SAWA Fest je DIY punk/hc festival koji se u slavonskom gradiću Županji održava od 2009. godine. Kao što smo na Izvan Svake Kontrole (ISK) već ranije najavili, ovogodišnje izdanje festivala biće održano od 18. do 20. jula. Ukupan broj bendova ove godine biće 27, a pored samog muzičkog programa, na festivalu će se moći pogledati i izložba, razne projekcije, ulična umjetnost, pa i tetovirati.
Tradicionalno, ulaz na sam festival i mjesto za kampovanje uz rijeku Savu su besplatni, a dobrovoljne donacije su veoma dobrodošle. Na festivalu će biti dostupna hrana, piće, besplatan tuš i pitka voda.
O samom festivalu, kako su preživjeli pandemiju i prošlogodišnje nevrijeme, benefit koncertima i solidarnosti, te koje bendove gledamo na ovogodišnjem izdanju, za ISK govori osoba iza Mind Eraser bookinga i jedan od organizatora SAWA Festa, Antun Debak Deda.
Preživjeli ste pandemiju, i nakon dvije godine pauze zbog protupandemijskih mjera, vratili se 2022. godine. Nažalost, 2023. godine festival nije održan radi jake oluje koja je pogodila i Županju. Da li je ovo demotivisalo organizacijski kolektiv, te da li je i u kojoj mjeri utjecalo na organizaciju ovogodišnjeg festivala?
Nažalost, u današnjem društvu, kako regionalno, tako i diljem svijeta nas demotiviraju mnogo jače stvari od zaraznih bolesti i nevremena. Ovo nas je nazadovalo znatno, ali jednostavno mnogo toga drugoga ima puno veću težinu – od stravičnih ratova i genocida do ekonomskih situacija u kojima smo se kao individue ovog društva posljedično našli.
Te stvari rađaju bunt u nama, ali nas isto čine bespomoćnima u svijetu gdje pomaci koje napravimo u lokalnim društvima nikoga od smradova koji vode planetu ne zanimaju i to može biti izuzetno demotivirajuće za pojedince.
Da se vratim na pitanje konkretno naše SAWA ekipe i kako smo podnijeli pandemiju, pa zatim i prošlogodišnje nevrijeme. Tokom pandemije smo pomislili da će to jednostavno značiti i kraj za nas kao ekipu jer smo imali tradiciju prije toga od 12 godina uzastopnog organiziranja festivala i stotine koncerata u Županji. U malom gradu gubitak uhodanosti se jako osjeti, svi se zavuku u svoje domove i vode svoje živote bez kolektivnog stvaranja.
No na kraju se desilo potpuno suprotno – svi smo se jednostavno poželili opet kao klinci festivala, te onoga što on nama predstavlja, a to je da se skupimo svi sa raznih krajeva Europe u malom selu u kom smo odrasli, družimo i kreiramo nešto ludo i nezaboravno jer svake godine pokušavamo skroz nešto novo i ne damo se uspavati. To je naša snaga.
Sama oluja prošle godine je ostavila velike psihološke posljedice na ekipu (vjerujemo i na dosta posjetitelja), jer situacija u kojoj smo se našli nije bila nikako vesela. Ljudima su doslovno životi bili ugroženi i to nas je najviše pogodilo. Jednostavno, bilo kakav festival nije vrijedan ljudskog života i oni na kojima su životi izgubljeni, a nisu stali sa radom – treba biti velika sramota jer je jasno da im se sve vrti oko para. Ekipa je proživjela nevrijeme dva puta u tri dana, jedno gore od drugog – tako da su neki imali posljedice mjesecima poslije, vjerujem i dan-danas u nekoj mjeri.
Dovoljno je za reći da se danima i tjednima u oči nismo mogli pogledati, te da su se ljudi trzali na svaki zvuk koji podsjeća na lomljenje i letenje grana i drveća okolo. Jednostavno je svatko na svoj način proživio nevrijeme, dosta smo o tome pričali međusobno i na kraju izašli jači kao ekipa.
Sjećam se subote kad su skoro svi već otišli iz grada, a mi nakon spremanja u noći se okupili u bircu i u suzama znojni pjevali pjesme jedinstva i prijateljstva uz domaće pank hitove. Trnci me prođu, i u najtežim situacijama smo bili skupa i to je nešto najljepše što je ova ekipa uspjela postići i održati i nakon 16 godina.
