Kada sam saznao da najveći austrijski pank festival SBÄM za headlinere 2023. ima bendove koje volim i aktivno slušam više od 15 godina, te da će ovogodišnje izdanje imati i dodatni dan na kojem će svirati NOFX u sklopu svoje posljednje turneje, nije bilo dvojbe – iskoristiti ISK univerzalnu akreditaciju! Tako sam se prvog vikenda juna zaputio u Linz na peto izdanje SBÄM festivala, kojeg organizuje Stefan Beham.
Za razliku od prethodnih izdanja, koje se održavalo nekih 20 minuta pješke od centra Linza, u staroj fabrici duhana (Tabakfabrik) ove godine je došlo do promjene lokacije, koja nije baš blizu centru. Za odlazak na fest je trebalo doći do glavne željezničke stanice u Linzu (Hauptbahnhof), voziti se vozom 10 minuta, a onda nekih 20 minuta hodati oko jezera Pichlinger (Pichlinger See) kako bi stigli do ulaza na festival. Ova promjena lokacije utjecala je na broj bendova koje sam pogledao i poslušao i koji će se naći u ovom izvještaju.
U petak, 2.6. na voz stižem nešto prije 18 sati jer zbog radnog dana nisam stigao ranije. Iako sam provjerio koji voz me vodi ka festivalskoj lokaciji, ulaskom u sam voz bilo je jasno da sam u ispravnom: pun je ne baš toliko mladih ljudi u raznim majicama bendova koji u veseloj atmosferi ispijaju limenke piva. Moram spomenuti da je vrijeme odlično, sunčano i toplo, bez kiše, sa temperaturom od skoro 30 stepeni.
Već nekoliko minuta nakon izlaska iz voza, festivalska muzika je dopirala do nas, iako nismo bili ni blizu ulazu i bini, jer teži dio je tek slijedio. Šetnjom od 15-20 minuta se moralo obići čitavo jezero, na drugu stranu, kako bi se ušlo na festival. Naravno, kako sam prvi put u Linzu, a naročito na ovoj lokaciji, po izlasku iz voza odmah sam primijetio da nema nikakvih oznaka i smjernica kuda se najbrže i najlakše dolazi do festivalske lokacije, kao što, recimo, takvih ima u Županji kada se ide na SAWA fest. Tako se pratio zvuk, eventualno inidividua ili grupica ljudi koja je hodala ispred, a za koju se zbog stila, ponašanja ili limenke piva u ruci, moglo naslutiti da hoda ka istom cilju.
Konačno stižem do festivalskog ulaza. Kontejner sa press, guest i VIP akreditacijama je bio istaknut prije samog glavnog ulaza, i svoju akreditaciju kupim u samo nekoliko minuta, što je obrnuto proporcionalno čekanju u redu da bih prošao kontrolu i ušao na sam fest. To je potrajalo dobrih 20 minuta, no ovdje srećem Luku, vokala i basistu benda Crustalno Jasno, te drugove iz Rijeke i Pule, s kojima provodim ostatak večeri.
Taman što smo prošli kontrolu i ušli, svoj nastup su počinjali Moscow Death Brigade (MDB), techno-hardcore-rap sastav iz Moskve, poznat po fantomkama koje nose na nastupima, maskoti krokodilu, a posebno po političkom aktivizmu, direktnim i otvorenim antifašističkim i antirasističkim stavovima.
No, prije nego što sam prišao masi koja je stajala ispred ogromne festivalske bine, majica benda Atheist Rap koju sam nosio je poslužila svrsi: iza sebe čujem da neko doziva “Zemljače!”. Okrećem se i vidim članove bendova Grupa Tvog Života i Gužva u 16-ercu koje mi je veoma drago vidjeti, iako sam ih sreo samo nekoliko mjeseci ranije na svirci benda Pasi u Zagrebu. Pozdravljamo se, razmjenjujemo nekoliko riječi, zahvaljujem im se na pivu i nastavljam ka publici.
