Ko: Aesthetic Empathy, Agonize, Festival of Mutilation, Menace to Society, Monument, Moribund Oblivion, Motherpig, Necrophilisma, Psychoparadox
Kad: 01.04.2011.
Gdje: Cinemas / Sloga
Jedno ne možete osporiti Sarajevo Metal Festu: ambicioznost.
Nakon prošlogodišnjeg premijernog izdanja Festa, organizatori su se bacili na posao pripremanja ovogodišnjeg koji nam je donio više bendova, zašao u internacionalne vode i općenito pokazao da u Sarajevu postoje ljudi sposobni za odličnu organizaciju jednog metal festivala. Jedino što nam fali je – publika koja će to sve podržati kako i spada. Ili bolje rečeno, više publike.
I prije nego počnemo priču o bendovima i njihovim nastupima, iskoristio bih priliku da pohvalim odličnu organizaciju drugog Sarajevo Metal Festa: nakon incidenata sa obezbjeđenjem iz Sloge na koncertu Death Angela, SMF Promotions i BHxHC Booking su ovaj put doveli vlastitu ekipu koja je bila zadužena za obezbjeđenje i poštovanje nametnutih pravila: šutka je dozvoljena, stage dive i penjanje na binu nisu. I publika je to ispoštovala. Osim obezbjeđenja, odlična organizacija se ogledala i u poštovanju planirane satnice; SMF 2011 je otvorio sarajevski bend Aesthetic Empathy tačno u 19:30, a zatim su se nizali i ostali bendovi, svi sa svojih pola sata slave (oduzmite/dodajte 10ak minuta).
Prvi su dakle nastupili Aesthetic Empathy, čiju sam nedavnu promociju albuma “Definement” nažalost propustio. I moram priznati da su me prilično iznenadili; iako nisam veliki fan modernijeg metal zvuka, Aesthetic Empathy zvuče odlično, a za svaku pohvalu su i stari vokal iz Kurska Samir, kao i Mahir, koji je zadužen za clean dionice. Nikad ne bih rekao da će Mahir Regeman završiti u metal bendu… Nakon Aesthetic Empathyja na binu izlazi Festival of Mutilation koje također nisam odavno čuo uživo. I baš kao i bend prije njih, pozitivno su me iznenadili, pogotovo kvalitet vokala. Svirka je ionako od samih početaka benda bila na zavidnom nivou, pogotovo ako je tehnički precizan death metal your thing. I prije nego pređem na idući bend ne mogu, a da ne primjetim dvije stvari: dok me je vokal neodoljivo podsjećao na legendarnog Chucka iz Deatha, čini mi se da je Festival sa svojim orijentalnim elementima ubačenim u ekstremni metal odlučio popuniti prazninu koju je na našoj sceni ostavio/ostavlja Silent Kingdom, bend koji nažalost sve manje i manje imamo priliku čuti uživo.
Treći bend večeri – Necrophilisma iz Tuzle. Ocjena – solidan death metal trio kojem se nema šta zamjeriti; pošteno su odradili svoj posao, a nakon njih smo mogli čuti i Menace To Society. MTS kombinacija hardcorea i metala je uspjela da prodrma osrednje popunjenu Slogu. Doduše, HC/metal kombinacija je oduvijek bila dobitna ako se mene pita, pogotovo kada MTS svira stvarke sa svog EP izdanja iz 2007. godine. A ni novije pjesme nisu za odbaciti, naprotiv! („Rollin’ the Dice“ je jebeni zakon!).
Oko 22.00 na binu izlaze turski black metalci Moribund Oblivion. Ako zanemarimo manje probleme sa zvukom… ok, malo veće probleme sa zvukom i naporno zujanje koje se moglo čuti tokom 90% nastupa benda – u pitanju je bila odlična svirka. Klasični je to black metal praćen solidnim reakcijama publike (mada sam kasnije načuo da su neki bili nezadovoljni… čime – ne znam, niti sam se pretjerano zanimao) i odličnim majicama na kojima je ispod obrnutog mjeseca i zvijezde pisalo Turkish Black Metal. Ne znam za vas, ali mene je oduvijek zanimalo da li je neko negdje obrnuo mjesec i zvijezdu i zasvirao blackerske riffove.
Nakon Turaka – Banjalučani. I to sa ni manje ni više nego oproštajnom svirkom na moju veliku žalost. Naime, Monument sam te večeri prvi put gledao uživo i oduševio se – energični, zaista energični death metal koji je pokrenuo skoro cijelu Slogu – takav je bio osjećaj gledati ih sa terase kluba. I dok bi im neki mogli prigovoriti pretjerano korištenje grind growla (khm, op.a), druge je to oduševilo, recimo našeg starog kolegu Aida.
Sedmi po redu na binu izlaze Tuzlaci; Agonize je stari poznanik domaće publike, što se kao i uvijek dalo primjetiti. I dok su nas Hata i ekipa podsjetili da se u Tuzli svira i death metal koji nije brrrrutalan a la Toxic Death, ekipa iz predzadnjeg benda koji je nastupao na ovogodišnjem Sarajevo Metal Festu je odlučila da malo razbudi već umornu publiku – obradama.
Psychoparadox je odlučio da dobar dio svog nastupa posveti obradama (Kreator i „Phobia“, Slayer i „Raining Blood“ su neke od njih) što je prilična šteta – bend se vratio živim nastupima nakon duže pauze, a brojni posjetioci Festa su izgarali od želje da čuju njihove autorske stvari. Ali šta je – tu je, i kako god pogledamo – nastupu smederevskog Psychoparadoxa nemamo šta drugo prigovoriti.
Festival je kako to i nalaže jednogodišnja (i već narušena zbog otkazivanja svirke benda Odar prošle godine) tradicija, zatvorio bend iz Sarajeva. I Županje, ali to nije tradicija pa ćemo preskočiti ovaj slavonski grad. Motherpig me je te večeri, zajedno sa Monumentom, najviše oduševio, pogotovo sami početak nastupa i izvođenje pjesama „Insomnija“ i „Izbor“. Osim autorskih, Motherpig je odsvirao i par obrada (standardnog GG Allina i Patarene zbog neke djevojke iz Zagreba… ko će ga znati Sharanu), a također su iskoristili i priliku da pokažu i svoju šminkersku stranu: skupe nove instrumente i crne košulje. Ali neću im zamjeriti, zaslužili su. Pogotovo zbog zaista fantastične pjesme „Izbor“.
Sve u svemu, Sarajevo Metal Fest nastavlja gdje je stao prošle godine: dobili smo brdo odličnih bendova od kojih nas je je svaki više-manje oduševio i/ili pozitivno iznenadio. Kako su krenuli, ne želim ni zamišljati na šta će ličiti SMF 2012. A tek SMF 2013.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
