Kombinacija četiri ustaljena učesnika alt scene se 19. augusta našla u klubu AG. Iako se na prvu okupljanje Monstrous Moonshinea, Flastera, Fakat! i Lepre čini kao nasumično, oni ipak sarađuju duže vrijeme: pomažu jedni drugima, dijele sadržaje na društvenim mrežama, dolaze na svirke, druže se i sumanutu sarajevsku alt scenu drže na površini.
Prvi su nastupili Monstrous Moonshine i mogu reći da je ovo njihovo najbolje predstavljanje od samog osnivanja skupine. Da li je kontruktivna kritika djelovala tako da od februarskog Metal festa do ove svirke Monstrous Moonshine održi svega dva koncerta (ukoliko ne griješim) i vrijeme posveti stvaranju autorskog sadržaja, ne znam, moguće je.
Ekipa se ovaj put odlučila predstaviti setom vlastitih pjesama na kojima su aktivnije radili. To je za svaku pohvalu, kao i da nema nekog pretjeranog žanrovskog lutanja i dodatnog uštimavanja iz pjesme u pjesmu, a koje je bilo prisutno na prethodnim nastupima. Sada je to puno brže, uštimanije, a bend konačno dobija identitet koji su tražili sve ovo vrijeme, uspijevajući uvrstiti svu raznoliku inspiraciju kojom su pokrivali svoje set-liste do sada. Napokon je formiran jedan smjer i to je ono što se čekalo sve ovo vrijeme!
Nakon njih na binu AG-a izlazi Fakat! koji je august proveo na pravoj mini turneju po Sarajevu, odsviravši četiri nastupa, od kojih je jedan bio i nastup na ISK rođendanu. “I don’t give a fuck” stavom su dojmili većinu vršnjaka. Ipak, noć prije ovog nastupa u AG-u nastupili su u sarajevskom Domu mladih kao predgrupa Letu Štukama i nisu oduševili pripadnike starije generacije. Džaba pozivanje u prve redove kad zauzvrat dobiješ samo blago teleće poglede ispod naočala većine.
Fakat! je u AG-u korektno odradio posao, možda su bili mrvicu manje energični nego inače. Iako sam ispratio većinu augustovskih nastupa, nisu mi dosadili, mada je vjerovatno sada pravo vrijeme za pauzu i da se fokus prebaci na snimanje materijala. Ritam koji gaje i pjesme koje stvaraju se uklapaju u ono što sarajevskoj sceni nedostaje i što jedan čisti rokenrol bend, na kraju krajeva, treba da posjeduje.
Moguće da je do mene, ali izlazak Flastera na binu AG-a dočekao sam kao već viđenu stvar. Flaster ima pozitivnu energiju, usmjerenje i ideju; autori su dobrog seta vlastitih pjesama koje sada treba studijski uokviriti i priču gurati dalje. Smatram da ne bi ništa izgubili da su preskočili ovaj nastup. Kako nisu, ponudili su dovoljno kvalitetan nastup koji je oduševio prisutne, ali generalno ništa novo.
Thrash metalci iz Lepre nastupili su posljednji, na krilima nastupa na jablaničkom PYAF-u nekoliko dana ranije. Lijepo je kada se lokalci otrgnu iz okova Sarajeva. Lepra je odsvirala donekle skraćen i izmijenjeni set zbog standardnog pomjeranja satnice i činjenice da su tu noć nastupala četiri benda.
Predstavljanje bendova je, sve u svemu, prošlo dobro. Ako sagledamo sve, ipak je koncert održan u završnici festivalske groznice i većina publike je bila izmorena. Prisutna publika je različito reagovala na svaki bend: za nekima su pokazali više interesovanja, za nekima manje. Da su svi bendovi iz istog žanra, kritikovali bi publiku, ovako je jednostavno i pošteno reći da je njihova (polu)zainteresiranost nusproizvod ovakvih kombinacija bendova i žanrovskog diverziteta. Lekcija za ubuduće.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
