Ko: Christ Agony, Daemonicus, Formless Terror, Agonize
Kad: 2.5.2012.
Gdje: Klub Cinemas (bivša Sloga), Sarajevo
Sarajevo Metal Fest Promotions i BHxHC Booking očigledno ne znaju za pauze; ni mjesec dana nakon već nahvaljenog trećeg izdanja Sarajevo Metal Festa, u naš grad dovode još nekoliko odličnih bendova (uz jedan izuzetak, no više o njima ubrzo), pa smo tako protekle srijede u Slogi imali priliku pogledati i bendove sa Eastern Moonlight Toura 2012, praćene domaćoj publici dobro poznatim tuzlanskim bendom Agonize.
I uprkos za mene standardnom pesimizmu kada je riječ o domaćoj metal publici, situacija koju sam zatekao u Slogi oko 20:30h, kada je svirka trebala početi, me zaprepastila: osim organizatora, samih bendova i konobara, u klubu nije bilo žive duše. Što bi možda i bilo dobro za publiku, sudeći po kvaliteti prvog benda koji je nastupio te večeri, ali oko 21h su stigli i prvi posjetioci, da bi do izlaska makedonskog Formless Terrora na binu ispred iste bilo jedva nekih pedesetak ljudi.
I kao što sam već spomenuo, niko od prisutnih se ne bi pokajao ni da je zakasnio još pola sata: Formless Terror i njihov grind / brutal death metal zvuk su svakako bili teror za uši prisutnih te večeri, počevši od neinspirativnog zvuka gitara i bubnjeva, preko dosadnog vokala pa do njegove majice sa Brutal Death Metal Brutal GrrrTM natpisom, kojeg sam, srećom, zaboravio. A da nisam jedini bio apsolutno razočaran muzikom koja je stizala sa bine, potvrđuju i komentari većine ljudi sa kojima sam Formless Terror stigao prokomentarisati tokom i nakon njihovog nastupa.
A nakon Makedonaca, kao melem na ranu prisutne publike na binu izlazi švedski Daemonicus. Da budem iskren, nisam znao odakle bend dolazi dok nisu počeli sa svirkom, kada se u zraku jednostavno proširila atmosfera švedske škole death metala: dobro raspoloženje i najbolji death metal zvuk poznat čovječanstvu, sve sa žestinom, gitarama i vokalima koji me bez ikakve muke podsjetiše na dobri stari Dismember (što bi njih bilo dobro opet vidjeti…).
Iako relativno mlad bend, Daemonicus je zvučao ubjedljivo najbolje te večeri – šteta samo što su svirali tek nekih tridesetak minuta da bi nakon njih, a na moje iznenađenje, umjesto Agonizea kao treći bend nastupio poljski Christ Agony koji je, iako ne toliko dobar kao Daemonicus, opet bio miljama ispred Formless Terrora: nešto sporije pjesme, atmosferični zvuk i izmjene vokala na momente su bili dovoljni da zabave malobrojnu sarajevsku publiku do nastupa tuzlanskog Agonizea, koji sam nažalost propustio (srdačan pozdrav Grasu!).
A sada – čekanje ljetnog izdanja SMF-a i Exodusa!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