Po pitanju kako je nevrijeme uticalo na organiziranje ovogodišnjeg festivala, imamo par lekcija koje smo ponijeli sa sobom – no jednostavno ne znamo što očekivati i u onakvoj situaciji koja nas je zatekla se ne može puno toga drugačije. Oštećen je dio opreme koju smo skupljali posljednjih dvadesetak godina, te nekoliko iznajmljenih stvari koje srećom nisu toliko velike da netko od nas mora u kredite i višegodišnje dugove. Tu je naravno i pank scena koja je pokazala ruku solidarnosti već odmah sutradan dok smo mi spremali i sanirali štetu.
U toku prošle i ove godine organizovano je dosta benefit koncerata na kojima su se skupljala sredstva za pomoć SAWA Festu, između ostalog i u Sarajevu na obilježavanju 19. rođendana ISK. Možeš li nam reći kako je krenulo sve to sa benefit koncertima i akcijama pomoći, te da li su vas one (dodatno) motivisale za dalji rad i organizaciju ovogodišnjeg izdanja?
Doslovno smo dobili poruku dok smo vadili palete iz blata na Polojima u subotu nakon otkazivanja da dio ekipe ide za Požegu gdje tri benda idu svirati i raditi prvi benefit nakon čega se u porukama po društvenim mrežama van bilo kakve naše inicijative pokrenula lavina u drugim gradovima.
Moram spomenuti i posebno se zahvaliti Novom Sadu i Beogradu koji su oba organizirala po čak dva benefita u svojim gradovima (hvala Dario x2, Kruno i Zaviša!). Nevjerojatne scene su u tim gradovima, a možda ni sami ne kapiraju lokalno što imaju i koliko je vrijedno čuvanja.
Ukupno je organizirano diljem regije 12 benefit svirki, nismo nažalost mogli svaku pohoditi iako veliku većinu barem netko iz ekipe jeste. Nikada do sada nismo imali benefit koncerte, bilo je skupljanja donacija putem raznih inicijativa, ali same benefit svirke nismo organizirali. Tako da ovaj put svaka zaslužuje svoj mali dio u ovom tekstu, pa idemo redom:
Već spomenuta Požega je ugostila Disbaju, Mazut i Liquid Supercharge u Klubu Tom 22.07.2023. (samo dan nakon otkazivanja), tako da hvala Smoletu i cijeloj požeštini. Spontano su nas odmah zatim iznenadili prijatelji iz Pule.
Prvo su nas pozvali na Monteparadiso da prodajemo merchandise koji nam je ostao (majice, kape, dukseve, bedževe, prišivke, itd.) za što smo se jedva organizirali jer smo još uvijek sanirali štetu u Županji, a onda su i zadnjeg dana festivala u ponedjeljak 07.08.2023. i oni sami skupljali donacije na svirci na kojoj su svirali Project Reject, Krayat, Mazut, Sick Crap i Liquid Supercharge. Nevjerojatno su nas ugostili, tako da kapa dolje i mladoj generaciji i onima starijima koji ne odustaju od toga da Pula ostane pankerski raj.
U devetom i desetom mjesecu je ukupno bilo 4 benefita, prvi je bio 15.09.2023. u Crnoj Kući u Novom Sadu gdje je organizator Kruno nastupao sa svojim bendom Smrt Razuma uz podršku somborske bande Pestarzt, te benda Kalo.
Odmah dan nakon toga u Zaboku se nakon dosta vremena digla ekipa na noge i napravila sjajan open air benefit (jedini uz Pulu) gdje su svirali Caloris Impact, Killing Yield i Fonjatura uz nase lokalce iz Županje – Dying East. Skate park i krčma su gorili, a kasnije nam je ekipa rekla da im je zapravo naša prošlogodišnja situacija bila inspiracija da se ponovno pokrenu i evo već danas, ove subote 25.05. rade novo izdanje svog open air druženja. Hvala Veki, Dorijan i Zabok ekipa na svemu!
