Kada su regionalni izdavači dobili zadatak da prevedu “Inferni”, originalni naslov epizode Dylana Doga, nastala je zbrka; inferni označava množinu riječi pakao. Jedni su u potpunosti izbjegli prevođenje, drugi su se usudili otići daleko i termin nezgrapno prevesti kao paklovi. Mogućnost postojanja više različitih verzija pakla neminovno povlači i promišljanje o više vrsta raja. Nezahvalne uloge redefinisanja raja uhvatio se pisac Saša Džino koji je pisanjem i izdavanjem četvrte knjige “Električni okean” napravio nekoliko značajnih iskoraka.
“Električni okean” je smješten u tačku u vremenu daleko ispred ove u kojoj živimo, ako je suditi po ljudskim shvatanjima zagrobnog života i običajima koji iz tih shvatanja proizilaze. Mjesto radnje je Bosna i Hercegovina koja funkcioniše kao prizma u kojoj se lome prošlost, sadašnjost i budućnost, što je prvi od gorespomenutih iskoraka u Džininom pisanju.
Uprkos načitanosti i širokom spektru utjecaja na njegovo pisanje, Džino je sve do ovog djela likove smještao u poznate i prihvatljive krajeve, dok u “Električnom okeanu” stvara poznat, ali novi svijet u kojem mirno koegzistiraju nanoroboti i videoteke.
Glavni lik “Električnog okeana” je Feđa koji nesumnjivo progovara glasom autora. Ako je to ono što je autor želio, u tome je uspio u potpunosti. Efekt dvosjeklog mača nije izbjegnut; teško je ne posumnjati u ispravnost ove odluke, zato što u doba interneta i eksponiranosti autora u većoj mjeri od samog djela, neće biti čudno ukoliko pomislite da Feđa nije Feđa, već Saša, pa i ne mognete pomisao izbiti iz glave. Dobar primjer toga su misli istih vrijednosti koje je izgovorio Feđa u romanu i njegov “otac” Saša u medijskim istupima.
Specifičnost Sašinog stila je i u njegovoj nemogućnosti da kao autor uvjerljivo dočara jednostavne prizore i emocije svojih likova, ali uspije stvoriti eksplozivne, maštom predozirane prizore koji ne pripadaju ovom svijetu. Iako nas uvjeravaju da su majstori pisanja oni koji imaju mogućnost prikazati najobičnije životne prizore jednostavnim jezikom, ipak se impresivnost može pakirati i drugačije.
U slučaju Saše Džine, kada njegova naracija krene mekšati zube i stvarati nelagodu u čitatelju, autor u kombinaciju ubaci esenciju svoje prljave mašte, stvarajući prizore koje bi na ekran u punoj snazi mogli prenijeti samo ljudi kao što su Guillermo del Toro, David Lynch ili Robert Rodriguez, u zavisnosti od scene do scene. Tom osebujnošću Džino uspijeva zamaskirati i povremeno vidljiva ograničenja svog rječnika.
Između Feđinih (najvjerovatnije i Sašinih) promišljanja o punkerima, ljudima koji prodaju, kupuju i (ne) čitaju knjige, smješteno je mnogo jednostavne, ali čitljive filozofije o životu nakon smrti, nauci i etici. Džino čitatelju nudi krupne zalogaje za žvakanje.
Je li Bog postao suvišan u svijetu tehnologije? Da li je tama smrti u koju vjeruju ateisti primamljivija od života nad kojim nemamo kontrolu ili iluzija personaliziranih džennetskih prostranstava?
“Električni okean” je hrabar i zabavan pokušaj filozofskog obraćanja kroz prizmu žanrova kojima se bh. pisci bave nimalo ili nikako. Zato se može i oprostiti povremena naivnost jer je od elemenata iste satkana i ljudska mašta.
Ovaj tekst je originalno objavljen u dnevnom listu Oslobođenje, u rubrici KUN, 1. augusta 2019. godine. Sve knjige Saše Džine dostupne su za narudžbu na Facebook stranici Fildžan Pun Opskurnosti.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
