“Prenos” je ISK rubrika u kojoj objavljujemo tekstove naših čitatelja, bili oni novinari, muzičari ili konzumenti rock’n’rolla. I dok su neki od ovih tekstova već ranije objavljeni, neke ćemo ekskluzivno objavljivati na ovim stranicama.
U drugom “Prenosu” donosimo vam izvještaj sa festivala Pannonian Rock Festival koji se ove godine premijerno održao u hrvatskom Rajevom Selu, od 11. do 13. augusta. Festival je posjetio Mirza Ćorić, nekadašnji gitarista grupa Hellride i The Loudest Silence, sada aktivan u novom sarajevskom metal bendu Semetra.
Šta sve čini jedan muzički festival? Jesu li to bendovi koji nastupaju, kvalitet opreme za zvuk i rasvjetu, propratni sadržaji, infrastruktura, interakcija organizatora sa posjetiteljima i učesnicima, koliko je bitna lokacija i datum održavanja?
Sve gore navedeno, i mnogo više od toga. Publika uvijek dâ neku grupnu ocjenu, prolaznu ili negativnu, ali ocjenu je moguće dati i na neki tehnički način.
Pannonian Rock Festival je uspješno položio većinu gore navedenog. Ono najvažnije za kredibilitet organizatora i samog festivala – svi headlineri su se uredno pojavili, počeli svirati u najavljeno vrijeme, svoj posao uradili pošteno i sa pozitivnom energijom. To je neka najvažnija stvar na festivalu. Dobro se sjećamo nekih neuspješnih pokušaja u prošlosti na jugu Hrvatske, gdje su bili najavljeni veoma jaki headlineri koji se onda ili nisu pojavili, ili su se vratili čim su vidjeli šta ih je dočekalo.
11.08. smo se iz Sarajeva uputili u Rajevo Selo u susjednoj Hrvatskoj na već pomenuti Pannonian Rock Festival, koji se održao od 11.-13.08. Radi se o premijernom izdanju festivala koji je dva puta odgađan radi pandemije koronavirusa. Najavljen i promoviran veoma skromno, organizacija festivala je imala i interaktivni karakter, nudeći publici da preko Facebooka glasa koje bi bendove željeli gledati.
Od velikog broja ponuđenih bendova, organizatori festivala su zaista uložili napor da ispune želje publike te su kao headlineri najavljeni poznati svjetski bendovi – Tarja, Rhapsody Of Fire, Destruction, Mistic Prophecy, Cobra Spell, ali i regionalni – Atomsko Sklonište, Infernal Tenebra, Mortal Kombat, Bombarder, Witchcraft, Septica, uz većini nepoznate internacionalne bendove Prey For Nothing (Izrael), IronWill (Italija), Silent Winter (Grčka), Hand Of Fate (Grčka, Makedonija), Meteora (Mađarska), Voltstorm (UK), Armada (Meksiko) i druge.
Festival se održao na prelijepoj lokaciji uz obalu rijeke Save, odmah preko granice kod Brčkog, jedine luke u Bosni i Hercegovini gdje smo bili smješteni. Za sve buduće posjetitelje iz Bosne i Hercegovine, apsolutna preporuka za naći smještaj i hraniti se u Brčkom, a za samo 15 minuta prelaskom granice ste na festivalu. Imajte jednog dedicated drivera da vas vozi naprijed-nazad i tip-top ste. Cijene u Brčkom i u Hrvatskoj su nebo i zemlja, tako da ćete dosta uštediti na taj način, a sama mjesta preko granice (Gunja i Rajevo Selo) ne raspolažu sa velikim brojem raspoloživih soba za smještaj (barem ako je suditi na osnovu Bookinga i AirBnB-ja). Uvijek imate opciju kampovanja, jer je festival obezbijedio i tu opciju, na samim obalama Save. Ko voli-nek izvoli što kažu.
Prvi dan (Unredeemer, Darkfall, Bombarder, Hurricane O.S., Infernal Tenebra, Mortal Kombat, Destruction, Prey For Nothing)
Obzirom da smo prilično kasno krenuli iz Sarajeva (u 17:00h), na festival dolazimo tokom nastupa Mortal Kombata i prvo što primjećujemo je jako mali broj posjetitelja. Jako je bitno istaći da su sami organizatori očekivali oko 1000 ljudi, što je neka optimistično realna cifra za prvi put, ali mi ipak zatičemo negdje oko 100 ljudi. Velika šteta jer tu je velika bina, sa jako skupim top-of-the-line backlineom i vrhunskom rasvjetom. Tu je i veliki šator sa šankovima, tu su i Toi-Toi toaleti, u količinama za mnogo veći broj ljudi.