Vraćamo se zatim ponovno u Novi Sad i legendu tamošnje scene iz Rebuild Collectivea (Zavišu) koja nam je priredio još jedno druženje za pamćenje gdje su 07.10.2023. nastupali Brazde, Reflection, Shoplifters i Izdanije. Niti jedan bend nije svirao na festivalu (barem za sada, ispravljamo to naredne godine), a odazvali su se na benefit svirku. To je taj Novi Sad kojeg sam spomenuo gore i kojeg samo Novosađani drobe kako ništa ne valja valjda, ali hvala vam svima zbilja!
Pred kraj desetog mjeseca nas je Nina skupa s ekipom iz Podruma u Rijeci iznenadila benefitom s kojeg iz podruma danima nismo izlazili. Nastupali su Ponor, Kijamet i Dying East, pofurali smo nešto mercha i napravili izložbu fotografija da približimo Riječanima što se to dešava na istoku Slavonije.
Zatim je Žućo skupa s Kraljevo ekipom u Srbiji organizirao koncert s čak 5 bendova gdje su svirali Totalni Promašaj, Smrt Razuma, Sedativ, Smudos i Zenth u klubu Play u Kraljevu. Super je vidjeti gradove u kojima slabije ima koncerata nego u metropolama koji su se poduzeli i pomogli nam, svaka vam čast.
Ludilo u najavi je bila Okretnica u Beogradu 09.12., a kasnije smo vidjeli da je to bilo tek prvo beogradsko ludilo! Svirali su 4 od 5 bendova koji ponovno nisu nikada svirali kod nas i ispravljamo odmah – dva će nastupiti ove godine, a sa ostalima smo u kontaktu.
Nastupali su Neven, Sedativ, Leptirica, Peripetija i Street Fight. Priređen je pravi hardcore punk kaos koje viđamo na snimkama sa zapada i divimo se, pa je vrijeme da se okrenemo i regiji koja stvarno puca od koncerata i bendova u posljednje vrijeme i koja zaslužuje svaku pažnju. Nažalost metropole prednjače u tome, ali to je na nama iz malih mjesta da uzdrmamo ponovno i proširimo priču van njih.
Nakon Beograda smo se ekipno skupili u Županji 15.12.2023. u Okcu gdje su nastupili frendovi koje znamo nekoliko desetljeća već – KDP i Jesus, Rashiid!? – fešta i ponovno okupljanje SAWA Crewa nakon ljeta je rezultiralo ludom uvertirom u ono što nas je čekalo sutradan u zagrebačkoj Močvari. Tamo nas je dočekala i svjetski ugostila ekipa iz benda Kriva Istina s kojima skupa dijelimo bine, podove i šankove bar 20 godina već.
Uz samu Krivu Istinu nastupali su Smrt Razuma, Loš Primjer i legende regionalnog punk rocka – Atheist Rap, koji su se odazvali na benefit svirku instantno i pokazali da nema velikih i malih na pank sceni, te da smo svi zajedno i u ljubavi i besu. Pun klub i hrpa poznatih lica nas je podsjetila na jedno malo klupsko izdanje festivala.
U 2024. nije bilo inicijalno planirano benefita, ali Beograd je priredio u AKAB Okretnici još jedno druženje za pamćenje. Priča se da prostor nikada nije bio toliko krcat i popunjen pozitivnom energijom, a za to su zaslužni, osim Darija iz Statica, bendovi Nagön, Vršnjačko Nasilje, KPAX, Urlik i Nabla. Veliko hvala bendovima koji su pokazali samoinicijativu za još jednim okupljanjem, shvaćam da ovaj dio razgovora ne može proći bez “1000 thanks”, ali tako je.
I posljednja benefit svirka je napravljena u Banja Luci za koju još nemamo informaciju kako je prošla, ali smo ispratili da je bilo super druženje gdje su svirali Neven, Dick is Dead i DRT u KSET Pubu u Banja Luci.
Ovo gore su samo koncertni benefit programi, a imamo i dosta drugih akcija od kojih je i vaše skupljanje donacija na 19. rođendanu ISK-a. Kapa do poda, prvi ste se u BiH organizirali i ne odustajte od aktivnosti jer u Sarajevu smo se provodili godinama sjajno i jedva čekamo da dođemo opet.
