Ekipa iza Forever Summer Festa, Delumbija DIY, je organizirala Gomnaida fest, prvi pank rok fest u Dubrovniku. Ovaj, poprilično pankerski grad (dovolja činjenica je ta da Dubrovnik niko vojno nije mogao uništiti i okupirati) bio je i dom pjesnika Junija Džonoa Palmotića koji je prije 300 godina napisao “Gomnaidu”, satiričnu i beskompromisnu kritiku vlasti, kneza, društva i gradskih pojava svog vremena. Danas bismo rekli – punk prije punka, protopunk iz 17. vijeka.
Kako smo i najavili, događaj je okupio šest bendova, uz krnji sastav benda Totalna Rasprodaja, koji je pod imenom Ljetna rasprodaja ponovo svirao stare stvari. Ono što sam primijetio je da mjesto održavanja, klub Lazareti, nije nailazio na odobravanje i ushićenje dubrovačkih pankera jer se u tom klubu uglavnom održavaju tehno partiji i ono što današnja mlađa generacija u većini sluša, te je svima draži Orlando gdje se održavaju DIY svirke. Rekao bih, slična situacija kao i kod nas u Sarajevu između AG-a i Sloge.
Kako sam stigao nekih 45 minuta prije početka koncertnog programa, u bašti kluba ispred velikog ekrana su bili smješteni Peter And The Test Tube Babies, u poluopuštenoj atmosferi. Poluopušteni jer su sa nestrpljenjem čekali susret između Engleske i Argentine na ovogodišnjem mundijalu. Vrijeme prije početka festa sam iskoristio da popričam s organizatorom i ovim putem mu se još jednom zahvaljujem na toploj dobrodošlici, gostoprimstvu, kao i logističkoj pomoći, a u razgovoru su nam se pridružili i Luka iz Crustalno Jasno, te Grba iz Mučina.
Kako je polufinalna utakmica počela u 21 sat, početak festivala je neznatno kasnio. Prvi bend izlazi na binu oko 21:20; Šporki Makaruli iz Mokošice. Rekao bih da su sasvim solidno i korektno otvorili Gomnaidu, nabrijanom energijom i rifovima natjerali su dobar dio publike da se ostavi utakmice i prebaci u zatvoreni dio kluba Lazareti. Vidi se da je jako uštimana ekipa, generalno zvuk kod svih bendova je bio sjajan, nije bilo fule. Vokal benda je bio dovoljno oštar, na trenutke me podsjećao na Dropkick Murphyse i Green Day. Volio bih da digitalno izdanje ugleda svijetlo dana što prije!
Uslijedila je kraća pauza, te nekon iste izlaze domaći Last Caress. Već sam ih imao priliku slušati na novembarskom Forever Summer festivalu u Sarajevu prošle godine. Kako sam i napisao, tadašnji nastup me nije toliko dojmio i privukao. Ipak, na Gomnaidi su zvučali kompaktnije i smislenije. Mislim da im je godila atmosfera na ”domaćem terenu”. Isprašili su dobar set i svojim melanholičnim i veselim pank zvukom koji ima i opasne breakdown dionice podigli energiju, pa smo svjedočili nagurivanju i šutkama.
Dok su ova dva benda prašila, Peter i njegove Bebe su gledali utakmicu i bodrili svoju Englesku. Osjetio se naboj i napetost jer je u pitanju bio veliki ulog – prolazak u finale Svjetskog prvenstva. Prvo poluvrijeme je proteklu u međusobnom propitivanju snaga i aduta, pa se do većeg uzbuđenja došlo u 55. minuti nastavka susreta kada Engleska dolazi do vodstva, što je dovelo do erupcije oduševljenja gostiju s otoka. Ulazeći i izlazeći iz kluba kako bih ispratio bendove i pomalo pratio rezultat, vidio sam da se Englezima ne piše dobro. Selektor engleske nogometne reprezentacije se odlučio povući i zatvoriti utakmicu, te su zbog tih pogrešnih odluka primili dva jeftina gola u samo nekoliko minuta i ispustili plasman u finale. Pomislih u sebi ”neće valjda Piteri sada biti neraspoloženi i čangrizavi zbog ionako namještenog prolaza Argentine”.