Iako je prije MDB sviralo nekoliko bendova jer je festival počeou 15:30, doimalo se kao da prvi sviraju, da su ljudi tek došli, i kao da se MDB-u valja tek zagrijati. Članovi i članica MDB-a su svih pola sata svog koncerta bili veoma aktivni, skakali su po bini, čak se i krokodil pridružio plesu, ali publika još nije bila zagrijana, ili su se jednostavno svi čuvali za poslije.
Druga stvar koja je možda utjecala na ovo jeste loš zvuk koji sam primijetio. Potvrđeno mi je da nije do mene; jedan od MC-jeva koji je stajao desno na bini nije se dobro čuo (neki kažu nikako), a bilo je i par momenata kada je krčalo iz zvučnika.
U tačno najavljeno vrijeme, u 19.30, na veliku binu izlaze njemački pankeri Donots i svoju svirku započinju veoma jako, žestoko, da sam u redu za pivo naglas rekao – kakav start! Njihov nastup prati odličan zvuk i njihova komunikacija s publikom, što je olakšano zbog nepostojanja jezičke barijere.
Nažalost, u ovim trenucima svjedočim prvim festivalskim nedostacima, iz reda za pivu koji je radi manjka osoblja bio ogroman. Dodatni zajeb, koji je pridonio ogromnim gužvama za šankom je bio taj da je na stranicama festivala bilo najavljeno da neće biti razmjene novca/keša za festivalske valute, već da će se plaćati kešom i karticama, ali se na kraju nije tako poslovalo. Na nekim štandovima ste morali platiti samo kešom, a na šanku ste morali novac razmijeniti i plaćati festivalskom valutom.
Kako su i počeli, Donots su svoju polusatnu svirku i završili na vrijeme.
Na headlinere NOFX morali smo čekati nekih 40 minuta, i na binu izlaze u 20:40. Raspoloženje, vjerujem potpomognuto alkoholom, je bilo na nivou. S druge strane, ja sam bio skeptičan jer sam dan-dva ranije obaviješten da je Fat Mike na koncertu u Amsterdamu izgubio glas i nije pjevao taj koncert.
Ovo će se ponoviti i na SBÄM festivalu. Iako su na binu izašli veseli i bez ikakvih problema sa zvukom, publiku su obavijestili da je Fat Mike još uvijek bez glasa i da neće pjevati.
Ovaj zadatak, pored sviranja gitare, pao je na Melvina, koji je uz pomoć El Hefea i ženskog vokala Karine Deniké odlično odradio posao.
Počeli su sa obradom pjesme “Riff Raff” benda AC/DC i nastavili sa hitovima kao što su “Dinosaurs Will Die”, “Murder The Government”, “Bob”, “Stickin’ In My Eye”, “I’m Telling Tim”. Sredinom koncerta obradili su Rancid i Minor Threat, pa nastavili sa “Punk Rock Elite”, “Eat The Meek”, “Linoleum”, “Kill All The White Man”, “Seeing Double at the Triple Rock”, da bi iznenada, nakon sat i po koncerta, oko 22:10 zaključili sa “Theme from a NOFX album”.
Ovo je razljutilo mnoge u publici koji su glasno dali do znanja da je setlista od najavljenih 40 pjesama kraća za čitav “The Decline”, ali NOFX se nije vratio na binu.
Kako gledati na ovaj nastup NOFX-a, da li sam razočaran? Zato što Fat Mike nije bio sposoban da pjeva, da, smatram da dosta ljudi jeste. No zbog toga što nisam doživio puno NOFX iskustvo, i ne baš. Ovih sat i po koji su odsvirali, odsvirali su odlično, bez greške, i zvuk je bio odličan. “Full” NOFX iskustvo, kada je Mike pjevao normalno, ali kada možda i nisu odsvirali baš toliko dobro, pod utjecajem alkohola i opojnih sredstava, sam već doživio 2014. godine na Punk Rock Holidayu (PRH), kad sam i sam bio u alkoholiziranom stanju.
Možda je jedina šteta to što sam sad bio trijezan, jer se onako umoran, nakon skraćenog koncerta NOFX-a, nisam više zadržavao na festivalskom tlu, već sam se pozdravio sa Lukom i ostatkom ekipe, te zaputio na voz i nazad u Linz.
Nastavlja se…
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