Tu je i Kutina te ekipa iz Barake, Čakovec i ekipa iza Kluba Prostor. Bendovi Ground Zero, Pasmaters, Kalifat Dub, Liquid Supercharge, Dead Dog Summer koji su odvojili dio svog prihoda na razne načine na koncertima i usmjerili u donacije nama. DIY Discont i Pank Salaš ekipa, Iluzije Slobode i Mikrofonija fest, Ljubav i Bes, Hardcorner u Beogradu, Nasty Events, David i Golijat, Nigdjezemska i još pokoja inicijativa i sjajna gesta nam je dala vjetar u jedra da se ove godine festival jednostavno mora održati, prvenstveno kao veliko hvala svima koji su se iscimali radi nas tokom posljednjih godinu dana.
Ovaj dio razgovora je neizbježno opširan, ali to je nekako i najbitnije što se desilo protekle godine – to je naša SAWA na drugačiji način. Uvijek smo htjeli ići na tour po regiji sa SAWA idejom i ova želja nam se ostvarila na skroz neobičan način. Lea iz Novog Sada je također ispratila benefite u posljednjem Out Of The Darkness (OOTD) fanzinu, pa koga zanima priča iz drugog ugla – svakako ispratite i taj osvrt.
Kako festivalom uvijek ističete značaj jedinstva, prijateljstva i snage, da li bi onda ocijenio solidarnost iskazanu direktnim akcijama širom postjugoslavenskih država kao jedan od uspjeha SAWA festa? Da li bi možda rekao, da se sjetim pjesme benda Razlog Za, da nije sve bilo uzalud i da se trud ipak isplati?
Ne znam jesmo li mi za to zaslužni pa da zovemo “uspjehom”, ali definitivno ništa što radimo nije uzalud i ovo nas je samo podiglo da nikako ne odustanemo i kad je bilo najteže. Iznanađeni jesmo bili svakako, nismo to očekivali, posebno ne da odzvoni tako intenzivno i diljem cijele regije. Nevjerojatno što mogu mali kolektivi, pojedinci i zajednice napraviti ako to tako i odluče. Da barem možemo vratiti Razlog Za na binu da odsvira još jednom spomenutu numeru za sve nas, tad bi srce eksplodiralo od emocija!
Dugujemo i da kažemo da smo od svih benefit akcija i donacija uspjeli pokriti sve velike dugove koji su nam se stvorili na festivalu, te ukupno 2/3 svih troškova i ulaganja koje smo imali prošle godine. Preostala 1/3 se ne može računati kao neki minus jer to je hrpa opreme poput paleta, cerada, instalacija i sličnih stvari koje ćemo iskoristiti ove godine. Tako da pank sceno Balkana – hvala, festival je vaš!
Da li postoji alternativa ukoliko oluje bude i ove godine? Razmišlja li se o opciji održavanja festivala u zatvorenom prostoru ili je SAWA uvijek i samo open air, festival na otvorenom?
Ne postoji alternativa u gradu, ne radi kapaciteta nego jednostavno, što možda mnogi posjetitelji ne znaju – grad i infrastruktura u gradu je potpuno potonula tog vikenda, a tragovi se i dalje osjete.
Mnoge zgrade po gradu i dan danas prokišnjavaju i propadaju radi nevremena od prošle godine, a neke kuće su potpuno urušene. U srijedu nakon prvog vala nevremena je cijeli grad bio u kolapsu, a više od pola grada nije imalo struje – potpuni potop i mrak. Unatoč svemu tome mi smo zapeli da nekako struju osiguramo na lokaciji, popravimo štetu i pokušamo opet u petak.
Nažalost, u petak nas je sačekalo nešto blaže, ali jako opasnije nevrijeme s obzirom da su posjetitelji bili tu na lokaciji. Nakon toga su sve službe bile vani po gradu, gotovo svaki veći objekt je prokišnjavao i nije imao struju – od škole, do kina i dvorana.
Mi smo 2016. godine pobjegli u klub Multikulturnog Centra baš iz tog razloga jer je bila najavljena intenzivna kiša tokom cijelog vikenda. Sada je nažalost taj prostor proživio transformaciju koja nije adekvatna za organiziranje koncerata iako smo djelomično prostor koristili da se ljudi sakriju od kiše i podijelimo klopu i cugu u petak kada smo se povukli sa Poloja prošle godine.