Nakon kratkog druženja sa Destructionom, idemo pred binu gdje počinje njihov nastup koji je bio fenomenalan od početka do kraja, kao da sviraju pred hiljadama ljudi. To je ono što se i očekuje od benda sa njihovom reputacijom, ali u svakom slučaju za pohvalu. Dodatni entuzijazam i energiju nastupu Destructiona daje gitarista BH porijekla Damir Eskić, čovjek zarazne pozitive kako mimo, tako i na stejdžu. Bez mnogo pauza redale su se pjesme, pa smo tako čuli “Diabolical”, ”Curse the Gods”, ”Beastial Invasion”, “Mad Butcher” i ostale.
Nakon nastup Destructiona na binu izlazi izraelski bend koji pošteno praši svoj set, međutim da li radi činjenice da smo već iza ponoći ili je publika bila umorna, njihov nastup je gledalo jedva 20 ljudi. Umorni od puta, i mi ubrzo napuštamo festival i zaključujemo prvi dan.
Drugi dan (IronWill, Witchcraft, Silent Winter, Septica, Mistic Prophecy, Rhapsody Of Fire)
Drugi dan festivala dolazimo na vrijeme, tačno na tonsku probu italijansko-američkog benda IronWill. Prvo što primjećujemo je da malobrojnost publike, ipak se nadamo da je rano i da će se vremenom popuniti, barem više nego prethodni dan. IronWill svira nekakav pokušaj teatarskog heavy metala, uz dva vokala – muški i ženski, sa kostimima i make-up-om. Vokalni duo je jako mlad i pristojnog umijeća, dok je ostatak benda u godinama, i trebali su davno prestati da se bave muzikom jer se vidi da tu talenta nikad nije ni bilo.
Ja bih ih opisao kao delusional metal, i ako zanemarimo zaista pristojan nastup vokala, ostalo je izgledalo na nivou parodije. Nakon njih su nastupili lokalni Witchcraft, svojevrsne legende splitskog heavy metala (prvi vokal Witchcrafta je bio Goran Karan), ovaj put sa ženskim vokalom Tanjom Melanie, Deanaa tročlanu ritam sekciju iz Slovenije. Jako dobar i korektan nastup, uz odličnu reakciju malobrojne prisutne publike.
Slijedeći bend je Silent Winter, grčki power metal band koji potvrđuje misao koja tinja od početka festivala: razlika između poznatih bendova ili headlinera i ovih drugih je jednostavno ogromna. U sviranju, nastupu i generalnom kvalitetu muzike koje izvode. Super je kada na festivalu imaš bendove iz pola Evrope i šire, ono što nije super je kada imaš festival demo bendova iz tih zemalja. Silent Winter predvodi pjevač sa velikim potencijalom, ali ostatak benda je za zaborav, kao i uvježbanost generalno. To je problem koji je imao IronWill, u nekom obliku i Witchcraft, ali zaista nevjerovatno, jer su to bendovi koji su na kojekakvim turnejama po evropi i sviraju makar svaki drugi dan.
Nakon Silent Wintera na scenu je stupio bend Septica, proslavljenog strip umjetnika Dubravka Matakovića koji izvodi spoj elektronske podloge sa distorziranom gitarom, te tekstovima koji se mogu nazvati samo pokušajem humora. Ono što je dobro kod njih je u prvom redu gitarista, a u drugom što sebe ne shvataju ozbiljno.
Nakon nešto duže pauze, bez ikakve tonske probe na bend izlazi bend Mistic Prophecy, za mene bend festivala. Etablirano ime njemačkog power metala predvođen frotmanom Robertom Dimitrijem Liapakisom donosi užitak za uši i prosto mete binu i festivalski prostor odličnim zvukom, svirkom, interakcijom sa publikom i svojim pjesmama poput “Ravenlord” i “Metal Division”. Sjajan nastup, sjajan bend, šteta što u tom momentu imamo oko 200 ljudi u publici koja to sve gleda.
Finale druge večeri je rezervisano za veterane Rhapsody Of Fire (nekadašnji Rhapsody) predvođen osnivačem Alessandrom Alexom Staropolijem, uz virtuoznog veterana na gitari Roberta De Michelija i sjajnog frotmana Giacomoa Volija. Još jedan izuzetno profesionalan nastup, pravi headlinerski, bez obzira na malobrojnost publike, uz sjajnu interakciju i besprijekornu izvedbu i zvuk.
Vrijedi primijetiti da su po majicama prisutnih u publici na nastup Mistic Prophecyja i Rhapsody Of Firea došli upravo njihovi fanovi, što se dalo primijetiti i tokom refrena koji su od strane publike bili propraćeni horskim pjevanjem.
