Klavijature. Ogromne, masivne klavijature. Svaka tipka je obarač, a svaki zvuk je metak koji probija moždanu membranu. I to Voodoo Highway savršeno zna. I zloupotrebljava to na svaki mogući način.
Reći da mi je Voodoo Highway najdraži novi talijanski bend ne bi uopće bila laž ni pretjerivanje. Oni su zaista uspjeli u jednom, a to je komponovati album kakav će se vrtiti dugo i dugo. U pitanju je čistokrvni rock’n’roll stare škole koji najviše vuče na zvuke Deep Purplea, pogotovo zbog enormne upotrebe sjajno ukomponovanih klavijatura. Ako želite da idemo dovoljno duboko, pa da tačnije određujemo poziciju zvuka “Svratišta Dajdže Kokuza”, vjerujem da će mnogima na pamet pasti sedamdesete i ležište u sjajnom hard rock zvuku. Ali Woodoo Highway je uspio da se ne ponavlja, već isprobani recept emuliraju na novim osnovama, tako da pjesme zvuče svježinom baš kao da je sada sedamdeset i neka godina.
Uvodna “Till It Bleeds” možda najbolje dočarava iskustvo vozanja i strašnog ritma koje ćete iskusiti kroz cijeli album. A kasnije biva sve bolje i bolje.
Odličan album sjajnog rock’n’rolla/hard rocka koji kombinuje klasični pristup i moderno odijelo.
COVER ART:
INFO:
Ime benda: Voodoo Highway
Ime izdanja: Broken Uncle’s Inn
Izdavač: DOTT / Sony
Godina izdanja: 2012
Website benda: http://www.facebook.com/WhoDoHighway
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