Ideja SAWA Festa jeste da bude open air. Prije su ljudi zvali festivalom sve gdje svira više od dva-tri benda, višednevni koncerti u zatvorenom se također zovu festivalima iako u njima nedostaje ono možda i najbitnije – a to je druženje prije i poslije koncerata, stvaranje nekih dubljih međuljudskih odnosa i poznanstava, te opcija i direktno posjetitelja da sudjeluju u organizaciji samog festivala jer je u zatvorenom sve nekako striktno i pod špagu s fokusom na sam nastup bendova, dok je na otvorenom to dosta opuštenije i slobodnije. Tako da open air uvijek kada možemo, livadu ništa ne može zamijeniti.
Ideja koja se zadržala i ove godine je širenje festivala za jedan dan, pa će SAWA od ove godine biti trodnevni fest. Kako ste se odlučili za ovu promjenu, da li jednostavno ima dosta bendova koji se moraju dovesti i čuti uživo, da li su publika ili bendovi to zahtijevali, ili samo hoćete testirati svoje kapacitete jer smatrate da je festival dovoljno narastao u prethodnih 15 godina održavanja?
Ne želimo mi rasti, odbijamo taj dio od nesretnog pokušaja 4. godine i suradnje sa booking agencijama gdje smo samo izgubili novce i na kraju nismo ni vidjeli bend kojeg smo svi htjeli i kog smo unaprijed bili primorani platiti, a nije se pojavio radi ugovora s drugim većim festivalom koji mu je to branio, a da bend to nije znao do pred sam nastup tog dana kada je u 21h navečer otkazao nastup.
Tako da smo mi za direktni kontakt s bendom, svi pod istim uvjetima – svi spavamo, jedemo, pijemo, sviramo i pjevamo skupa. Kad to nestane, festival gubi smisao po meni jer ne postoji taj spoj gdje smo svi jednaki i zajedno, nego se dižu barijere i plaćamo skupo organizatore, a ne bendove.
Nulti dan smo sebično napravili za sebe, prvenstveno jer mi smo na terenu Poloja barem mjesec dana prije festa i zadnji dan u četvrtak pred festival smo većinom spremni, pa smo htjeli umjesto tonske probe koju radimo noć prije odraditi tonsku sa stilom – nulti dan sa nekoliko prijateljskih bendova.
Taj dan namjerno ima manje bendova i za sada su to probrani drugari koji su s nama godinama na sceni gdje dijelimo skupa mnogo više od muzike. Nama je taj dio, kao i prošlogodišnji warm-up nešto najdraže jer je malo, intimno, a opet napucano i sa moćnim zvukom.
Prošle godine nas je iznenadio broj ljudi koji je došao na nulti dan, tako da vjerujemo da će i ove godine ljudi koji su u mogućnosti doći da se družimo u nešto opuštenijoj atmosferi nego kada sve krene pucati po šavovima u petak i subotu.
Iako se vi godinama već uspješno borite protiv komaraca i mogu iz ličnog iskustva poručiti da s time nema nikakvih problema, neki razmaženi punkeri mi u privatnim razgovorima kažu da bi rado posjetili festival, ali da neće i ne žele jer im smetaju komarci, pa na kraju ipak ne dođu. Možemo li im još jednom potvrditi da je vaša borba s komarcima stvarno uspješna i da nema razloga da ne dođu. Vidio sam vijesti da će se neka mjesta u Slavoniji ove godine protiv komaraca boriti dronovima, pa da provjerim da li je i Županja među njima?
Komarci? Pa nema toga na kopnu, otkud to :). Čujemo i mi takve komentare i dolaze do nas. Nisam siguran što da o tome mislim, ove krvopije županjske su baš intenzivne tako da razumijem posjetitelje koji dolaze iz krajeva gdje ih nema ili ima znatno manje. Mi protiv toga ne možemo u potpunosti pošto smo u močvarnom i riječnom području, ali se borimo na svaki mogući način, do mjere da smo tretiranje uzeli i sami u svoje ruke i nekoliko tjedana prije festa aktivno tretiramo teren s opremom koju smo nabavili.
