Prenos: Rudimentarni thrash kao kulturna činjenica

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

metallica
Tekstom “Rudimentarni thrash kao kulturna činjenica” pokrećemo novu i nestalnu rubriku na ISK Web Magazinu. “Prenos” će biti rubrika u kojoj objavljujemo tekstove naših čitatelja, bili oni novinari, muzičari ili konzumenti rock’n’rolla. I dok su neki od ovih tekstova već ranije objavljeni, neke ćemo ekskluzivno objavljivati na ovim stranicama.
U prvom “Prenosu” donosimo vam recenziju albuma “72 Seasons” grupe Metallica koju je napisao bh. novinar Eldin Hadžović. Hadžović je i muzičar, a za set je posljednjih godina sjedao kao dio tandema Gudron
 

Već tri i po mjeseca se kanim da potrošim malo više od 75 minuta kako bih u miru poslušao “72 Seasons”, jedanaesti autorski studijski album koji je samostalno izrodila Metallica. Danas je došao i taj dan, pa sam nakon obilnog vegetarijanskog ručka, bez pomoći ikakvih psihoaktivnih supstanci, zavrtio album na kućnom stereu.

Okej, neke od pjesama sam već čuo prije nego što je album zvanično objavljen, ali sam se trudio da to sve zanemarim i da preslušam album u cjelini, kao koncipiranu kreaciju i kako dolikuje.

Prvo i prvo: već dugo vremena ne slušam aktivno muziku kakvu svira Metallica i priznajem da uglavnom površno pratim šta taj bend radi posljednjih dvadesetak godina. Što bi se reklo – isp’o sam iz fazona.

Kad kažem površno, to i mislim – iako nije bilo moguće ne ispratiti njihovu tranziciju od najvećeg heavy & thrash benda u najveći rock bend i monstruoznu mašinu za štancanje para. Oni su, naprosto, kulturna i povijesna činjenica koju možeš ignorisati samo ako živiš ispod kamena.

Album sadrži 12 numera i stilski i žanrovski nesumnjivo pripada thrash metalu, i to u onoj rudimentarnoj formi. Sve je tu – i lirika, i poetika, i estetika, i solaže i vratolomne promjene ritmova i tempa, i bombastični, himnični riffovi, i teško komprimirane distorzirane i harmonizirane gitare, i Hammetove bluzirane solaže, i Jamesov režeći vokal, i Larsove off-beat crash činele, i izostanak ride činela, i otvoreni hi-hat, i čvrste Robbyjeve bas dionice (čovjek svira prstima, isto k’o onomad Cliff, počivao u miru). Ove godine se navršilo 20 godina, otkako je Trujillo došao u bend, što znači da je on basista sa najdužim stažom u Metallici. Čovjek je fenomenalan, kapa dolje.

Elem, sve je tu i sve je kako treba. Ali ne samo to – sve je tu i više nego što treba, jer bi album sigurno bio bolji da je jedno desetak minuta kraći, odnosno da je svaka numera u prosjeku skraćena za po jednu, ili jednu i po minutu. Koji kurac, nije vam ovo “…And justice for all”, da se kurčite?!

Doduše, onaj prethodni, “Hardwired… To Self-destruct”, traje preko dva sata, tako da ovo u neku ruku i jest razumno.

Svejedno, “72 Seasons” ima poletnu atmosferu, čak i kad govori o depresivnim stvarima, što je nekako uvijek bio Metallica “štih”. Album je sto posto Metallica, do te mjere da je moguće pustiti isječak bilo kojeg dijela albuma i bez imalo krzmanja pogoditi o kome se radi. Da nema posljednje stvari na albumu (“Inamorata”), rekao bih da je album generički thrash, ili još bolje – generički Metallica album. Šta drugo očekivati od njih?

Dobro, je li “72 Seasons” dobar album? Tehnički, nema zamjerke. Žanrovski dosljedan i beskompromisan. Nema instrumental i nema baladu. Samo thrash rokanje i “Inamorata” koja je na neki način naklon Black Sabbathu, što je dirljiva gesta, budući da je upravo Black Sabbath bio jedna od osnovnih inspiracija za cjelokupan koncept Metallice. Da ne ispadne da spominjem samo jednu pjesmu, reći ću da su udarni singlovi pun pogodak, ali “Too Far Gone”, “Room of Mirrors” (koji kraj jeboteeee), naslovna “72 Seasons”, “Lux Æterna”, “Chasing Light”… su isto vrijedne spomena.

Kad sam već spomenuo “…Justice”, treba napomenuti da je i ovaj album potrebno nekoliko puta preslušati, da “uđe u uho”. Međutim, da li je to zbog mog “ispadanja iz fazona” ili zbog generičnosti samog albuma, ne mogu ni izbliza osjetiti ushićenje koje sam svojevremeno osjećao (a i danas osjećam) slušajući baš taj “…Justice”, ili “Master of Puppets”, ili bilo koji drugi album, uključujući i “Re-Load”.

Je li album dobar, opet se pitam? Jest, jebiga. Heavy metal u svom najboljem obliku, šta ćeš više, ko voli nek’ izvoli. Je li za mene – meh, i nije baš, ali to je već moje subjektivno mišljenje.

Sigurno je da će “72 Seasons” naći svoju publiku, naročito uz svu mašineriju koja stoji iza b(R)enda Metallica. A ako su oni zbog toga sretni, i ja sam. Odnosno, svejedno mi je.

Ocjena: ****

Autor: Eldin Hadžović

Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža. 

Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!

PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU! 

Primaj garantovano svaku ISK objavu putem ISK kanala na popularnim aplikacijama!

ISK VIBER

ISK WHATSAPP

ISK TELEGRAM

Prenos Autori(ce)
Prenos Autori(ce)https://www.izvansvakekontrole.com
Družina autorica i autora rubrike "Prenos". Ima tu muzičara, novinara, ali i slijepih zaljubljenika u rock'n'roll.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

SLIČNI ČLANCI

Skip to content