Pretpostavljam da vam je svima dobro poznata priča o raspadu Sepulture, formiranju Soulflya, kao i o 12 dugih godina bez zajedničkog albuma braće Cavalera. Eh, čekanju je došao kraj – nakon nekih zavrzlama oko imena (bend se u početku trebao zvati Inflikted, ali pošto se neko već dosjetio toga, braća se odlučuju za ime Cavalera Conspiracy) dobili smo odličan bend i još bolji album.
A također pretpostavljam da je prvo pitanje koje vas zanima – i kako sad ovo zvuči? Da je Sepultura, nije, zvuk je bliži Soulflyu, ali nije ništa što od Maxa ne biste očekivali. Što je ujedno i jedini, eventualni minus albumu, kao i bendu, ali to je već stvar ukusa – Max ne eksperimentiše već radi ono što zna najbolje. Odličan vokal i dobro poznati riffovi (Maxovo maslo), odličan rad na bubnjevima (za ovaj dio se pobrinuo Igor) uz jako dobro odrađen ostatak muzike – sve to fino izmješano u jedan odličan album.
Eh sad, za razliku od Soulflya na albumu nema lakših i akustičnih pjesama, eventualno, tu i tamo pokoja sporija uz neki akustični dio. A ono što je zanimljivo i što album čini stvarno odličnim je konstantni kvalitet, od prve do zadnje pjesme – nema nijedne koja vam neće leći (sve il’ ništa), nijedne koja je manje kvalitetna od ostalih. Svaka ima nešto posebno, nešto što vas nosi – od uvodne Inflikted (odličan početak – nismo mogli ni zamisliti bolje otvaranje albuma!) kod koje je to fenomenalan refren uz zanimljive melodije koje idu prije njega, zatim još jedna sa odličnim refrenom – Sanctuary – ultrabrz i ultradobar Igorov ritam… nakon nje ide Terrorize (napomena da ovu, kao i još neke pjesme kojima ne posvetim posebnu pažnju u recenziji, ostavljam vama da sami otkrijete njihove čari), a zatim dolazimo na Dark Ark na čijem kraju čujemo zanimljiv miks Roots ritmova uz zanimljive solaže na gitari praćene nekim prljavim, skoro pa black metal riffovima. Hex meni zvuči najHC na albumu i ima zanimljiv refren, dok Bloodbrawl ima odličan refren uz dobro zvučeće usporavanje na sredini pjesme praćeno dobrim gitarskim solažama, a dok Max vrišti muzika do kraja pjesme polako pređe u jedini akustični dio albuma, da bi se sve ubrzalo idućom, jednostavnom ali efektnom Nevertrust. I dok u Nevertrsutu učimo kome sve ne smijemo vjerovati (logično, je l’?) i slušamo odlične riffove polako dolazimo do kraja albuma koji zatvaraju Hearts of Darkness i Must Kill koji album zatvaraju na meni najbolji i najdraži mogući način…
…a taj je takav da jednostavno traži da se album pusti ispočetka i samo nastavi uživati.
COVER ART:
INFO:
Ime benda: Cavalera Conspiracy
Ime izdanja: Inflikted
Izdavač: Roadrunner Records
Godina izdanja: 2008.
Website benda: http://www.cavaleraconspiracy.com/
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