Treći dan (Hand Of Fate, Meteora, Cobra Spell, Voltstorm, Atomsko Sklonište, Tarja, Armada)
U razgovoru sa veoma mladim, super susretljivim i entuzijastičnim organizatorima, inače bračnim parom iz Rajevog Sela, saznali smo da najveća očekivanja kada je posjeta u pitanju imaju od finalnog dana festivala jer gostuje Tarja, velika zvijezda symphonic metala koja je svoj kultni status stekla kao vokalistkinja megapopularnog finskog benda Nightwish. Na treći dan festivala smo došli nešto kasnije, tačno pred nastup benda Cobra Spell, te se konačno dalo primijetiti da je posjeta veća, te naznake one prave festivalske atmosfere.
Cobra Spell je relativno novi bend koji izaziva mnogo pažnje kod publike prvenstveno zbog popularnosti njihove osnivačice Sonie Anubis koja bi se mogla nazvati metal influencerkom, iako iza sebe ima već respektabilnu sviračku karijeru (ex-Crypta, ex-Burning Witches).
Cobra Spell je old school heavy metal band, u potpunosti sastavljen od žena, a muzika i imidž koji gaje je full 80’s worship.
Predvođeni sjajnom Kristinom Vega na vokalu, pružili su svim ljubiteljima heavy metala i kompletnog sleaza 80-ih izvrsnu svirku i nastup. Bend je pred objavljivanjem prvog albuma, te su svirali jako malo pjesama, uz obradu WASP-a – Animal (Fuck Like A Beast), jednu pjesmu su izvele dva puta. Velika pohvala za kompletan bend koji je nakon nastupa sišao do merch štanda gdje su se slikale sa vjerovatno kompletnim festivalom.
U to vrijeme na binu stupa britanski Voltstorm, heavy metal bend sjajno urađenog press kita, te su očekivanja bila poprilična, ali nažalost nisu se pokazala kao opravdana. Bend je odličan dokaz kako dobre fotke i press kit nemaju nikakve veze sa onim šta zapravo radiš, jer u cijelom njihovom nastupu nismo čuli nijedan pamtljiv hook, a ni sam bend nije nešto uvježban, niti su im izvedbe imalo impresivne.
Nakon Voltstormaa, na binu stupaju meni vrlo dragi Atomci – Atomsko Sklonište, predvođeni gospodinom Brunom Langerom. Izveli su svoj standardni motorijada repertoar, uz odličan prijem publike, ali tu se ništa novo ni zanimljivo nije imalo čuti, svi znaju sve pjesme, malo klasičnih „haj’mo svi zajedno“ momenata i to je sve. Većinu njihovog nastupa smo proveli u backstageu čekajući da se pojavi Tarja.
Organizatori su se zaista potrudili da takvo ime dočekaju kako treba, pa je tako Tarja imala poseban backstage u koji je stigla sa suprugom i kćerkom. Za razliku od svih ostalih izvođača na festivalu, sa Tarjom bilo kakav kontakt u backstageu nije bio moguć, tako da smo samo mogli čuti vokalno zagrijavanje pred sam nastup.
A nastup je bio odličan. Prvo, Tarja izgleda kao u najboljim danima, pjeva i zvuči fenomenalno, pleše, skače, benga, zaista za svaku pohvalu. Naravno, tu se radi o surovom profesionalcu pa ne treba isticati da je komunikacija sa publikom bila izvrsna uz sve te obaveze floskule kako je publika sjajna, predivna i šta sve ne. Uz njene pjesme među kojim su “I Walk Alone”, “Until My Last Breath”, ”Victim of Ritual”, Tarja je izvela i dvije pjesme iz vremena Nightwisha, ”Nemo” i ”Over the Hills and Far Away”m koje su očekivano proizvele i najveću reakciju publike od optimističnih 400 posjetitelja.
Pannonian Rock Festival je odlična DIY ideja potekla iz tako malog mjesta da je u pitanju monumentalan uspjeh. Apsolutno ću zanemariti sve dječije bolesti koje prate svako prvo izdanje festivala, a koje su apsolutno nebitne za konačni utisak. Činjenica da su se svi bendovi pojavili, otišli zadovoljni i plaćeni je za svaki mogući respekt. Sama lokacija festivala je izmišljena za region. Mislim da nema bližeg metal festivala za publiku iz BiH i apsolutno preporučujem da pratite najave za iduću godinu kada će se novo izdanje sigurno održati, a nakon toga ko zna. Ako bude publike, biće i festivala.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