Dok se ispred dešavala sportska drama, na binu kluba Lazareti izašao je Mučin, crnogorski tri koji sam imao prilike slušati u Sarajevu. Smrt fašizmu, sloboda Palestini, reče Grba, vokal benda dok je prašio sa ekipom. Odličan bend sa odličnim muzičarima koji je do sada već ovjerio dobrih festivala poput ovog, prošlogodišnje Forever Summer u Sarajevu, te To Be Punk u Novom Sadu. Ove godine su bili i na InMusic festivalu u Zagrebu, a nastupili su i prije nekoliko dana na Monteparadisu. Ne znam koji je bend u ovako kratko vrijeme postojanja uspio da okupi domaću i regionalnu publiku i zareda ove festivale, a primjetiti ćete da individualne svirke nisam ni spominjao.
Njihov hladni postpunk tjera da se razrdmate i da vam proključa krv i prostruji kroz tijelo i mozak. Oi! momenti ovog nesavršenstva stvaraju fantastičan sklad, pa njihov haos kreira nešto sasvim posebno i inovativno, te djeluju kao jedan od najunikatnijih bendova na sceni. Od pjesama bih izdvojio Sva besmislenost njegovo je postojanje, Moj grob i Ustaj koje su mi i lični favoriti.
Mislio sam da će nakon Mučina nastupiti Torna Profesora Igora/Ljetna Rasprodaja. Dok sam sjedio i guštao vani u pauzi nakon Mučina, prilazi mi lokalni panker i govori u šali: ”Ja znam da si ti novinar, ali nemoj da te moram vuči za rukav na Pitere unutra”. Odgovaram da skačem na glavu kada počnu. U tome ulazim, a PTTB već praše Keep Britain Untidy. Peter je predstavio sebe i bend te poručio ”Fuck Argentina”, što je izazvalo oduševljenje publike.
Kako sam ih gledao i slušao prvi put početkom godine na domaćem terenu, tačnije u Banjaluci, gdje su me oduševili, ipak sam se pribojavao da drugi put to neće biti to. Moram se referisati na tekst Nemanje sa OOTD gdje je naveo blago razočaranje glede setliste jer upravo to se i desilo.. Izveli su potpuno identičan set i nisam imao naboj kao prvi put. Vrijedi dodati da sam u Dubrovniku bio više umoran jer je duži put i vrijeme prije koncerta je bilo iskorišteno u obilasku grada.
S pozitivne strane, zvuk je bio fenomenalan, još jedna pohvala organizaciji i ton majstoru. The Jinx je već bila treća pjesma na listi, pa su se redale Hell to Pay, Every Second Counts, Easter Bank Holiday, Facebook Loser, In Your Face, Up Your Bum… Meni jedna od najdražih Spirit of Keith Moon i druge. Sa Blown Out Again, bend se ”povlači”, ali pozivom na bis i povicima ”WE WANT MORE” bend je isprašio Elvis is Dead, Hocus Pocus (Focus) kaver koji sa Piterovim grubim glasom zvuči smiješno i fascinantno u isto vrijeme, te nastup završavaju sa pjesmom September. Bilo mi je jako drago da ih bolan poraz od Argentine nije poljuljao te su jako profesionalno i veselo isprašili svoj set.
Muzički se tu nema šta zamjeriti, svako od njih četiri zna svoj posao i radi ga na maestralan način. Ko god nije gledao ovaj bend uživo, sve preporuke, nadamo se da će se balkanske turneje nastaviti dokle god ih zdravlje i dobra volja služe. Nažalost, morao sam propustiti posljednje nastupe bendova Torna Profesora Igora/Ljetna Rasprodaja i Crustalno Jasno. Razlog leži u tome da je došlo do blagog pomjeranja satnice, te da mi je auto bilo na drugom kraju grada, a smještaj u Trebinju, pa je valjalo preko granice nazad. Još jednom zahvale organizaciji i nadam se da će ovaj festival zaživjeti, da će dogodine privući još više ljudi i bendova, a i razvući se na barem dvodnevno dešavanje!
