Već kraj 2024. godine nije obećavao da će se stvari promijeniti nabolje i da će 2025. godina biti nužno drugačija i/ili bolja. Jesam je dočekao u krugu dobrih ljudi i u dobroj atmosferi, nadajući se da će biti bolje, ali gramscijanski oprezno – bez optimizma. Nažalost, takvom se i pokazala: godina iza nas, barem meni lično, jedna je od najtežih i izazovnijih (da ne kažem najgorih) u životu. Sklop je to savršene oluje faktora na koje nisam mogao utjecati, od gubitka člana familije te bližih ili daljih prijatelja, kolega, poznanika, preko profesionalnih turbulencija do zdravstvenih problema. Srećom, kako mi u intervjuu pred Forever Summer Fest reče Ivan Mrkoci Mrva, život je lijep unatoč negativima oko nas.
Putovao sam koliko su okolnosti, finansije i slobodno vrijeme dozvoljavali, pa sam ove godine bio u Zagrebu, Puli, Briselu, Liègeu, Antwerpu, Beču, Županji i Novom Sadu, gdje sam odgledao mnoštvo koncerata, velikih i malih, mnogih odličnih bendova.
Od velikih koje sam pogledao u godini iza nas izdvojio bih koncerte Negative Approacha, Circle Jerksa i Descendentsa, Laibacha, Turnstilea te Slapshota i CUIR-a, Coupe Gorgea i Prisonnier du Temps na novosadskom To Be Punk festivalu. Ostaje žal za koncertom Propagandhija u Beču koji jednostavno u datom trenutku nije bilo moguće posjetiti, kao i za otkazanim koncertom Kneecapa koji sam trebao posjetiti.
Od manjih, ali podjednako bitnih i dobrih, izdvojio bih Replicunts, Motus (Vita Est) i Debeli Precjednik, Barren? i Short Days, čiji je album “Direction Nowhere” završio na mojoj prošlogodišnjoj top listi, zeničkog Bez Sluha, Samostalni referenti, Machina, POPIK i Pasmaters, Smrt Razuma, Neon Lies i BEARxHUG.
Ne smijem zaboraviti SAWA fest, koji je i 2025. godine u Županji okupio svu zajednicu i na kojem smo čuli tonu dobrih bendova, te Forever Summer Fest (1, 2), dvodnevni DIY punk/hardcore festival, koji je inicirao drug V. i podržala Delumbija, DIY ekipa iz Dubrovnika, a koji je u Sarajevo doveo Crustalno jasno, Mučin, Motus, Last Caress, Mrvu, Fiskalni račun i Loš primjer.
Ako bih palio onaj godišnji rezime preslušanih pjesama, albuma i autora, vjerovatno da bi najslušanija izdanja bila ona objavljena prethodne ili ranijih godina (kao recimo Kneecapov “Fine Art”) ali i 2025. godina donijela je pregršt albuma. Dobre muzike nije falilo u posljednje dvije-tri godine, pa ni u 2025. godini.
Lambrini Girls – Who Let The Dogs Out
Uredu je ako vam je prvo na pamet pala poznata pjesma sa kraja 90-ih godina 20. stoljeća. No, zapravo se ovdje radi o debi albumu noise-punk sastava iz Brightona koji baš početkom 2025. godine postavlja najbitnije pitanje – ko je pustio pse?
Iskreno bijesne, Lambrini Girls u nepunih pola sata trajanja albuma progovaraju o svim stvarima koje more društvo i svijet u kojem živimo. One su bezobrazne, politički nekorektne, glasne i beskompromisne. Njihove pjesme ne teže postati hitovima, već više alat za lomljenje barijera, okova, predrasuda, dogmi i društveno zadatih normi.
Najinteresantnije, pored direktne političnosti samog sastava i ovog albuma, je to da on nije čisti punk: zvuk je obilježen distorziranim basom i kreće se između pop punka, prljavih grunge tonova i neskladnog post-punka uz malo noise-popa. Jedan od najbitnijih britanskih bendova i jedan od albuma koji je nužno trebao punku. I Velikoj Britaniji.
Teen Mortgage – Devil Ultrasonic Dream
Konačno su i Teen Mortgage objavili svoj debi album. Šest godina od prvog EP-a, i u svijetu koji je totalno, neprepoznatljivo drugačiji od tada, Teen Mortgage je jednako relevantnan i sada. Iako u naslovu nosi epitet sna, ovaj album je ultrasonični haos a ovo đavolji – uzimajući u obzir jahanje evanđelista u SAD-u – nije moglo doći u boljem trenutku.
