MOŽE SADRŽAVATI SPOILERE!
Prošlo je više od godinu dana otkako je napisana kritika nekog filmskog uratka na ISK Webzine-u što je velika sramota jer je pogledan ogroman broj dobrih filmova koji su zaslužili svoje predstavljanje na ovim stranicama. Nevini odlazak u kino večeras potaknuo je želju za ponovnim filmskim diskusijama i raspravama, pa krenimo…
M. Night Shyamalan, Indijac sa stalnom adresom u Sjedinjenim Američkim Državama ljubiteljima napetih filmskih priča je veoma poznat. Iskreno, nije me sekunde zahvatila Shyamalanomanija koja je zahvatila većinu ljubitelja filmova kad je ovaj 2004. snimio The Village. 2008. godine manija se nastavila sa filmom “The Happening” – nijedan od dva nisam gledao. Od njegovih radova imao sam priliku pogledati samo legendarni uradak “Šesto čulo” kojeg se iz nekog čudnog razloga i ne sjećam najbolje, tako da ću baciti pogled opet. “Vrag” je nastao na osnovu priče M. Night Shyamalana i prvo je filmsko djelo njegove nove trilogije “The Night Chronicles” koja će se baviti natprirodnim u prirodnim, svima dobro poznatim okruženjima. Scenario je po Shyamalanovoj priči napisao Brian Nelson (“30 Days of Night”), dok režiju potpisuje John Erick Dowdle, čovjek koji se osramotio pokušavajući zgotoviti remake španskog ludila zvanog “[REC]” za američko McDonalds horror tržište.
“Vraga” sam otišao gledati u kino na poziv, a i ne propuštam horrore i horror orijentisane filmove koje se prikazuju na velikom platnu – malo ih je i ako imam šanse da ih pogledam, idem.
Od samog filmskog postera film mi je izgledao privlačan, tipično isklišejiziran poster sa vatrenim obrnutim krstom / križom koji isijava iz lifta. Čak i sam naziv filma ne odiše nikakvom originalnošću, što je meni veoma često privlačno. Ne volim originalan škart gdje se režiseri i scenaristi trude da izmisle toplu vodu.
Velika poslovna zgrada, pet ljudi u ogromnom liftu koji se zaglavi i ostane visiti. Sve to nadgleda osiguranje zgrade čiji je pripadnik i Ramirez, religiozni čuvar kojem se učini da je na sigurnosnom snimku ugledao lice samog Vraga. Unutarnji nemir proradi, u cijelu priču se umiješa detektiv Bowden, policajac sa alkoholičarskom prošlošću i mrtvom ženom i sinom na duši i…pogađate, ništa nije onako kako se čini, a pogotovo jedna od zaglavljenih osoba u liftu nije ono što se čini, već Rogonja osobno.
“Devil” igra na kartu onog što svi imamo: naših religijskih i emotivnih uvjerenja, te eventualnih fobija kakve su klaustrofobija i strah od nepoznatih ljudi. Sušta istina koja je nepromijenjena od davnina je rečenica koju Ramirez kaže inspektoru Bowdenu, parafraziram: “Čak i vi koji ne vjerujte u Vraga, ponekad se zapitate.” Lično sam skeptik i smatram se ateistom, ali neke stvari se veoma čudno poslože u čudnim momentima i onda se čovjek zapita da li zaista postoji umiješanost više sile u životni tok.
U kabini promjena dva metra počinju se redati mrtva tjelesa dok se vani vodi borba između skepticizma i uvjerenosti (i povremenih veoma naivnih, traljavih i usporenih pokušaja različitih snaga da oslobode zatvorenike iz lift-kabine). Glavni likovi zatočeni u kabini su mrtvi prototipi različitih personifikacija Vraga: pratimo slabašnu ženu u godinama, lijepu mladu zavodnicu, misterioznog sredovječnog mehaničara, duhovitog i šarmantnog trgovca i agresivnog zaštitara sa mutnom kriminalnom prošlošću. Svaki od ovih likova je podložak za Vražju masku – veoma je moguće da svako od njih bude Vrag, pa se poigrajte pogađanja. Koliko je lako pogoditi, toliko je lako i fuliti.
Što se tiče glumaca, niko u filmu nije zasjao nekim pretjeranim sjajem, zato i neću istaknuti nikoga, ali ću reći da mi je drago što nisam imao priliku da gledam još jednu paradu hollywoodskih guzica. Možda će nekome biti važan podatak da jednu od glavnih uloga (ulogu mlade zavodnice) igra srbijanska glumica Bojana Novaković.
Finale filma će svakom iole imalo nagledanom horror fanu biti veoma jasno i prozirno i prije samog kraja, ali je napravljeno jedno dobro odstupanje od standardnog poimanja učešća Vraga u našim životima – iz kina možete izaći sa dilemom – da li Vrag zaista postoji ili je to naša nečista savjest, naš krik i pokušaj oslobađanja duše od grijeha koji su nam se natovarili / koje smo sebi natovarili? Kad pogledate, bit će vam jasnije. Da se ne bi osjećali glupavo, pokušajte zanemariti činjenicu da nam scenarista filma i autor priče cijelo vrijeme pokušavaju nabiti na nos da ako budemo zli, Đavo će doći po nas… Volim vjerovati da je Đavo zao, te da nekad radi sranja iz čiste dosade, ne samo potrebe da kazni.
Montaža i režija je standardno blockbusterovsko igranje sa letećim kadrovima, ništa dosad neviđeno.
Iako “Devil” od prvog do zadnjeg momenta, uključujući ime i promotivni materijal vrvi od klišeja, ipak je dovoljno zabavan film koji će sam savršeno ispuniti sat i kusur. Nije neophodno da ga pogledate u kinu, ali ako imate šansu, samo navalite.
COVER ART:
INFO:
Zemlja porijekla: SAD
Režiser: John Erick Dowdle
Godina: 2010
Uloge: Chris Messina, Bojana Novaković, Logan Marshall Green…
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!