BHxHC Bookinga da napuštam svoja zaduženja kako bi uživao u koncertu, progurao sam se naprijed i odmah nakon intro numere “Satanic Legions” na prvo futa-fura krljanje, ja sam se shvatio da sam pogriješio. Kao da se otvorio portal u ne tako davnu prošlost kad sam bio mali, balavi klinjo pun metalskog duha i duge kosice koja je vihorila u šutkama ISV Rock Cluba “Sloga” (R.I.P.), našao sam se u totalnom paklu gdje je više od 80% publike skakalo, divljalo, udaralo se i šutalo, a opet za neko divno čudo niko nije bio ozlijeđen, kad bi neko pao, ljudi bi pružali ruke i nastavljali sa zabavom. Totalni blast from the past koji me učinio tako mladim i sretnim u tih sat vremena svirke.
Vulcano je svirao samo klasike sa već spomenuta prva dva izdanja što je meni značilo još više jer, ruku na srce, baš i nisam upoznat sa novim izdanjima u njihovoj karijeri. Carlos, novi vokal benda se odlično uklopio. Nije da nisam priželjkivao da upoznam Angela, originalnog vokala, ali Luiz Carlos je tako srčano i oduševljeno odradio svoj posao potpomognut članovima benda na čijima se licima vidjelo da su zaista uživali da jednostavno nisam mogao naći nikakve zamjerke ekipi. Kad smo poslije koncerta sjeli da pričamo i počeli dumati o metalu danas i prije, ti ljudi su mi postali još draži!
No, da ne bi bilo da je ovaj koncert baš prošao tako divno samo zato jer je sarajevska publika pokazala ogromno interesovanje za Vulcano, moram odati počast ljudima iz Tuzle koji su posjetili ovaj koncert. Nikad nisam želio biti dio diskusije koja se prije više, danas skoro nikako provlačila o tome koji od dva grada, Sarajevo ili Tuzla, imaju jaču scenu, ali što više vrijeme prolazi i što više idem u Tuzlu na svirke i viđam tuzlansku metal, punk i hardcore ekipu ovdje, sve više ne mogu negirati da su ti ljudi najposvećeniji članovi bh publike. Bez kompleksa, bez nafuranih stavova, uđu, plate kartu i uživaju u koncertu, te samim tim stvore sjajnu atmosferu prvenstveno za bend, a onda i za sve ostale. Naravno, kad bi izbacili sada više ekstremno dosadne povike o nepostojanju Boga (čuli smo i shvatili i prvi put, OK?) koji se serijski u talasima ponavljaju na svakoj svirci i koji su njihov zaštitni znak, bili bi mi još i draži. No, u većini slučajeva, kao što bez starca nema udarca, tako ni nema derneka bez Tuzlaka, tužna činjenica za male lokalne, gradske scene.
Vulcano je pošteno odradio svoj dio posla, atmosfera na koncertu je bila sjajna i ponovilo se opet jer ovakve male svirke underground legendi nikada ne prolaze bez da odete sa njih sa osmijehom na licu.
USKORO NA ISK WEBZINE-U: EKSKLUZIVNI INTERVJU SA ZHEMOM, OSNIVAČEM I GITARISTOM BENDA VULCANO!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