S naglašenim garage punk stilom, Teen Mortgage skoro svakom od 11 pjesama pokazuje da je ovaj album ne samo muzika, već i stav. Kakav uostalom, punk i treba biti.
Propagandhi – At Peace
I četrdeset godina kasnije, jedan od meni najdražih sastava, hiperpolitični Propagandhi, i dalje je relevantan i objavljuje odlične albume. To što ste stariji, ne znači – suprotno glupom mišljenju – da trebate i morate biti konzervativniji. Kako nam Propagandhi ovim albumom pokazuje, godine vam mogu omogućiti da procesuirate i donekle prihvatite da je svijet potpuno sjeban ali da se – suprotno naslovu albuma – ne mire sa tim.
Njihov prvi album nakon “Victory Lapa” koji je objavljen 2017. godine, nije možda najbolje što je Propagandhi snimio i objavio: vokali su drugačiji (blaži?), muzika je manje uznemirujuća, manje agresivna, ali ne i manje efektna (vidi “Guiding Lights” ili upozorenje Your reckoning has begun u naslovnoj pjesmi). Na ovom albumu promišlja se i o starenju (“No Longer Young” i “Rented P.A.”), preporodu fašizma (“Benito’s Earlier Work”), smrtnosti (“Fire Season”). Sve sa oštrom duhovitošću. Kako drugačije kada je u pitanju ovaj bend.
Elvis Jackson – We Play 4 You
Za razliku od prethodnog albuma, “Radio Unfriendly”, novi album Slovenaca Elvis Jackson je više radio friendly. Pjesme su jednostavne, melodične i uglavnom živahne, s povremenim gitarskim solo dionicama. Njihov vrhunac je bio na albumu “Against the Gravity” pa tako “We Play 4 You” nije najbolji, nije najveći, ali je dokaz njihove i dalje dobre forme. “We Play 4 You” je album koji zvuči toliko uvjerljivo da ga je bend mogao snimiti bilo kada u posljednjih petnaest godina.
Elvis Jackson je i ovim albumom pokazao da je bend koji je prije svega vjeran sebi. Istina, sa pop trenucima i približavajući se mainstreamu, ali i dalje na svoj način miješajući ska, reggae i metal, flertujući u trenucima sa grungeom Soundgardena i Alice in Chainsa. Kao Propagandhi, i ovo je bend koji više nije mlad, ali i dalje ima takvu energiju, pjevačke sposobnosti i snagu.
POPIK – Brzi i grozni
Skoro pa jedini sarajevski punk bend? Da. Odveć metalizirani za punkere i previše punk za metalce? Da. Politički nekorektni, usto veoma glasni? Da, kako drugačije!
Skoro deset godina od prethodnog, albuma “Uspavanke za Olenu P.” POPIK je konačno u 2025. godini objavio novi album “Brzi i grozni”. Nemojte da vas zavarava: POPIK jesu brzi (i glasni) ali nikako grozni. Kako je kolega Vedad zabilježio, album predstavlja dijapazon od veselih sprdnji do najmračnijih introspekcija. Upravo u toj kombinaciji leži snaga ovog albuma, čime se potvrđuje da POPIK zauzima posebno mjesto u domaćem (mršavom) pank pejzažu, kao bend koji se ne boji ni smijati ni bolno secirati surovu realnost kojom svakodnevno svjedočimo.
Album “Brzi i grozni” dostupan je i na kaseti, pa pored majice benda, kupite sebi i fizičko izdanje. POPIK checkiraj u Sarajevu 17. januara i zovni ih u svoje mjesto/grad, na svirku, koncert ili festival koji organizuješ!
Mučin – …besmislenost njegovo je postojanje
Iako relativno novi, Mučin iz Titograda jedan od najzanimljivijih bendova sa našeg zajedničkog kulturno-jezičkog prostora. Kako je već rečeno, Mučin je dobrodošlo osvježenje na postjugoslavenskoj sceni, meni zbog dva razloga: sa jedne strane žanrovskog spoja mračnog (hladnog) Oi! zvuka i post punka te sa druge strane zbog direktnog političkog, antifašističkog opredjeljenja, što je stvar od koje čak i neki nazovi punk bendovi bježe.
