Pogledavši novu američku horror komediju ”Dance of The Dead”, shvatio sam da nije sve tako crno u Hollywoodu. Imao sam tu sreću da je Gregg Bishop jedan jako fin i ljubazan momak kojem slava još uvijek nije udarila u glavu iako mu film distribuira Lionsgate i ljudi ga zatrpavaju ponudama za nova ostvarenja. Malo sam proćaskali o filmu, snimanju istog, Hollywoodu i trendu remakea. Uživajte!
Pozdrav iz Sarajeva, Gregg! Želim ti se zahvaliti na ustupljenom vremenu i ako nisi znao, a najvjerovatnije ne znaš, ovo je prvi filmski intervju na ISK Webzineu.
Lijepo!
Počeo sam pratiti tvoj rad pogledavši film ‘’Dance of the Dead’’, tvoje najnovije režisersko djelo. Znam da ovo pitanje možda više odgovara scenaristi filma, ali radim intervju sa tobom, pa ću ga postaviti tebi, a pitam se sljedeće – odakle zapravo ideja za ovakav film? Da budem precizniji, odakle ideja o spajanju tipične teen / high school komedije i odličnog krvavog zombie horrora?
Joe Ballarini je napisao scenario za ovaj film još 1998. godine, kada zombie filmovi nisu bili dostigli mainstream popularnost kakvu imaju danas. U principu, on je gledao puno zombie filmova iz sedamdesetih i osamdesetih i nedostajali su mu prijatelji iz srednje škole, pa je mislio da bi bilo zabavno gledati film u kojem gomila klinaca koji u normalnim uslovima nikad ne bi progovorili jedan sa drugim moraju da se uvežu da se bore protiv neprijatelja.
Tu Joevu želju sam totalno osjetio nakon čitanja scenarija. Volim zombie filmove, ali ovdje sam se naprosto zaljubio u likove i njihove odnose. Jednostavno, počeo sam navijati za likove u filmu i imao sam problem kad smo morali snimiti smrt nekog lika, jer nisam htio da niko od njih umre. Također, zabavna je činjenica snimati film u kojem sve socijalne barijere padaju kad dođe do ekstremne situacije. Dosta toga iz ovog filma apsolutno podsjeća na moje uspomene iz srednje škole, bez zombija naravno.
Distribuciju filma radi Lionsgate, jedna od najvećih filmskih kompanija, pa me interesuje kako to da je jedan mali film kao što je ovaj završio na Lionsgateovoj etiketi?
Svjetska premijera filma desila se na SXSW Film Festivalu u Austinu (Texas) i mislim da je predstavnik Lionsgatea film pogledao tamo. Lionsgate je uzeo film pod svoje i počeo distribuciju pod etiketom ‘’Ghost House Underground’’ kompanije, koja je vlasništvo Sam Raimija (režiser Evil Deada i Spider-Mana, op. Sharana). Kada ekipa snima film, žele da taj film pogleda što veći broj ljudi, da je što većem broju ljudi dostupan, a kad pričamo o marketingu i distribuciji, nema boljih od Lionsgatea. Bez sumnje, Ghosthouse i Lionsgate su najtopliji dom za ovaj film.
Ehud Bleiberg, producent filma, sreo te je na Slamdance Festu i ponudio ti pomoć za DOTD. Prije tog susreta, da li ste ti i Joe Ballarini imali neke druge opcije za produkciju filma?
Nismo. Prvi put sam pročitao scenario za film dok smo Joe i ja išli u USC Film School zajedno I totalno sam odlijepio. Rekao sam Joeu da mislim da je ovo NAJBOLJI film koji dosad nije snimljen i da mi MORA dopustiti da ga režiram. On je rekao: “Finansiraj ga, i eto ti mjesto režisera.”
Kad sam diplomirao na USC-u, zaputio sam se u potrazi za producentima sa Joevim scenarijom pod jednom rukom, a u drugoj sam imao nagrađivani kratki film ‘’VOODOO’’. Ali, da smo i životom htjeli platiti, ovaj film nismo mogli podići sa zemlje, jednostavno – kao da su se planete trebale složiti da bi išta postigli. U to vrijeme, niko nije snimao zombie filmove i jednostavno niko nije htio riskirati sa režiserom kojem bi to bio prvi dugometražni uradak. Frustriran, odlučio sam uzeti profit of ‘’Voodooa’’, što je iznosilo nekih 15 hiljada dolara i finansirati sam svoj prvi film kako bi dokazao ljudima da znam posao. Taj film je bio ‘’The Other Side’’, i imao je premijeru na Slamdance Film Festivalu, odakle je otkupljen za ograničenu kino distribuciju. Ehud Bleiberg je pogledao film, prišao mi i upitao me šta još imam za ponuditi i ja sam mu dao scenario za DOTD. Tad mi se ostvario san, ona scena kad tvorci filmova sjede za stolom i jedan ti se obrati sa druge strane stola sa rečenicom hej, mali, snimit ćemo taj tvoj film…I tako je DOTD oživio.
.jpg)
Gregg Bishop (lijevo) i Joe Ballarini (desno) na snimanju
Ono što me posebno oduševilo u DOTD-u je razumna upotreba CGI-ja. Ja sam osoba koja više voli lutke i lažnu krv nego kompjuterski animirane sekvence, ali jednostavno – neke stvari nije moguće prikazati na stari način. Kakvo je tvoje mišljenje na ovu temu, voliš li staru školu ili CGI, šta preferiraš, možda kombinaciju obje opcije?
