Prvi jul. Srijeda. Tuzla. Gorelust i brutalni metal u Tuzli. Ovaj izvrsni koncert je posjetilo jako malo ljudi. Ljudi koji su bili tu, uglavnom i pretežno lokalci, su imali noć za pamćenje. Nadao sam se da ću vidjeti sarajevske metalce, jer put do Tuzle nije toliko dug i zamoran.
Gorelust je dvojac koji svira goregrind začinjen death metalom. Ono što bi me možda u budućnosti udaljilo od njihovih nastupa je to što nemaju bubnjara; u postavi su vokal i basista, a bubnjevi su semplovani. Bili su jako nabrijani i energični, i iako je bilo jako sparno i zagušljivo u podrumu tuzlanskog BKC-a, Gorelust je održao svoj imidž i čitav gig odradio pod fantomkama, te su me na trenutak podsjetili i na Gutalax jer se bave sličnom spikom i tematikom.
Nakon njih uslijedila je kratka pauza dok se ekipa iz Cenotapha pripremala da isporuči svoju dozu brutalne death buke. Prijatno sam se oduševio muzikalnošću i smislenosti, što mi je nekako teško pojmiti bendovima koji se odluče na ovaj (pod)žanr i pravac metala. Cenotaph je aktivan od 1993. godine, te se to itekako osjeti na njihovom repertoaru.
Iza sebe imaju sedam albuma, pa bi se moglo reći i da su veterani. Brutalno, jako i bez nekog okolišanja. Gušt ih je bilo slušati, ispoljili su brutalnost na tako dobar način da se osjetila u skoro pa fizičkoj formi. Energija onih koji su došli na koncert je dala tu dodatnu snagu i bendu, pa se to stopilu u jednu kohezivnu mašinu koja je prašila velikim intenzitetom.
Nažalost, jedini izvor informacija o koncertu bila je facebook stranica U.G. FERUM TUZLA. Ne znam kakav je slučaj sa ostalim medijima, ali mi nismo dobili nikakvo saopštenje. Vjerujem da se uz bolju komunikaciju sa medijima, promociju i manje cijene ulaznica za mlađe mogao privući mnogo veći broj prisutnih.
Pročitajte intervju sa osnivačem i vokalom Cenotapha Batuom Çetinom. Intervju je odrađen na turskom i preveden uz pomoć Bosignane.
Osnovali ste pokret TRDM (Turski Raw Death Metal) 2006. Gledajući na to gotovo dva desetljeća kasnije, kako posmatrate njegov utjecaj u globalu? Da li je postigao zvučni identitet koji ste zamišljali za tursku brutalnost?
Kad pogledam unatrag, mogu reći da smo ostavili traga na svjetskom underground tržištu, izdali smo mnoge poznate death metal bendove, mnogi od njih su održali koncerte i turneje u mnogim dijelovima svijeta. Samim time, ponosni smo na to.
Surađivali ste međunarodno s bendovima kao što su Blutmond (Austrija) i Carnophage (Francuska). Što su te prekogranične saradnje naučile o europskoj ekstremnoj metal sceni nasuprot turskom undergroundu?
Živio sam u Austriji i bio sam u nekoliko grupa, Blutmond je bila samo jedna od njih. Carnophage nije bila samo francuska grupa, nego i grupa iz Ankare. Nema velike razlike između internacionalne ekstremne scene i turske scene, mislim da su naši bendovi i muzičari mnogo talentiraniji, samo nisu dovoljno poznati koliko bi trebali biti.
Cenotaph je doživio velike kadrovske promjene od svog osnivanja, s bubnjarima poput Goremastera, Semiha Örneka, Çağlara Yürüta i drugih koji su se izmjenjivali. Kao jedini stalni član od ’93. godine, kako su te promjene oblikovale smjer benda kroz decenije?
Tokom godina radio sam s mnogim dobrim muzičarima, koji su dodali svoje talente i karakteristike bendu, objavili smo mnogo solidnih albuma zajedno, ovom prilikom pozdravljam ih sve. Muzički gledano, rad s različitim ljudima dodao je drugu boju svakom albumu, što je meni i našim slušateljima drago. Cenotaph ima određeni stil i duh koji je ostao godinama, i to čuvam već 33 godine, i nastavio sam raditi s različitim muzičarima, proizvoditi originalnu i brutalnu muziku na svakom albumu.
Lille Gruber također je bio član Cenotapha između 2009. i 2011. godine. Intervjuisao sam Lillea prošle godine kada je posjetio Sarajevo sa svojim bendom Defeated Sanity. Kako ste se vas dvoje upoznali i možete li mi reći više o tom razdoblju kada ste radili zajedno?