Iz ne znam kojeg razloga “Mučin EP” nije završio na listi top izdanja prošle godine. Posipam se pepelom te ispravljam pričinjenu nepravdu! Ovogodišnji EP “…besmislenost njegovo je postojanje” kao i prethodni iz 2024. godine, nevjerovatno dobro je izdanje, koje podjednako dobro zvuči na slušalicama, zvučnicima, i uživo, bilo na velikoj bini novosadske Fabrike, bilo na maloj bini sarajevskog AG-a. Pisao sam o nevjerovatnoj energiji i dijalektici koju članovi benda demonstriraju uživo, a ista razmišljanja iznio sam i u epizodi Pank Trepezatije, pa se ovdje neću ponavljati.
Ne moramo gledati daleko u francuski Syndrome 81, Coupe Gorge, Prisonnier Du Temps i/ili druge projekte u kojima je Jacky Cadiou. Imamo ih ovdje, u Đorđiju, Veljki i Grbi. U Mučinu.
Loš Primjer – Puls Univerzuma
Konačno, nakon deset godina, Požežani pojačani Garsom iz riječkih Pasa objavljuju album sa deset novih pjesama, uključujući obradu Indexa “Da sam ja netko”. “Puls Univerzuma” energičan je spoj melodičnog punka i metaliziranog zvuka po kojem je Loš primjer i poznat.
Pored specifičnog zvuka, njihove pjesme lirički su pitke, jasne, glasne i direktne: humanističke poruke i društvena kritika, od kojih su se najviše izdvojili singlovi “Uzmi slobode” i “Ratoubilački brat” ali ne treba zaboraviti ni zapostaviti i “Hej biskupe” i “Mlada rasa”.
Sivi dom – S/T EP
Jedan od ljepših osjećaja je taj kad ti se neko muzičko izdanje svidi na prvu. Tako je bilo sa slušanjem ovog kratkog, ni 10 minuta dugog izdanja novog benda veterana novosadske punk scene (Daško, Ljuba, Robi). Kao i jugoslavenska serija na koju se referišu svojim imenom, i bend je sastavljen od veoma impresivne sviračke ekipa, od koji su vam možda najpoznatiji Ljuba i Daško, kao članovi nekadašnjeg Red Uniona.
Kroz četiri pjesme i zarazan punk rock zvuk, Sivi dom uspio je, između ostalog, u četiri pjesme kritikovati crkvu (Ukradi iz crkve) i Lidera (Slamka). Super je i obrada Sham69, a EP je dostupan i na fenomenalnom vinilu. Nabavi, slušaj, zovi Sivi dom u svoj grad!
STATICØ – Absurdity of This World
“Absurdity of This World” defintivno je jedan od najjačih hardcore albuma ove godine.
Iskusna ekipa beogradske hc/punk zajednice napravila je ljut, snažan, itekako politički nabijen album, koji u 12 pjesama sažima ono najbolje od UK82, švedskog hardcorea i staroškolskog punka.
Ovaj album, kako je to odlično sumirao kolega Ilića u svojoj recenziji, je primer kako treba i kako mora.
Plastika – Sijamski blizanac
Album iz kojeg izbija potisnuti bijes kroz brzu, sirovu, ljutu d-beat hardcore energiju. Deset pjesama, kritički nastrojenih spraz nacionalizma i kapitalizma, u manje od 15 minuta? Može!
HEIHAIZI – BIG & DEEP
Sve napisano i za njihovo prethodno izdanje, objavljeno 2023. godine, vrijedi i za ovo. Bomba uspješnog rap-punk eksperimenta, koji je podjednako dobar uživo kao i na studijskom snimku.
Obratiti pažnju i na…
Ne mogu svi objavljeni i preslušani albumi završiti u top izdanjima. Neke nijanse, bilo subjektivne ili objektivne su ono što odvaja ove iznad od ovih koje ću nabrojati ispod, a koje itekako vrijedi preslušati i obratiti pažnju na njih, ukoliko već niste:
Folklor (Machina), viagr aboys (Viagra Boys), November Boys (The Good The Bad and The Zugly), House of Kultur (Kultur Shock), Zakon ljubavi (Neven), BEARxHUG (BEARxHUG), Clean Cut (Satara), Jedan minut bijesa (Crustalno Jasno), Still No P.E.A.C.E. Still War (V/A), Never Enough (Turnstile), A to H (NOFX), In Case You Were Napping (Puscifer).
Checkirajte i singlove koji su u toku 2025. godine objavili The Streets, Kneecap, Kanda, Kodža i Nebojša (KKN), Bob Vylan, Wrishlas.
Sretna vam svima 2026. godina, čitamo se, vidimo na svirkama i koncertima.