Nema boljeg od scene koja je realna i opipljiva. Ako i želiš koristiti digitalne efekte, bolje je kao reference uzeti nešto stvarno. Moj cilj pri snimanju DOTD-a je bilo spajanje mehaničkih i digitalnih efekata u kombinaciju sa neprimjetnim razlikama, kako bi publika bila dio iluzije i kako efekti ne bi prekidali istu.
Kako god, generalno je količina CGI-ja u ovom filmu minimalna. Većina CGI-ja su samo kompozicioni trikovi koje je recimo koristila i stara škola.
OK, dovoljno priče o Dance of The Dead-u, idemo malo o tebi. Kao što vidim, u DOTD-u glume i neki glumci i glumice koji su se pojavili u filmu ‘’The Other Side’’. Znamo da postoje režiseri koji vole da rade sa tačno određenim glumcima/glumicama, imaju svoje muze, recimo, školski primjer toga je Quentin Tarantino. Da li je to slučaj sa Greggom Bishopom?
Slučaj sa mnom je da sam imao sreću da radim sa nekim stvarno predivnim ljudima i da bi ponovo volio da sarađujemo zajedno.
Jedan si od režisera koji imaju hraborosti unijeti dašak svježine u filmove. Lansirajući zombiji, na primjer. Nikad to prije nisam video, i iako sam fanatik isključivo za Romerovskim sporim zombijima, ovaj detalj je upalio što se mene tiče. Kada snimaš, koji je odnos između klišea u filmu i noviteta koje smisliš?
Postoji par lijepih iznenađenja u DOTD-u. Da se razumijemo, Joe i ja neizmjerno poštujemo stare spore Romero zombije, ali smo jednostavno htjeli snimiti film gdje zombiji rade ono što smo mi oduvijek htjeli da vidimo – htjeli smo da budu brži, veća prijetnja i veći rock’n’roll.
Joe je smislio sjajno pravilo po kojem je brzina zombija jednaka količini vremena koje je tijelo provelo ispod zemlje. Zombiji, odnosno mrtvi ljudi koji su zakopani nedavno imaju sposobnost da se lansiraju iz grobova i da trče brzo kao gepardi (možda nuklearna elektrana koja se nalazi kraj groblja ima veze sa tim), dok oni koji su zakopani dugo vremena definišu spore zombie stereotipe kakve voliš, zombije koji vuku nogu za nogom dok heroji bježe.
Ali – i dalje ih trebaš udariti u glavu, i dalje su to zombiji koje volimo i znamo, samo što jednostavno nisam htio snimiti film u kojem će publika vidjeti ono što je već vidjela nebrojeno puta.
.jpg)
Mislim da je DOTD jedan od dvadeset filmova američke produkcije koji su mi se svidjeli u zadnje dvije godine. Nekako mi se čini da se američka horror filmska industrija svela na snimanje remakea azijske ili španske proizvodnje (u slučaju ”Quarantine”). Koji remake je upalio po tebi, a koji je bio užasan? Idemo iskreno, nema izvlačenja na ovom pitanju!!!
Po meni, neki remake filmovi mogu potvrditi i opravdati originalno djelo, ali film je tako mlad medij. Zar smo već ostali bez ideja?
Sviđa mi se ‘’DAWN OF THE DEAD’’ remake, ali mrzim ideju bilo čijeg remakea filma ‘’LET THE RIGHT ONE IN’’ (švedski roman i film – planiran za remake u režiji Matt Reevesa za 2009. godinu, op. Sharana).
Šta je najveći izazov pri snimanju horror filma? Specijalni efekti, zvuk, atmosfera, priča?
Pravilo koje sam zadao sam sebi prilikom snimanja filma je das u zombiji u SVAKOM MOMENTU prijetnja. Oni su strašni i oni će vas pojesti. Nikad se ne ismijavam sa zombijima, niti pokušavam ekstremnu/alarmantnu situaciju učiniti lakšom i svjetlijom – ako to pokušaš uraditi, prijetnja ispari i sve se pretvori u ljetovanje. Komedija nastaje iz ljudskih reakcija na situaciju i udruživanja sa ljudima sa kojima nisu htjeli progovoriti ni riječ prije opasnosti.
Kako je biti mladi režiser u Hollywoodu? Da li si imao posla sa razmaženim zvijezdama, arogancijom i ljubomorom…jednom rječju – šupcima?
Da, definitivno ima baš raznoraznih karaktera ovdje u La-La-Landu, ali meni je uvijek bilo važno da radim sa ljudima koji nemaju ego i stav, već su stvarni ljudi koji samo, kao i ja, imaju strast za ovaj posao.
Najveći filmski zlikovac je?
Vader.
Radiš li na nečem novom trenutno?
Joe Ballarini i ja smo opet u timu, on je napisao scenario, a ja radim režiju za veliku akcijsku komediju. U fazi smo pretprodukcije.
Mnogi filmski kritičari su na DOTD nalijepili velike komplimente kakvi su ‘’ULTIMATE CLASSIC’’, da li to smatraš inspiracijom ili pritiskom, jer koliko se meni čini, mnogi sad puno pažljivije prate tvoj rad?
Da, reakcije koje je film izazvao su bile stvarno nezamislive i izuzetno mi je drago što se publika zabavljala gledajući film isto koliko smo se i mi zabavljali snimajući ga.
Svaki film je zasebna zvijer. Nikakve reakcije vanjskog svijeta me ne zanimaju i ne utječu na moj rad. I dalje ću snimati filmove kakve smatram zabavnim i kakve bi i sam volio vidjeti u kinima.
.jpg)
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