Mislim da smo se upoznali oko 2008. ili 2009. godine, ne sjećam se tačno kad, svakodnevno smo razgovarali preko MSN messengera, o death metalu, grupama i svakodnevnom životu. Volio je Cenotaphov đir, ja sam volio slušati Defeated, još uvijek su jedna od mojih omiljenih grupa. U to vrijeme smo radili na Putrescent Infectious albumu, nismo se slagali s našim lokalnim bubnjarom, razdvojili smo se, pa sam tada dobio Lilleovu ponudu., On je dao pozitivan odgovor i svirao na Putrescent Infectious Rabidity albumu 2010. godine, zajedno smo svirali na festivalu Mountains of Death u Švicarskoj. Još uvijek mi je dobar prijatelj. Došao je na naš koncert u Berlinu tokom europske turneje prošli mjesec, i fino smo se podružili i popričali.
Nakon što ste izdali Putrescent Infectious Rabidity 2010., izgledalo je kao da ste povukli iz Cenotapha kako biste se fokusirali na druge projekte prije nego što ste se vratili za Perverse Dehumanized Dysfunctions iz 2017. Što je potaknulo tu pauzu i što vas je navelo da odlučite vratiti Cenotaph?
Nikad se nisam odmarao od Cenotapha od ’93. pa naovamo, održali smo puno koncerata u tom razdoblju, borio sam se s problemima s postavom, proces pisanja novog albuma je trajao dosta vremena, to je sve jer sam imao posla s lijenim i nepouzdanim ljudima. Na kraju, nisam želio napraviti traljav album, strpljivo smo čekali i naporno radili da napišemo najbolje moguće pjesme, snimimo ih na najbolji način i objavimo, a rezultat je remek-djelo Perverse Dehumanized Dysfunctions.
Vidjevši Cenotaph uživo u Tuzli, osjetio se nevjerovatan intenzitet. Kako pristupate dostavljanju tako agresivnih vokala iz nastupa u nastup, posebno s akcentom na fizički danak brutalnih death metal izvedbi?
Budući da ovo radim već duže vrijeme i imam puno iskustva na turnejama, naučio sam kako da zaštitim svoj glas na dugim turnejama, jer naši slušatelji žele čuti tu brutalnost svake večeri, ono što su već čuli na albumima, i moj je zadatak da im je dam na svakom koncertu, da održim tu turnejsku disciplinu, tu muziku, i da svakog dana, za mjesec dana turneje, brutalno opterećujem publiku svojom dostavom zvuka, bez jebene milosti.
Što biste savjetovali mladim u Turskoj ili bilo gdje drugdje koji se pokušavaju probiti na brutalnu death metal scenu, na temelju vašeg trodecenijskog putovanja?
Pravite muziku koju volite, glazba koja dolazi iz srca, idite korak po korak, niko vam neće odmah ponuditi ugovor o izdavanju ploča ili svjetsku turneju, ne odustajte od svojih snova, redovito i stalno vježbate, savladajte svoj instrument. Nema takmičenja, nemojte to zaboraviti. Uživajte u sviranju, pazite na stvaranje autorskih stvari, dobro pratite druge bendove i tržište, ostalo će doći samo po sebi.
Svirali ste naprimjer na Maryland Deathfestu i obišli Europu, koja su mjesta ili gradovi pružili najupečatljivija iskustva i kakav je osjećaj svirati vani u usporedbi sa sviranjem u vašoj zemlji?
Da, Maryland Death fest je jedan od najvećih festivala u SAD-u, tu smo bili dva puta, imali smo 5 turneja po SAD-u, odradili smo preko 100 koncerata u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi, Kolumbiji, Meksiku, Hondurasu i drugim zemljama, sve su to bili sjajni trenuci, a nakon novog albuma vratit ćemo se na ove kontinente i bit će turneja. Lokalni koncerti imaju drugačiji šmek, imamo podršku u Turskoj, ali i u inozemstvu, sretan sam zbog toga. Nije važno u kojoj zemlji ili na kojem kontinentu bili, svaki naš koncert je intenzivan i brutalan, cilj nam je to pružiti od dana kada smo osnovani.
Kroz Cenotaphovu diskografiju poput Voluptuously Minced, Puked Genital Purulency i Precognition to Eradicate. Čini se da lirički i tematski fokus obuhvaća od krvoprolića do apstraktnijih koncepata. Odakle dolazi vaša inspiracija za razradu ovih tema?
Kad pišem tekstove, mnogo je utjecaja, konceptualnih recimo, te teme mogu biti krvoprolića i sci-fi ili nešto što je u potpunosti u mojoj glavi, kad gledam dokumentarce ili film ili čitam članak ili knjigu o nekoj temi, ako mi se pojavi jedna fraza koja me zanima, zapamtim je, i to može biti tema ili ideja koja će odrediti glavnu ideju sljedećeg albuma, tj. nema određene fiksne formule, to je sve na meni i mom raspoloženju u tom trenutku.
Hvala puno na izdvojenom vremenu! Šta je iduće za vas i da li imate neku poruku za naše čitatelje?
Hvala na intervjuu, pratite nas na našim stranicama na društvenim mrežama, nadamo se što skorijem ponovnom koncertu u Bosni. Stay Brutal!