Pravili smo i sami neka biljna sredstva za obranu prošle godine za fest – SAWUTAN, a uz to imamo i dobre SICKACHE na šanku tako da se sve to brzo zaboravi u dobrom društvu. Ovo sa dronovima nismo sigurni, moglo bi nas omašiti zbog pogranične zone, ali i nema tu jednokratnog spasa koliko je potrebno da se time bavi kontinuirani, duži period vremena.
E sad ako se mi pankeri pitamo da objašnjavamo život jednog komarca, onda smo zalutali daleko od onoga što nas okuplja skupa. Ono što je jače i šire od muzike. Prilično sam siguran da bi se takvi ljudi zaletili na festival u blizini s komarcima da im svira njihov najomiljeniji bend na svijetu za kog mi nemamo ni sredstva ni ambicije možda da se desi. No ako to ne čine samo zato jer taj omiljeni bend s ekrana ne svira – neka bude tako.
Svi koji imaju trunku želje pokušati: probajte, dođite, vidite je li takvo okruženje za vas. Ima godina kada ih gotovo nema (barem za nas pojam), a bude godina kada nam nema spasa. Sjećam se druge godine pod sjenicom kad su komarci navalili na svako rasvjetno tijelo da je pomrčina bila pod sjenicom. Preživjeli smo i te i narednih 14 godina, tako da mi smo tu, oni su tu, dođite i vi ne sramite se! Što je više drugara i drugarica na okupu – manje ugriza! Bzzzz.
U najavi za ovogodišnje izdanje naveli ste opciju volontiranja u sedmici prije održavanja festa. Možeš li dati više informacija, dokad i kome se trebaju javiti, šta su opisi zadataka koji se od njih očekuju i šta je obezbijeđeno volonterkama/volonterima? Kako još pored dolaska na festival i volontiranja možemo pomoći SAWA-i da se održi još najmanje 15 godina?
Mi smo dosta neformalni po pitanju klasičnog organiziranja volontiranja, no neki ljudi posljednih godina dolaze par dana prije festa i jednostavno su se samo priključili ekipi i pomogli. Kako su nam prenijeli da im je to bilo super iskustvo, nekako smo odlučili i na naše mreže postaviti da su samoinicijativni ljudi slobodni doći tokom tog tjedna bilo kada jer ulaza nekog ili securitya koji vam to neće dozvoliti jednostavno nema.
Svi smo tamo na livadi, i taj posljednji tjedan najviše ulažemo vremena u sređivanje samog okruženja u kom boravimo tog vikenda, od košenja trave, pravljenja bina, dizanja šatora, montaže instalacija, postavljanja rasvjetnih tijela, raznih chill out zona, izložbi, itd.
Kako to sve radimo sami, svi su dobrodošli da se obrate bilo u Telegram grupi ili na samom šanku kad dođu, ali poanta je – samoinicijativnost i sposobnost zapažanja da nešto može biti bolje, te preuzimanja te inicijative u svoje ruke. Nitko ovdje ne zapovijeda ili govori nekome što da radi.
A kako pomoći da živimo još mnogo godina – jednostavno dođite i iskusite za nas stvarno jednu lijepu priču. Često se SAWA Crew šali kako bi mi voljeli biti ti koji dođu na SAWA Fest, posebno u posljednjim mukama sklapanja svega kad vidimo kako stanu stvari na svoje mjesto. Nekome sa strane možda to ne izgleda ništa posebno, ali ako sam napraviš sve na mjestu koje doslovno ni ne znaš kako će izgledati kad se rijeka Sava povuče – to je nevjerojatan uspjeh.
Prošle godine se rijeka povukla krajem juna/lipnja, imali smo svega jedan mjesec da počistimo i sredimo teren nakon toga i to je fizički najteži posao kojeg ekipa radi, no ima nešto specijalno u tome da se organiziraju događaji na javnim površinama, a ne na privatnim posjedima.
Osim toga – merchandise, donacije i šank su ono od čega održavamo ovo na životu. Što nas više ljudi podrži tim putevima, mi smo sigurniji da možemo opstati tu i vratiti pank sceni godišnje okupljanje kakvo svi trebamo.
Najbitnije za kraj, ono što vjerujem svi čekamo. Koje sve bendove gledamo uživo na ovogodišnjem izdanju SAWA festa?
