Tri mladića nepomično stoje u podrumu. Na haustorskim vratima se pojavljuje četvrti, obučen u radno odijelo koje je proslavio film “Ghostbusters”. Zvoni, ali ne može ući u haustor; jer ovi u podrumu ne reagiraju na zvono. Nakon što mu neko otvara haustorska vrata, četvrta osoba silazi u podrum, prolazi iza postavljenog DJ seta i počinje scratchati. Dotad ukočeni podrumaši se pokreću i serviraju slušatelju 3 minute žestokog rapa. Završavaju rimovanje i zauzimaju početni položaj, a DJ izlazi iz podruma.
Sinopsis je to spota za pjesmu “3 MCs and 1 DJ” sa albuma “Hello Nasty” njujorškog sastava Beastie Boys. Ovaj jednostavni, skoro amaterski snimak potpisao je švicarski režiser Nathanial Hörnblowér. Samo što Hörnblowér zapravo ne postoji, već je to pseudonim Adama Yaucha, poznatog kao MCA. Nathanial Hörnblowér je bila samo jedna trunka prašine u širokom univerzumu Beastie Boysa.
Michael Diamond (Mike D), Adam Horovitz (Ad-Rock) i Adam Yauch (MCA) su bili osnova grupe koja bi se najlakše mogla opisati kao eksperimentalna, jer svaki drugi opis vrijeđa. Pomjerili su granice noisea, hip-hopa, jazza i funka, samom činjenicom da nisu marili za iste te granice. Bili su umjetnici koji su stvarali jer drugačije nisu mogli ni znali. Od mehaničkog penisa sa turneje “Licensed To Ill” do dubokog prijateljstva sa dalaj-lamom, u svijetu Beastieja sve je bilo moguće. Bili su intergalaktička senzacija.
Nažalost, u maju 2012. godine karcinom je svijetu oduzeo Adama Yaucha. Upravo njegov kreativni, nemirni duh suvereno vlada pisanjima dvojice kolega koji ostaše iza njega i odlučiše svoja iskustva iz vremena Beastie Boysa podijeliti u gigantskoj autobiografiji “Beastie Boys Book”.
Između korica knjige koja broji 590 stranica skriven je cijeli historijat legendarne grupe, uz pregršt ekskluzivnih fotografija koje prikazuju njihov život u studiju i na cesti. Pored klasičnih autobiografskih detalja, ova knjiga ide dalje: jedan dio sadrži detaljne recepte, drugi spisak opreme koju su Beastie Boys koristili za snimanje albuma i na živim nastupima. Treći je Ad-Rockovo ubjeđivanje čitateljstva da je “Hello Nasty” njihov najbolji album. Kakav muzički izraz, takav i sadržaj knjige – neočekivan, zarazan, unikatan.
Najviše vrijedi stil pisanja preživjelih Beastieja. Knjiga prati hronologiju njihovih karijera, ali duh zarobljen među riječima je divlji. Borci za prava na dernek su danas u pedesetima, ali i dalje zvuče tako dječački, inspirisano, šarmantno, čak i stupidno, da im jednostavno možete i morate oprostiti svaku budalaštinu.
Od svih emocija najjača je ona istinske ljubavi prema Adamu Yauchu. Njegov preuranjeni kraj opisan je riječima “boli, tako boli pisati o tome”, a posljednji koncert ikad je izložen kao najobičniji dan na turneji. S tim što to nije bio, kako je vrijeme pokazalo kasnije. Kada pročitate riječi “niko nije znao da će to biti posljednji nastup”, nešto u vama se bespovratno slomi.
“Beastie Boys Book” je savršen poziv da se opet prepustimo diskografiji i neka vrsta proklete nade da reinkarnacija radi i da će Adama Yaucha nekada ponovo podariti čovječanstvu.
Ovaj tekst je originalno objavljen u dodatku KUN dnevnog lista Oslobođenje 2019. godine pod naslovom “Priča o tri borca za prava na dernek”.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!