Ove godine smo se odlučili da ponovno pozovemo nekoliko bendova koji su trebali svirati prošle godine i koji su se mogli odazvati na naše datume, dok nam je u planu ove preostale također zvati u nadolazećim izdanjima festivala.
Bilo nam je nevjerojatno da su bendovi koji nikada nisu svirali kod nas nastupili i na nekoliko benefita, tako da pružamo šansu tim mladim snagama da nas oduvaju sa stagea. Druge bendove s benefita koji nisu svirali već kod nas također imamo na umu i zovemo prvom prilikom, red je da mi njih sada ugostimo.
I treća grupa bendova su bendovi koji su na turnejama u prolazu kroz regiju i žele svirati kod nas kao i grupa prijatelja muzičara sa scene koje uvijek rado ugostimo. Imamo tri dana koncerata, dvije bine u petak i subotu kad startamo ranije od oko 17h već radi velikog broja izvođača – pravo festivalski.
Znam da vam se smučilo od mojeg brbljanja, pa evo i liste bendova za ovu godinu:
ALL EXCEPT ONE (Zrenjanin, RS), ASILE (Soignies, BE), DEAD DOG SUMMER (Čakovec, HR), DISBAJA (Zagreb, HR), DYING EAST (Županja, HR), GROUND ZERO (Novi Sad, RS), HYACINTH (Pilsen, CZ), KIJAMET (Zagreb, HR), KORIDOR (Zagreb, HR), KRLJA (Zagreb, HR), LESS (Tours, FR), LIQUID SUPERCHARGE (Pula, HR), MAZUT (Pula, HR), NEVEN (Belgrade, RS), NAGÖN (Belgrade, RS), NAILED IN (Zagreb, HR), OKOV (Zagreb, HR), PASMATERS (Pula, HR), PERIPETIJA (Belgrade/Novi Sad, RS), POLYWHY (Novi Sad, RS), POPIK (Sarajevo, BA), SKEETCH (Leipzig, DE), STARVATION (Zagreb, HR), STATICØ (Belgrade, RS), THE NONAME (Xi’an, CN), VERRAT (Vienna, AU), ZOMBIES NO (Paris, FR).
Osim bendova imamo i dodatni šaroliki program koji se ugrubo sastoji od:
After party program uz KALIKAMO bend i legendarne panxe iz BarabaDub SoundSystema; “The Taste Of The Pit” izložba fotografija, Pavle Kocanjer “Vjetroslav Prdinski”; Tattoo studio “Do Kosti Tattoo” dolazi svojim kombijem tetovirati zainteresirane (huška se da će biti i SAWA flasheva); “Županja Hardcore – 30 godina” izložba postera s koncerata, fotografija i promocija vinyla; Umjetnički performans kolektiv “Tricycle Trauma” dolazi sa svojim mračnim cirkusom; “Pank-o-laži” chill šator, galerija i izložba, Petja Kolenko “Pitja”; Uživo sitotisak u organizaciji “Smudge Print Lab” – možete ponijeti i svoje majice!; “Priče iz Magle” izložba postera i raznih umjetnina, Nadan Sarvan “LGNJ Graphics” i custom šivana odjeća, vez i rukotvorine – Paula Sabrina “Revenant Rags“; “ILLZLOŽBA” izložba ilustracija, Goran Kovačić “Cartbox”; Video projekcije “DIY or/and DIE” sa kadrovima iza scene SAWA Crewa tokom priprema; Slackline, stolni tenis, nogomet, odbojka, stolni nogomet i hrpa drugih mogućih aktivnosti za provesti vrijeme van koncertnog programa; Punk rock trivia quiz izazovi postavljeno po festivalskoj lokaciji u suradnji s “Goodwill Records”; Second hand punk rock market gdje sav prihod ispred festivala doniramo udruženjima i kolektivima koji rade sjajne stvari lokalno i u regiji i kojima je pomoć nužno potrebna.
Svi vaši čitaoci i pratitelji koje zanima više informacija o festivalu neka posjete www.sickasweare.com ili nam pišu na sickasweare@gmail.com sa bilo kakvim pitanjama na koja ćemo rado odgovoriti i pomoći kakogod možemo.
Stay sick!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
